Zbog Peđe ostavila mikrofon

Godinu koja je na izmaku pop pjevačica Jelena Jeveremović pamtiće po tome što se vratila u zagrljaj čovjeku svog života. Lijepa kći barda evergrina Mikija Jevremovića je u proljeće 2007. odlučila da se privremeno povuče sa muzičke scene, jer je bila potpuno razočarana u sve što joj se događa, pa je prihvatila poziv bivšeg dečka Peđe Nedeljkovića i krenula u Pariz, gdje on živi i radi. Od kako je spakovala kofere i pošla put francuske prestonice, Jevremovića nije poželjela da se vrati u Srbiju. Osim što joj prija promjena mjesta boravka, Jelena se još više vezala za svog domaćina sa kojim će, kako najavljuje, u proljeće iduće godine otići pred oltar.
- Peđa i ja smo se upoznali 17. juna 2005. godine u Parizu, u klubu gdje sam te večeri nastupala sa Željkom Samardžićem – kaže Jelena Jevremović za "Dan". - Meni, naravno, nije bilo ni na kraj pameti da će mi se takva stvar desiti, da ću se zaljubiti do ušiju, dvije hiljade kilometara od kuće. Ja sam uvijek umjela da ispratim svoj instinkt, pa je tako bilo i tog puta. S obzirom na svakojake komplikacije koje su me zadesile u Beogradu oko dobijanja vize i mogućnosti da zbog toga uopšte ne dođem na ugovoreni nastup, znala sam da će, kada sam konačno sjela u avion, stvari doći na svoje mjesto i na kraju sve dobiti svoju formu. Da budem iskrena, osjećala sam da će mi se dogoditi nešto nesvakidašnje, ali time se nijesam optjerećivala, jer mi je bilo najbitnije da posao završim kao i uvijek u najboljem redu.
Kako je prvi put u životu pošla na nastup bez svog drugara i klavijaturiste Makse, sa kojim je sarađivala od prvog dana, Jelenu je, kako priznaje, uhvatila velika panika jer nije znala kako će zvučati "na matricu", jer je za takvu vrstu nastupa bila potpuno neuka. Međutim, ohrabrio ju je Samardžić, rekavši da će joj njegov muzičar Stolica priteći u pomoć tamo gdje joj bude zaškripalo.
- A onda je progovorio Peđa – prisjeća se Jelena. - Sjedio je sve vrijeme u separeu sa moje desne strane, ali ja ga nisam ni primjetila, onako zanijeta pravljenjem spiskova repertoara. Sve u svemu, mi smo ćaskali cijelu noć. Najavila sam preko mikrofona specijalno za njega jednu pjesmu, i osmijeh koji mi je tada poklonio neću nikada zaboraviti… Način na koji mi se Peđa obratio oborio me je s nogu. Podrazumijeva se da ja ništa od toga nijesam pokazala, ali osjećala sam. Bio je drugačiji. Nijesam nikada, zato što sam javna ličnost, sebi davala za pravo da budem nadmena i takoreći nedostižna. Kada bi me neko nešto pitao, ja bih uljudno odgovorila i popričala jer mi to nikada nije bilo teško, smatrala sam da je i to dio mog posla, ali opet, sa druge strane, nikada nijesam prelazila granicu. Tako da je svako imao prilike da razmijeni sa mnom po koju riječ, pa tako i Peđa. Ali, komentar koji je on izustio naveo me je da sama potenciram na konverzaciji sa njim. Nije morao baš puno da se trudi da me impresionira, jer sam već bila kao hipnotisana. Shvatila sam da umije sve, da kaže stvari na užasno sladak način koje svaka žena želi da čuje. Iako sam znala da su takvi muškarci uglavnom veliki foliranti, manipulanti i oni koji se, tako lako da ni ne primijetiš, podvuku pod kožu, ja sam ga i dalje pažljivo slušala i uživala. Nijesam se dala prevariti, ali nijesam ni pobjegla! Prvo što je Peđa rekao Jevremovićevoj bilo je "Hej, pa ti si bivša djevojka mog druga?!", ali je Jelena bila ubijeđena da ta njegova konstatacija nema veze sa istinom. Međutim...
- Kada sam ga pitala o kom je to dečku riječ, zanijemela sam kada sam čula ime. Sa tim "bivšim" živjela sam dvije godine i jedva uspjela da okončam vezu, a poslije njega samovala sam još dvije godine, dok mi se nije pojavio Peđa. Možete po tome pretpostaviti koliko sam se samo istrošila emotivno u prethodnoj vezi... Onda mi je Peđa nabrojao imena naših zajedničkih prijatelja, "Ultra Bojsa" sa Senjaka, i tako me dokrajčio jer je to bilo priznanje da navija za "Crvenu Zvezdu", koju sam obožavala od malih nogu i bila uvijek vatreni i srčani navijač. Samo mi nije bilo jasno kako se nikada nijesmo nigdje sreli a kretali smo se po istim mjestima, slavili u istom društvu "Zvezdine" titule i imali iste bliske prijatelje… Uprkos činjenici da je Peđina i Jelenina veza počela idilično, ljepša polovina sumnjala je da će njihova ljubavna priča uspjeti da opstane jer je Peđa živio u Parizu a ona u Beogradu.
- Dvije godine trajali su naši telefonski razgovori, i tada sam shvatila da je on moj anđeo čuvar! Prije mene, Peđa je imao mnogo veza, od kojih su dvije čak bile jako ozbiljne, ali za njega nikada toliko ozbiljne da sa nekom djevojkom započne zajednički život. Kad me je ove godine pozvao da odem kod njega na odmor, prihvatila sam, računajući da će to biti dovoljno da napunim baterije za nov životni početak. Ali, još uvijek ne namjeravam da se vratim u Beograd, jer sam u Parizu, uz Peđu, pronašla svoju novu sreću koju ovoga pita ni po koju cijenu ne želim da otjeram od sebe, kao što sam to svojevremeno učinila – tvrdi Jelena.
Iako uživa u "gradu svjetlosti", okružena ljubavlju voljenog čovjeka, lijepoj Mikijevoj kćerki često nedostaju ljudi koje je ostavila u srpskoj prestonici.
- Najviše mi fali moj mlađi bata Stefan, pa onda roditelji, iako sam mamu uspjela da vidim na dva dana u toku Ljetovanja u Nici, a uželjela sam se i najboljih drugarica iz djetinjstva Marijane, Nede i Maje, kao i nekoliko dobrih prijatelja sa kojima sam se svakodnevno družila. Nedostaje mi Košutnjačka šuma u kojoj sam maltene odrasla, Kalemegdan, Ada Ciganlija, Sava, Dunav, Ušće i nekoliko lokala sa Banovog Brda u kojima sam voljela da kafenišem kada god nijesam imala obaveze. Najmanje od svega mi nedostaje estrada, jer ni ona ne svijetli u svom punom sjaju. Gledajući neke od onih ružnih tračerskih listova, drago mi je što više nijesam dio tog cirkusa! Iako sam prestala da pjevam, ne znači da više nemam veze sa muzikom i umjetnošću. Ovdje su mi se stvorile neke nove ambicije i Pariz me nadahnjuje u specifičnom smislu, a pored Peđe mi je i sam život postao pjesma!
Jelena Jevremović i Peđa Nedeljković vjerili su se ljetos, neposredno pred odlazak na Balearska ostrva, gdje su proveli dio godišnjeg odmora. Vjenčanje će, kako najavljuju, obaviti na proljeće, u krugu porodice i kumova, a dan poslije izgovaranja "sudbonosnog da" planiraju da odu na medeni mjesec. Ono čemu se oboje raduju je potomstvo.
- Sigurna sam da je Peđa čovjek mog života, a naša veza je uspjela samo zahvaljujući njemu, njegovoj širini pogleda na svijet i neizmjernoj ljubavi kojom me obasipa u svakom trenutku. Pored takvog čovjeka želim da živim do kraja života, da mu podarim djecu i da zajedno uživamo u svakom danu – zaključuje Jelena Jevremović.

Presrećni roditelji

Moja mama Sonja Peđu prosto obožava, a njega i nije teško voljeti – otkriva Jelena. - Tata ga još nije upoznao, i ne znam tačno ni kada će. Oni se znaju samo preko telefona i iz moje priče, ali ne sumnjam u to da će ga i Miki zavoljeti. Iako tata nikada nije umio da pokaže svoje zadovoljstvo zbog moje sreće, on je teška srca prihvatio moju odluku da se preselim u Pariz i mislim da potajno još uvijek vjeruje u to da ću se vratiti, ali ne sumnja u moj emotivni izbor i zna da je on ovoga puta pravi! Peđini roditelji su sjajni ljudi i pravi smo prijatelji. Mama Sonja i brat Stefan se u Beogradu viđaju često sa teta Jadrankom i čika Zoranom, Peđinim roditeljima, a ja se sa njima čujem svakodnevno i smatram ih mojom porodicom. Oni nas podržavaju u svemu i ne kriju radost zbog nas i naših odluka, vjeruju u našu ljubav i mene zovu njihovim "ženskim djetetom", pošto je Peđa jedinac.

Ugojila sam se, ali sam srećna!

Prije dva mjeseca Jelena Jevremović je počela da piše roman, jednu, kako kaže, slatko upakovanu autobiografsku priču zasnovanu na ljubavi koja stvarno postoji i u kojoj je pronašla svoj spas i bolje sjutra…
- Najviše sam ponosna što sam od prvog dana kada sam opet kročila u Pariz ostavila cigarete, što sam se zauvijek otarasila te užasno ružne navike. Dobila sam koji kilogram više, ali kako sam ovde stigla vidno mršavija nego prethodnih puta, opet sam došla na isto. Uostalom, za to me nimalo nije briga, jer se osjećam fantastično, zdrava sam kćo drijen, vozim bicikl kanalom pored Sene i treniram rekreativno, a što je najvažnije, Peđa me baš ovakvu najviše voli – ponosno kaže Jelena.