Čelsi prvak Evrope

To što je od prvog minuta bavarska mašinerija krenula da grabi ka golu rivala, i što je samo čudo spasilo Petra Čeha da mora da vadi loptu iz svoje mreže, nije bilo ništa naspram završnice. U njoj je bilo i golova pred “posljednji” sudijin zvižduk, odbranjenog penala i povreda glavnih zvijezda. Sve je na kraju riješeno jedanaestrcima, koji su Evropi dali njenog prvog šampiona iz Londona.
Uvodni minuti meča donijeli su šanse Švajnštajgera, Robena i Gomeza, baš kao i njihove neprecizne udarce, a kako je vrijeme odmicalo, tako je rasla i panika u redovima “plavaca”.
Bilo je tu i vraćanja lopte u svoj peterac, i prinudnog vraćanja Drogbe da pomaže svojoj odbrani, no potpunu zbunjenost engleskog tima domaćin finala nije umio da iskoristi. Čak ni kada su igrači Bajerna bili potpuno sami u protivničkom kaznenom prostoru, to nije bilo dovoljno za vođstvo: loptu su slali na tribinu iza gola i to kada se činilo da je pogodak neminovan, poput Milera i Gomeza.
Takvo prvo poluvrijeme značilo je samo jedno: Čelsijev već težak zadak zbog odsustva nekoliko standardnih prvotimaca poput Baneta Ivanovića, ali i zbog odluke trenera Di Matea da pripremi strategiju koja ne donosi ništa dobro u napadu, morao je da pretrpi promjene. Bajern se nije na to obazirao, ali “plavci” su poslije predaha ubacili u drugu brzinu, nedovoljnu da se dominira, no sasvim dovoljnu da se meč učini dodatno zanimljivim.
I, naprasno je sve postalo baš tako. Što zbog Drogbine odluke da šutira čim dotakne loptu u napadu, što mu se dešavalo mnogo rjeđe nego u odbrani, što zbog apela Bavaraca da im se sudija Proensa prikloni, bilo dosuđivanjem jedanaesterca u dvije situacije u kojima bi to bilo protivno pravilima igre, bilo priznavanjem gola Riberija koji je poništen zbog ofsajda. Taj nepriznati pogodak francuskog reprezentativca bio je signal da oba tima krenu agilnije po gol kojim bi pitanje pobjednika bilo rješeno, a nastojanja “plavaca” da iznenade razigranog rivala odbijala su se o defanzivni zid predvođen Timoščukom koji je u potpunosti primirio Drogbu do 88. minuta.
Sve se činilo gotovim u 84, kada je Riberijevo dodavanje sa lijeve strane Tomas Miler iskoristio da uputi 33. udarac Bajerna ka golu rivala, a taj pokušaj glavom bio je dovoljan za “žabicu” koja je prevarila Petra Čeha i promijenila rezultat. Euforija na tribinama Alijanc arene još je trajala, a onda je uslijedio šok: Drogba je pobjegao Boatengu prilikom kornera Huana Mate sa desne strane i glavom, poput Milera, poslao loptu u mrežu kod bliže stative. Dovoljno za 1:1 i produžetke.
A oni su počeli šokantno za Čelsi. Drogba je umalo od junaka postao tragičar oborivši Riberija u kaznenom prostoru engleske ekipe, no tada je na scenu stupio Čeh, odbranivši ne baš sjajan prizeman udarac Robena sa bijele tačke. Taj nerealizovani jedanaesterac umrtvio je igru do tada najvažnijih igrača Bajerna - Riberi je morao na klupu zbog povrede, a Holanđanin je nastavio da pati zbog promašaja - dok je Čelsi probao da preko svježih snaga poput Toresa uzvrati udarac. Isto je važilo i za najodmornije u protivničkom taboru, pa su tako kolosalnu šansu imali, i propustili, Olić i Van Bujten, te su na red došli jedanaestrci kojima je odlučen pobjednik.
U njima je sve krenulo kako je Bajern priželjkivao, jer je Huanu Mati Nojer odbranio penal, no nakon što je Čeh odbranio šut Oliću, a Švajnštajger pogodio stativu, Drogba je sa bijele tačke donio titulu “plavcima”.