Džoni Štulić tuži Croatia records

On tužbu pokreće preko grupe američkih advokata i u saradnji sa evropskim saradnicima koji ga zastupaju i do 1991. godine potražuje 12 miliona evra, a za ukradeni kopirajt i period od 1991. još minimum toliko.
S obzirom na to da Štulić ne daje intervjue, on je preko svog portparola Zorana Živkovića i urednika njegovog YouTube kanala ovu informaciju ekskluzivno saopštio hrvatskom portalu Index.hr. U objašnjenju pod naslovom „Najveća pljačka u istoriji rokenrola", koje je lično Štulić napisao, stoji da se on nije odrekao honorara, a to što ga prodaju ilegalno ne znači da će on to ozakoniti legalnim poslovanjem sa njima.
- Krorek je odavno prešao sve granice. Nikada s njima nisam imao ugovor, osim socijalističkog tipskog papira za naplatu dnevnice i putovanje trećim razredom željeznice, koji je važio šest mjeseci, jer za to vrijeme nisam mogao da ponudim dotični materijal nikom drugom - navodi Štulić.
On kaže da je do 1990. Jugoton prodao mnogo više od milion primjeraka („varali su i onda i sada gdje su stigli"), ali tada je nosač zvuka koštao u današnjem iznosu 25 evra („pogotovo moj, dvostruki, trostruki i četvorostruki albumi"), što znači da je do 1990. službeno okrenuo barem 25 miliona bruto, a da nije uložio ni cent.
- Više sam ja potrošio svojih novaca oko snimanja i vođenja posla nego što ih je koštalo snimanje. Takse da i ne pominjem. Od rata i poslije rata nikad me nisu izvijestili ni o čemu. U međuvremenu su prodali licencu za proizvodnju mojih ploča Pinku, a zatim nedavno RTV-u u Zagrebu, pa nekakvom „Rebeatu", zatim su nadopisali svoj kopirajt preko mog i kao takvog ga prodali. Pre toga, početkom rata, dilovali su preko posrednika u Njemačkoj, pa čak i u moje vrijeme su odlazili videa i ploče preko okeana, a danas preko distributera poručuju kako nikada nisu prodali nijedan jedini Azrin CD u inostranstvu - napisao je Štulić u saopštenju.
On navodi da ima svoj kopirajt (Azra mjuzik), koji je otvorio 1981. godine sa albumom „Ravno do dna" i koji pokriva sve njegove pjesme. Međutim, od 1996. godine na prvim reizdanjima tada već Kroreka i Hrvatske, oni su samoinicijativno nadodali svoj kopirajt i kao takvog ga prodali.
- Dakle, na nosačima zvuka do rata piše samo „Azra mjuzik", poslije rata (od 1996) stoji njihov kopirajt. Za to su se borili, ali ne ja. Ne volim kad mi na temelju ukradenih točkova svojataju i auto - kaže Štulić.
Bivši frontmen grupe Azra kaže da je od 1984. do 1987. imao zamrznut bankovni račun zbog (nepostojećeg) najvišeg ličnog dohotka u Zagrebu 1983. godine. Taj porez je isplatio sa albumom „Između krajnosti" 1987. godine.
- Pa čak i kada su dobili potvrdu o uplati, ništa mi nisu vratili. Tokom 1987. i 1988. godine živio sam samo od živih nastupa. Godine 1990. sam dobio posljednju uplatu od Jugotona u iznosu od 2.000 njemačkih maraka, a od tada ništa. Krorek i dalje ilegalno prodaje moje pjesme za velike pare, takođe i onlajn preko Amazona, Itunes, Imusic. Do 1990. potražujem 12 miliona evra, zatim dvadesetogodišnje kamate na 12 miliona, plus prevara, krađa kopirajta i bezočna eksploatacija posljednjih dvadeset godina. To se ne oprašta - kaže Džoni Štulić.
AG