Uticaj video igara na zdravlje djeteta

Virtuelna stvarnost

Svetosavska omladinska zajednica Srpske pravoslavne crkve Eparhije zvorničko-tuzlanske Brčko je sve zabrinutija za psihičko stanje naše djece i omladine, ali i za nesavjesno ponašanje odraslih kad je riječ o brizi za mlade ljude. Svjedoci smo sve rasprostranjenijih video klubova, ps igraonica i internet klubova u kojima djeca provode gotovo svo svoje slobodne vrijeme, u zagušljivoj atmosferi, okružena pornografijom i slikama demona. Kako živimo u svijetu vladavine medija, od čega je nemoguće pobjeći, uzrok agresivnosti mladih ljudi u razredu i na ulici prema ostalim vršnjacima nećemo tražiti u uticaju medija, već uzroke postojećeg problema moramo tražiti u porodici i društvu uopšte.

Mašta stvara slike «irealnog», ali povezana sa sjećanjem stvara «materijal» koji je ispunjen nadanjima i strahom, hoćemo li ili ne doći do ispravnog osmišljavanja, zavisi od intelektualne aktivnosti nas samih, jer time postajemo svjesni samoga sebe kao maštovitog bića. Djelotvorne slike mašte pobuđuju strasti, slobodu, i zbunjenog pojedinca uvode u magični krug unutar kojeg se svakodnevna realnost preobražava i postaje jedna druga realnost.Nema smisla negirati agresivnost djece, ona je sastavni deo ponašanja i odraslih. Moramo se zapitati koliki je uticaj video igara na agresivno ponašanje, na razvoj i na zdravlje djece.

Nasilni i krvavi prizori, govor mržnje, oružje, mogućnosti eksplozivnih naprava, služe marketinškim strategijama, a cilj su djeca. Takve aktivnosti su vrlo zabavne za dijete ali one nisu bez opasnosti.  Izdavačima video igara važna je dobra zarada, a razmaženo tržište spremno je platiti za bilo kakav užas od igre jer im je dovoljan razlog to što igra u naslovu nosi ime njihove omiljene serije ili omiljenog junaka sa TV ekrana. Za mnoge zaljubljenike u kompjuterske igre, taktičke «pucačine» kojima akcije ne dopuštaju da predahnu, imaju uvijek lošu stranu – maloljetnicima nude drugaćiju alternativu, kulturu smrti: upravljanje timom specijalaca, borbama, šunjanje uza zid, ubijanje neprijatelja sa leđa i uz sve to igrač je zapravo glavni lik koje se ``vrhunski zabavlja``. Negativan uticaj imaju i crtani filmovi prepuni agresije, njih djeca gledaju u najranijoj dobi kada se kod njih tek počinju razvijati emotivni doživljaji i pri tome usvajaju određeni model ponašanja.  Istraživanja koja smo sproveli u Brčkom pokazuju da dugo sjedenje ispred kompjutera uzrokuje psihičku i fizičku ljenost pojedinca, te poremećaj spavanja. Preporučujemo da to ne bude više od 2 časa dnevno.

Razmislite o sljedećoj sceni, dragi roditelji: Vaše pametno dijete rumenih obraza sjedi za stolom, nije važno je li to kod kuće ili u igraonici, važno je da vam  ne smetaju, držeći prste na dugmićima komplikovane  elektronske mašine i ne odvaja svoj napeti pogled sa ekrana kompjutera na kome prolijeću nacrtane sličice. Dijete je preokupirano kompjuterskom igrom. Ono je u zatvorenom prostoru, a ne na čistom vazduhu napolju. Odraslima to odgovara.  Oni mogu, ako hoće, svakih pet minuta da ulaze i posmatraju svoje dijete. Bitno je da dijete mirno i da ne smeta. Ali će samo vidjeti ono spoljašnje, samo tijelo. A šta se u to vrijeme dešava sa dušom? Ona prebiva daleko od Boga, od roditelja, od prijatelja, od pravog realnog života. Njome vladaju laž i strasti. Ona živi u nepostojećem svijetu – u svijetu fantazije i ništavila!

Autori knjige ''Bitka protiv zvijeri'' daju definiciju kompjuterskih igara kao ''tehnotronske magije'', tj. komunikacije sa zlim duhovima posredstvom  kompjuterske tehnike. Nije čudno što i  najbezazlenije, kako se to može učiniti, među tim igrama neprimjetno uništavaju dječiju psihu, dovode je do nervnih oboljenja, do zavisnosti od sjedenja za kompjuterom, i čak, u nekim težim slučajevima, do stanja sličnog stanju opsjednutosti demonima.


Mediji i nasilje
 
Zahvaljujući medijima nasilje je često predstavljeno kao efikasan i jedino prihvatljiv način za rješavanje problema posebno u crtanim filmovima. Nasiljem se koriste “dobri” i “loši” junaci. „Dobri junaci” uvek budu nagrađeni za svoje nasilje, dok „loši” junaci često odgovaraju za svoje nasilje. Takvi sadržaji mogu kod djece izazvati strah, agresiju, pasivnost kako intelektualnu tako i fizičku, psihičku, socijalnu i duhovnu, koja će se reflektovati u okvirima emocionalne krize i dovesti do rušenja etičkih principa. Nadalje, mogu negativno uticati na razvoj mašte i kritičkog razmišljanja. Negativne poruke s televizije djetetu se mogu reflektovati i kroz snove, a kod djece koja provode pred televizorom duže vrijeme, može se povećati  sklonost prema depresiji.

Prevashodno, gledanje televizije i igranje video igara razvija pozitivan odnos prema svijetu demona – svijetu koji je naseljen vanzemaljskim monstrumima, vampirima, robotima, ubicama i neskrivenom đavolštinom. Samim tim se postepeno ruši barijera, koju je Bog utvrdio između čovjeka i palih anđela. Te igre uče djecu da žive po zakonima demonskog svijeta, gdje pobjeđuje najjači, najlukaviji, najnemilosrdniji. Ličnost čovjeka u tom svijetu prestaje da se doživljava kao svoj bližnji, kao lik Božiji, već se doživljava kao protivnik, kao meta za uništenje. Također,  postoje tzv. pametne igre koje daju učesniku mogućnost da razvija neograničeno vlastoljublje, da stvori novi svijet i da uvede npr. novi svjetski poredak, a na taj način se svijest priprema  za dolazak antihrista.

Djećiju dušu potresa vizuelni  doživljaj strašnih stvari viđenih na televiziji; faza koja slijedi je učešće u zamišljenim događajima. Zamislite npr. da je sanjar dobio šansu da vidi i osjeća istinski, svim čulnim organima, ono o čemu fantazira. Treba se samo spojiti na kompjuter i izabrati dugme, i eto vas u igri.  Sad si vampir, sad si Bog, sad si čudovište, kad poželiš ljubav pritisneš seks (nažalost, seks se danas poistovjećuje sa ljubavlju) i td.

To znači da društvo ''odraslih'' i roditelji moraju postaviti sebi pitanje šta je cilj i smisao nasilnog dječijeg reagovanja, šta navodi djete na agresivno ponašanje?

Po riječima prepodobnog Isihija Jerusalemskog, demoni obično preko pomisli nečujno razgovaraju sa dušom i uče je zlu. ''A mi se onda na taj način prepuštamo vlasti demonske sile koja prlja i skrnavi našu svijest, naše srce, da bi u potpunosti zavladala našom voljom i nas učinila poslušnim slugama zla''.

Stoga, Svetosavska omladinska zajednica smatra, ako se um čovjekov, posebno njegova sposobnost zamišljanja, ne drži pod kontrolom pomoću hrišćanske molitvene sabranosti i pažnje, pomisli će vremenom u potpunosti da zagospodare umom čovjekovim. Tada će čovjek prestati da primjećuje čime se ispunjava i čemu služi njegova duša. Upravo zbog toga dobro je ako dijete raste u pravoslavnoj crkvenoj  porodici koja je duboko svijesna svega ovoga, jer će tako duša djeteta biti zaštićena okriljem crkvenog života. Svetim tajnama crkve, majčinom molitvom i hrišćanskom brigom. A ako sve to nije, kako kaže starinska poslovica '' Dobar žrvanj će sve sam samljeti, loš će samljeti sam sebe''.