"Udarac" optimizma

Romanom "Udarac" Žane Milutinović, koji je promovisan u Gradskoj knjižari u Podgorici, domaći čitatelji bogatiji su za istinsku ispovijest o borbi protiv opake bolesti.
Pored autorke, kojoj je "Udarac" prva knjiga, o Žani Milutinović i njenom djelu u prepunoj Gradskoj knjižari govorili su novinari Dragan Jocović i Veselin Lazarević, poznati pravnik Blagota Mitrić i sociolog Novo Vujošević.
Iako je "Udarac" potresna knjiga ispovijesti o borbi za život, kako je primijetio Lazarević, autorka je "i te kako vodila računa o svemu što sadrži jedan roman". Govoreći o prvjencu Milutinovićeve, on je istakao da je napisan izuzetno lijepim stilom, koji je čitak i izbrušen. Riječ je o zanimljivom i pobuđujućem romanu punom eksplozivnog naboja, zaključio je on, preporučivši ga na čitanje ljudima "dobra i zla, svjetlosti i tame, ljepote i nakaznosti, trezvenjacima i zanesenjacima" - ljudima od vjere ali i onima koje je život gurnuo u tmine ponora".
- Treba samo znati čitati. Ovu potresnu ispovijest i duhovnu i fizičku borbu zalićete suzama, propratiti uzdahom ali i neizmjernim divljenjem - zaključio je Lazarević.
Pored izuzetne hrabrosti da otvoreno piše o sebi i svojoj bolesti, što je svojstveno samo duhovno i mentalno jakim osobama, on je primijetio da je posebno dirljiv način kojim se Žana Milutinović obraća rodbini, prijateljima, ljekarima - "svima koji su makar riječima utjehe davali podršku i snagu da istraje, da odbije podmukli udarac".
Podsjećajući se da je poslije prvog čitanja "zaćutao diveći se snazi duha" Milutinovićeve, Dragan Jocović je kazao da je njeno kazivanje bilo toliko jako i upečatljivo da nije bio siguran da li je čitao ili gledao film. Poseban utisak, konstatovao je on, na njega je ostavila činjenica da u "Udarcu" autorka bezrezervno otvara prozore svoje duše. "Ovako i ovoliko iskrena priča mogla je da potekne samo od čiste duše", zaključio je on. Prvi roman Žane Milutinović vrvi od iskrenog kazivanja i nenametljivog podučavanja čovjeka bolnim stranama života, kao i ljepoti življenja. Za iskreno kazivanje kojim se odlikuje "Udarac", primijetio je Jocović, nije potrebno ogromno iskustvo koliko široka duša "koja jedino zna da voli i u ljubavi ne zna da kalkuliše".
- Kad život skoli, kada sa samim sobom ne možete da se dogovorite ili kad sumnje počnu da obuzimaju, otvorite Žanin "Udarac", u njemu su odgovori na sve nedoumice - poručuje on.
Prisjećajući se Žane kao studenta, Blagota Mitrić je kazao da ga knjiga, bez obzira na bolest, nije iznenadila. Jer, kako je rekao, Žana je bila jedna od najljepših i najbriljantnijih studenata u generaciji.
- Žana je rođena spisateljica. To je dokazala romanom "Udarac", koji je istovremeno topao i dramatičan. Poslije čitanja njenog prvog romana ona je postala moja heroina - kazao je Mitrić.
Napominjući da je riječ o autobiografskom djelu univerzalnog značenja, u kojoj je upečatljivo opisana mukotrpna, neposustala i hrabra borba, sociolog Novo Vujošević konstatuje da bi knjizi Milutinovićeve više pristajao naziv Optimizam nego Udarac.
- Knjiga obiluje potresnim kazivanjem, koje čitaoca ne ostavlja ravnodušnim. Tjera suze na oči. Sasvim logično, jer "Udarac" predstavlja jedno, zaista, iskreno i potresno svjedočanstvo - kazao je Vujošević.
Navodeći dva odlomka u kojima Milutinovića opisuje odlazak na rođendansko slavlje svoje bratanične i poruke svima koji se bore sa neizlječivom bolešću, on pronalazi dokaze o neograničenom otpimizmu autorke, kojim se odlikuje njen prvjenac.
Roman "Udarac" objavljen je 2005. godine u izdanju "Jumedija Monta". Recenziju i naslovnu ilustraciju romana Žane Milutinović potpisuje poznati srpski književnik i slikar Momo Kapor.

Publika uliva hrabrost

- "Udarac" je nastao iz potrebe da kažem, saopštim drugima svoje iskustvo o raznim načinima liječenja kojima sam se podvrgavala i podvrgavam. Ispovijest o svemu čime sam se u dugom nizu godina bavila, što sam sve radila da bih ispunila i prekratila vrijeme, našla mu smisao - kazala je Žana Milutinović.
Ona je primijetila da je njen prvijenac ispunio svrhu, jer je našao publiku, jer je "željela da ga ljudi pročitaju i da bude koristan". Kaže da je pišući mislila, prije svega, na bolesne od multipleks skleroze.
- Zamislila sam da im prenesem pozitivnu energiju i optimističke misli, bez obzira na bolest i pored nje. Znam iz vlastitog iskustva da je teško biti radostan sa teretom zvanim multipleks skleroza, koji se nosi na leđima, ali bez pozitivne vizije je nemoguće boriti se sa bolešću. Htjela sam da učinim da svim bolesnicima napisano uđe u srce i pod kožu, da ih zarazim optimizmom i radom, ako nijesu takvi po prirodi. Da ih zarazim stvaranjem koje ih može najbolje ispuniti i ostvariti, kao što sam ja danas potpuno ostvareno biće. Znam da svako ima svoj način borbe, ali biću srećna ako moje iskustvo pomogne bar jednom oboljelom - kazala je ona.
Ona je napomenula da dok medicina ne pronađe lijek za ovu bolest, ostaje da se nadamo, budemo uvjek borbeni, "ostaju vjera i nada da će se, ipak, jednog dana, pronaći spasonosno rješenje".
- Hvala za ovaj dan, koji će mi, sigurno, produžiti život - rekla je na kraju Žana Milutinović.