Čitav region je na ivici plamena

Odlukom da redukuje entitetsko glasanje, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Miroslav Lajčak otvorio je najozbiljniju krizu u BiH u postdejtonskom periodu. Dok iz OHR-a stižu tumačenja da je riječ o benignim mjerama s ciljem «poboljšanja funkcionalnosti države», a iz Republike Srpske reakcije da je riječ o flagrantnom nasilju nad ustavnim uređenjem zemlje, prof. dr Emil Vlajki u razgovoru za «Novi Reporter» ukazuje na znatno krupnije dimenzije, koje se «valjaju iza brda», tokom zaoštravanja na relaciji Lajčak - RS: «Naravno, to nije izmislio Lajčak. On se nalazi u BiH svega nekoliko mjeseci i nema pojma ni o čemu. Lajčak je marioneta i sprovodi politiku koja mu je sugerirana. Ali, u svakom slučaju, to što je Lajčak uradio predstavlja svinjariju i sramotu. Njegova odluka radikalno mijenja poziciju Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine i usmjerena je na to da se praktično sve funkcije RS prenesu u Sarajevo, odnosno, na stranu dva većinska naroda u Federaciji BiH, a prije svega pod kontrolu Bošnjaka. Reakcija političkog establišmenta RS apsolutno je ispravna. Ako je točna Lajčakova tvrdnja da se ništa ne mijenja, zašto su promjene uopće nastale? Kada bi one bile prihvaćene, država bi funkcionirala na unitarnom principu. Ali, to ne bi bila klasična građanska unitarnost, već model koji bi se zasnivao na brojčanoj prednosti jednog naroda nad drugim narodima. Nikakva objašnjenja ne mogu demantirati činjenicu da je Ustav promijenjen, a interpretacije su danas ovakve, a sutra onakve. Ako bi Republika Srpska pristala na to, onda bi ona praktično aminovala promjenu Ustava na štetu tog entiteta.»
 
•        Visoki predstavnik u BiH često ponavlja da je alternativa njegovim potezima - izolacija. Koliku težinu za RS ima ta vrsta argumenata?
- Vlajki: Što onda ne premjeste sve funkcije u Banjaluku, a ne u Sarajevo? Za njih je realno sve što oni žele nametnuti, iako upravo to nema veze sa realnošću. Termin «izolacija» najobičnija je glupost. Kao da nismo već dovoljno izolirani - imamo okupiranu zemlju, u kojoj strana administracija donosi zakone na silu i smjenjuje ljude bez ikakvog razloga. Sve dok je jedna zemlja okupirana, ona ne može biti unutar civilizacijskih tokova. Umjesto da nekom popuje, tzv. međunarodna zajednica, koja obuhvaća 20 posto svjetskog stanovništva, mogla bi pogledati što se događa na njenom terenu i tu praviti red. U suštini, oni su sve «zamijesili» u BiH. Sad se prave Toše i pričaju da navodno stvaraju mir i progres, iako je jedino što rade - eksploatiranje cjelokupne zemlje i privatiziranje svih dosadašnjih društvenih bogatstava, s ciljem da od Bosne i Hercegovine naprave kompletnu koloniju. Znači, oni su izolirali BiH, sa svjesnom namjerom da je koloniziraju i da zadrže okupaciju nad njom. Kakva je, onda, ta izolacija kojom se prijeti?
 
•        Gdje Lajčakov pokušaj majorizacije može da usmjeri RS i BiH?
- Preglasavanje jednog naroda već je dovelo do teškog sukoba 1992. Nadam se da će biti dovoljno inteligencije da se to ne ponovi, ali, nisam previše siguran da je tako, jer mislim da u svakom ludilu ima nekog sistema. Kako stvari stoje, moglo bi doći do oružanih sukoba, ako se posljednje mjere pokušaju nametnuti silom Republici Srpskoj. Ta politika, sa kojom su krenuli, sve više usmjerava RS ka integraciji sa Srbijom, što se ne bi moglo desiti u ranijim okolnostima. Poznato je da je Drina, prema sporazumu na Jalti, predodređena da bude granica između Istoka i Zapada. Međutim, pošto Lajčak i njegovi naredbodavci forsiraju rješenja koja provociraju zdrav razum i ljudsko dostojanstvo, to znači da žele da nametnu bošnjačku upravu na cjelokupnom teritoriju BiH. Sve srpske političke stranke u entitetu suglasne su da se to Lajčaku ne smije dozvoliti. Ako takozvana međunarodna zajednica pokuša da to učini sa svojim trupama, onda će doći do borbe, nema nikakve dileme. Naravno, nadajmo se da se to neće desiti, ali će se takav rasplet znatno teže izbjeći, nego što će biti moguće smiriti situaciju.
 
•        Ko ima veće šanse da bude pobjednik u potencijalnom sukobu?
Narod. Ovaj put riječ je o narodu. Srbi su na svim područjima bivše Jugoslavije već deceniju i po
demonizirani i ugnjetavani na razne načine, od oduzimanja teritorija pa nadalje. Postoji neki prag
dostojanstva ispod čega vjerojatno nijedan narod ne može ići. Ja sam sklon procjeni da bi sadašnja kriza u dogledno vrijeme mogla rezultirati integracijom Republike Srpske i Srbije. Smatram da istovremeno zaoštravanje situacije u RS i na Kosmetu nije slučajno i da u svemu tome postoji suviše koincidencija ako gledamo stvari bez traganja za pozadinom. Međutim, u politici ne postoje slučajne koincidencije, i zato nas ne bi trebalo iznenaditi saznanje da je riječ o umjetno izazvanoj krizi, koja se može okončati tako što bi srpska strana na Balkanu dobila RS kao kompenzaciju za Kosovo. To nije nova teza, ali su događaji novi.
 
•        Kako će, po vašoj procjeni, tokom narednih mjeseci funkcionisati princip «spojenih posuda» između Kosova, RS i BiH?
- Mislim da će Albanci na Kosovu uskoro proglasiti nezavisnost. Naravno, to je pretpostavka, ali smatram da će se ona vrlo brzo jasno očitovati, počevši od 10. decembra. Nažalost, tu novokomponiranu i, sa stanovišta međunarodnog prava, nelegalnu državu, priznaće najveći dio evropskih zemalja sa SAD na čelu. Međutim, Srbi koji su ostali na Kosmetu neće dozvoliti da Albanci nadvladaju i smatram da će se oni otcijepiti od te nepravne tvorevine. U ovom času, teško je predvidjeti šta će biti iza toga, ali mi se čini da je najveća mogućnost da će doći do oružanih konflikata na tom području.
Sad dolazimo do RS - smatram da jedan dio hrabrosti rukovodstva Saveza nezavisnih socijaldemokrata proizlazi upravo iz činjenice da se približava rasplet na Kosovu. Isto tako, mislim da vrh SNSD-a zna da se u ovom času može suprotstaviti visokom predstavniku na način na koji se suprotstavlja, zbog toga što će insistiranje OHR-a na provođenju posljednjih mjera revoltirati populaciju u RS, a ona je već dovoljno revoltirana. Sobzirom na balkanski kontekst, tzv. međunarodnoj zajednici ne bi trebalo da bude u interesu da stvara novo žarište, pored kosmetskog, gdje će tenzije kulminirati za mjesec i po dana, imajući u vidu akt otcjepljenja i njegove posljedice. Praviti ono što je Lajčak napravio, unutar jednog takvog konteksta, protiv je zdravog razuma.
 
•        Ipak, u proteklim godinama iracionalne situacije nisu bile rijetkost.
- Očito je tzv. međunarodna zajednica ima namjeru da od BiH napravi bošnjačku zemlju, bar što se tiče upravnih funkcija. Međutim, i u tim okolnostima, oni moraju znati da se pokušaj provođenja jedne takve tendencije u praksi neće moći mirno otrpjeti. Zbog toga može planuti čitava regija, ako dođe do sukoba unutar Kosmeta nakon proglašenja nezavisnosti. Znači, moguće su dvije varijante - ili su oni koji su Lajčaku suflirali da ovako postupi - glupi, budući da ignoriraju cjelokupan geopolitički kontekst na Balkanu, ili su vrlo inteligentni.
Dakle, ili je neko ko vodi globalnu politiku na Balkanu toliko glup da izaziva konfliktnu situaciju u RS, u momentu kada je ona već vrlo bremenita unutar Srbije, na Kosmetu, ili neko to namjerno radi. Ja sam više sklon tezi da se to namjerno radi, imajući pri tom u vidu moje ranije procjene da Amerika stopira ujedinjenje Evrope. S tim ciljem, Vašington je provocirao seriju ^balkanskih ratova, podržavajući secesionističke snage tamo gdje im to odgovara, a na drugim mjestima unitarizam, tamo gdje im takav model odgovara. Pretpostavljam da su oni namjerno dali Lajčaku upute da pokrene krizu u BiH, da bi sukob na balkanskom području bio što žešći, jer to savršeno odgovara Velikom Bratu.
 
•        Postoje li faktori koji ne odgovaraju Vašingtonu?
- Da se nije pojavio Vladimir Putin, sa svojim otporom tzv. novom svjetskom poretku, pitanje Kosmeta bilo bi odavno riješeno u skladu sa američkom politikom. Znači, Putin je ta intervenirajuća varijabla, koja je odjednom preokrenula situaciju u potpuno drugom pravcu. Zato se sad nalazimo u stanju drugog hladnog rata, kako sam ga ja nazvao. Dakle, ako Amerikanci kažu: «Na Kosmetu treba uraditi to i to», Rusi odmah kažu: «Stop, to nije to». Ako Lajčak, slušajući Amerikance, kaže da treba uraditi određene stvari u BiH i RS, onda prisustvujemo brzim reakcijama ruskih predstavnika na Balkanu, što smo mogli da vidimo u prethodnim danima, kad su saopštili da Lajčaka i OHR treba zamijeniti evropskom misijom.
Rusi su svjesni da OHR praktično izvršava američke ciljeve. I u ostalim dijelovima planete je tako – ako Amerikanci pokazuju namjeru da napadnu Iran, radi lažne ili stvarne nuklearne opasnosti, Rusija odmah dogovara posjetu predsjedniku Irana. Dakle, vodi se otvoreni hladni rat, čiji je prvenstveni uzrok bio najava SAD da će postaviti nuklearni štit u Češkoj i Poljskoj, što je u suštini «anakondin obruč», ogromna zmija oko Rusije. Pošto je Vašington vidio u kom pravcu ide Putin, oni bi sad voljeli da je na njegovom mjestu neki Gorbačov ili Jeljcin, znači, političari koji su, nažalost, unazadili Rusiju za bar nekoliko desetljeća, ali od toga nema ništa.
 
•        Kakvo mjesto imaju Srbi s obje strane Drine u tom mozaiku američko - ruskih odnosa?
- I u RS i u Federaciji postoje vrlo jake snage koje žele da Bosna i Hercegovina kao cjelina uđe u NATO. Mislim da su te snage sada dominantne na ovom području. Ali, ne isključujem mogućnost da se promijeni takav odnos snaga, što se već dogodilo u Srbiji. Tamo je do prije nekoliko mjeseci bila dominantna struja Borisa Tadića, koja zagovara ulazak države u NATO. Međutim, Amerikanci su počeli otvoreno izjavljivati da podržavaju nezavisnost Kosova. Pošto nije bilo nijedne relevantne stranke u Srbiji koja bi to prihvatila, na koncu je pobijedila linija Vojislava Koštunice, koji je rekao: «Evropa - da, NATO - ne». Nažalost, bojim se da u ovom času u BiH nema struje koja bi zauzela takav stav, jer dominira pronatovsko opredjeljenje. U takvim okolnostima, može se desiti da Srbija uđe u zonu uticaja Rusije, a da BiH ostane u interesnoj sferi Zapada i NATO-a. To bi moglo imati za tragičnu posljedicu situaciju u kojoj su Srbi iz RS suprotstavljeni Srbima iz Srbije. S druge strane, postoje poprilični izgledi da se zapali čitavo područje. Ako tzv. međunarodna zajednica bude dovoljno glupa i tvrdoglava da insistira na ovlaštenjima koja znače preglasavanje jednog naroda, onda se geostrateška situacija može okrenuti prema teškim vojnim konfliktima nepredvidivih dimenzija, u koje bi bila umiješana RS.
 
•        Ne ostavljate previše prostora za smirivanje konflikta?
- Situacija je vrlo jasna: Lajčak, kao instrument Amerike i Zapada, želi da nametne odluke koje RS direktno stavljaju u sluganski položaj u odnosu na ostala dva naroda. Rukovodstvo RS odgovorilo je da to ne prihvaća. Da bi visoki predstavnik i njegovi naredbodavci osigurali primjenu svojih mjera, moraju da posegnu za silom. Šta mogu uraditi? Jedino mogu poslati trupe Eufora, da još više i upečatljivije okupiraju područje RS i BiH. To im je rekao i Milorad Dodik, u čuvenoj rečenici: «Izvolite, pošaljite trupe ako vam se ne sviđa naše odbijanje». Ako oni sad odustanu i kažu: «Jao, mi smo se zabunili, nismo baš tako mislili, neće biti ništa od tog zakona», odoše do đavola, niko ih više neće uzimati za ozbiljno.
Preostaje im da pokušaju vojnim snagama. Zato je očuvanje policije RS bilo toliko važno, da se suprotstavi eventualnom takvom činu. Ja sam uvjeren da je policija u Republici Srpskoj spremna na obranu entiteta. Dakle, u kontekstu dva elementa o kojima sam govorio - hladnog rata i kosmetske krize, to sve može planuti.
 
•        Da li su utemeljene procjene da su i zvanični Beograd i zapadni centri moći zainteresovani za podjelu Kosova i Metohije na srpski i albanski dio?
- To je Koštuničina teza. Kao nekakav realista, Koštunica smatra da je bolje dobiti nešto, nego ništa. Ja mislim da Rusija sada ima čvrstu poziciju i da će ona pružiti svaku moguću pomoć, uključujući i vojnu, za obranu integriteta Srbije.
 
•        Podrazumijeva li taj integritet samo sjever Kosova ili čitavu pokrajinu?
- Tu nastaju geostrateški problemi. Ako bi se odvojio sjeverni dio Kosmeta, to bi možda bilo maksimalno 20 posto teritorija, ne vjerujem čak ni toliko. To nije mnogo, ali, na globalnom geostrateškom planu to znači da se može dijeliti i Ukrajina, gdje je odnos proruskog i unijatskog stanovništva 50:50. Ista je situacija u nekoliko republika bivšeg SSSR-a sa visokim procentom ruske populacije. Prema tome, tzv. međunarodna zajednica ne može dozvoliti podjelu Kosmeta. To ne odgovara ni Albancima, ne samo zbog toga što bi imali 20 posto teritorija manje, nego zato što oni aspiriraju i na područje južne Srbije. To bi, praktično, spriječilo daljnju ekspanziju Albanaca prema sjeveru, tako da se već pojavila neka fantomska «Albanska nacionalna armija», ANA, kako to obično biva. Mislim da njima ta opcija, imajući u vidu razlog koji sam spomenuo, ne pada na pamet. S druge strane, ja sam uvjeren da Srbi sa sjevera Kosova nikad neće dozvoliti da žive pod albanskom vlašću, čak i ako Vlada Srbije ne bude htjela da aminuje njihovo odvajanje. Ako to bude albanska država, oni moraju bježati, tu nema nikakve dileme. U Srbiji u teškim uvjetima živi gotovo milion izbjeglica sa prostora bivše Jugoslavije. Srbi su već bježali iz Hrvatske, Bosne, sa Kosmeta, a sada im se opet priprema ista perspektiva. Dosta je više bježanja.
 
•        Može li se aktuelna Vlada Srbije tretirati kao homogena kategorija, kada je riječ o politici prema Kosovu?
- U ovom času vodi se intenzivna borba između dvije struje. Jedna je proamerička, a druga propatriotska, šta god se pod tim podrazumijevalo. Tadićevo krilo se, navodno bori za Kosmet, ali, pogotovo u posljednje vrijeme, oni glasno govore da nikad neće upotrijebiti silu za Kosovo. To je sramota. Narod je uvijek imao odlučujuću ulogu u takvoj vrsti konflikata i zato mislim da će Koštuničina struja pobijediti, a da će izgubiti proamerička struja, decenijama plaćana da se ničemu ne suprotstavlja. Samim tim, kada se srpski dio Kosmeta odvoji od albanskog dijela Kosova, to uopće neće biti odvajanje, jer je, po rezoluciji 1244, Kosmet sastavni dio Srbije.
Prema tome, oni se ne odvajaju, nego i dalje, pravno gledano, ostaju unutar svoje matične zemlje. To što će im silom oduzeti drugi dio Kosova, to će biti faktičko stanje, ali očito nikad neće biti priznato u Srbiji, jer tamo niti je ko spreman, niti smije da nešto takvo prihvati. Zapad je napravio stratešku grešku kad je dirnuo u Kosovo. Dirnuli su u jednu svetinju, koju čak i oni Srbi sa drugačijim političkim shvaćanjima doživljavaju kao dio njihove historije i identiteta. Nema nijednog Srbina u Srbiji koji bi ikad mogao priznati okupaciju Kosova. Oni su napravili tešku psihološku grešku što su dirnuli u Kosovo. Tu je bio prag dostojanstva, to je nešto ispod čega se ne ide. Možda Srbi mogu trpjeti i bombardiranje i demonizaciju, što god hoćete, ali se ne mogu odreći Kosova. Čitava proamerička bratija u Srbiji: Boris Tadić, Goran Svilanović, Nebojša Čović, Vuk Drašković, Vuk Jeremić i ostali, izgubiće tu bitku.

Biografija:  Emil Vlajki

Vlajki je odrastao u Splitu. U Zagrebu je završio fakultet političkih nauka i ekonomski fakultet, a magistrirao i doktorirao političke nauke u Parizu. Bio je profesor političkih nauka u Sarajevu do 1993. godine i profesor na više svjetskih univerziteta (Jejl, Leuven, Montreal, Laval, Otava). Autor je desetak knjiga iz filozofsko-političke esejistike, objavljenih na više jezika. Više od deset posljednjih godina živio je u Kanadi i Francuskoj, a od 2005. predaje na Nezavisnom univerzitetu za političke i društvene nauke y Banjaluci.
DM: U politici ne postoje slučajne koincidencije, i zato nas ne bi trebalo iznenaditi saznanje da je riječ o umjetno izazvanoj krizi, koja se može okončati tako što bi srpska strana na Balkanu dobila RS kao kompenzaciju za Kosovo. To nije nova teza, ali su događaji novi.