Božićna poslanica 2007. godine

 
P A V L E

PO MILOSTI BOŽIJOJ PRAVOSLAVNI ARHIEPISKOP PEĆKI, MITROPOLIT BEOGRADSKO-KARLOVAČKI I PATRIJARH SRPSKI, SA SVIM ARHIJEREJIMA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, SVEŠTENSTVU, MONAŠTVU I SVIMA SINOVIMA I KĆERIMA NAŠE SVETE CRKVE: BLAGODAT, MILOST I MIR OD BOGA OCA, I GOSPODA NAŠEGA ISUSA HRISTA, I DUHA SVETOGA, UZ RADOSNI BOŽIĆNI POZDRAV:

MIR BOŽIJI - HRISTOS SE RODI!

„...Danas Vitlejem prima saprestolnog Ocu,
danas anđeli bogoljepno slave
MLADENCA kličući:
SLAVA BOGU NA VISINAMA,
NA ZEMLJI MIR,
A MEĐU LJUDIMA DOBRA VOLJA."

U svom svakodnevnom moljenju Crkva se, draga deco duhovna, pre svega moli za VIŠNJI MIR. Ne molimo se za neki neodređeni mir iz nekog neodređenog sveta, već onaj MIR koji sobom donese i nama predade sam Gospod Isus Hristos. „Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne dajem vam ga kao što svijet daje" (Jn 14, 27). Evo, i na početku ovogodišnjeg praznovanja najradosnijeg praznika rođenja Sina Božijeg, Gospoda našeg, Isusa Hrista, počinjemo molitvama za VIŠNJI MIR. Upućujemo Vam poruku nebeskog MIRA koji neka se useli u srca vaša, u duše vaše, u živote vaše, kao što one blagoslovene noći rođenja Emanuilova uđe u srca i duše vitlejemskih pastira. Imati MIR BOŽIJI znači imati mir sa Bogom, sa bratom sa čovekom, sa sveukupnom tvorevinom Božijom. To je privilegija svetih hrišćana. Čak i onda kada valovi ovog nemirnog sveta zaprete da sve potope i unište, kao što je to u ovo naše vreme, mi oblagodaćeni i ispunjeni božanskim mirom ostajemo mirni i spokojni, jer znamo da je veran Onaj Koji sve hrišćane svih vremena hrabri rečima: NE BOJTE SE! i dodaje „....ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka" (Mt 28, 20).

U božanskom miru između Boga i Presvete Bogorodice, ostvarenog u tajni BLAGOVESTI, začeo se Jedinorodni Sin Božiji kao Mir i Ljubav Božija i rodio se u tišini vitlejemske pećine. Presveta Djeva Marija prima pozdrav MIRA - „Raduj se blagodatna!" (Lk 1, 28), koji joj upućuje anđeo Gospodnji, a ona prihvatajući taj mir Božiji odgovora: „...Evo sluškinje Gospodnje - neka mi bude po riječi tvojoj" (Lk 1, 38). Upravo to je bila volja Božija, da ona Koja je našla milost pred Bogom bude Bogorodica, jer rodi ovaploćenoga Boga - Mesiju i Spasitelja sveta, Gospoda našeg, Isusa Hrista.

Pozdravom: HRISTOS SE RODI! - mi verujemo i ispovedamo da se u Vitlejemu judejskom rodi HRISTOS - Pomazanik Božiji, koji je po Božijoj volji! Mi ne samo da verujemo već iz iskustva znamo i ispovedamo da je HRISTOS EMANUIL, što znači S NAMA JE BOG! E, da bi zaista i istinski BOG BIO SA NAMA otvorimo srca svoja, očistimo ih i pretvorimo ih u obitalište Božije. Neka srca naša danas postanu novi Vitlejem, nove jaslice u koje će se smestiti nesmestivi; oblagodaćeni organ u koji će se trajno smestiti u Vitlejemu rođena Ljubav Božija. Danas i ovih radosnih prazničnih dana budimo domaćini Gospodu svome. Primimo Ga i pozdravimo u svojim domovima primajući one najmanje kao Njega samoga, ne gledajući ko je ko. U svojim hramovima proslavimo Ga na način koji Njemu priliči i pripada. Zadržimo Ga kao život našeg života, kao svetlost našeg bića. Ono što je naše i samo naše ljudsko neka se danas i zauvek pokori volji Božijoj da i mi možemo, kao Presveta Bogorodica reći: Gospode, evo sluge, odnosno evo sluškinje tvoje, neka i na meni i sa mnom bude volja tvoja. Zašto to kažemo? Zato što iz godine u godinu oko praznika Rođenja Gospoda našeg Isusa Hrista sve se više i više ističe ono što je naše ljudsko, a sve manje ono što je Božije. Zaista u opasnosti smo od komercijalno-folklornog praznovanja i slavljenja koje potiskuje suštinu praznika. Držanjem samo naših običaja, naša srca pogružena u vlastite nemire i bure ovoga sveta i dalje će ostati daleko od Gospoda, daleko od Bogomladenca Hrista. Naše srce i naš život stvoreni su za Gospoda. Srcâ i dušâ ispunjenih mirom Božijim moći ćemo slaviti Bogomladenca Hrista pesmom: Slava na visinama Bogu, na zemlji mir, a među ljudima dobra volja! Rođenje Hristovo je, pre svega i iznad svega, čin Božije ljubavi koja se otkrila cela i potpuna u ovaploćenom i rođenom Hristu Isusu. Sveti Jovan Bogoslov tu tajnu Božije ljubavi posvedočava rečima: „..Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni" (Jn 3, 16).