Banjalučani plaćaju reket građevinskoj mafiji

Zemljarine – danak kriminalcima

Donošenjem pomenute odluke, Grad Banjaluka se pozvao na Zakon o građevinskom zemljištu RS iz 2003. godine! Na prvi pogled sve lijepo upakovano i servirano javnosti. Međutim, upravo tu i leži ključ prevare!

U pomenutom Zakonu o građevinskom zemljištu RS ( Službeni glasnik RS 41/03 i 86/03), i to u članu 39, između ostalog doslovno piše: „ Vlasnik zgrade ili posebnog dijela zgrade stupanjem na snagu ovog zakona stiče pravo vlasništva na zemljištu, pod zgradom i na onoj površini zemljišta koje je regulacionim planom ili planom parcelacije utvrđeno da služi za redovnu upotrebu zgrade, izuzev slučajeva koji su predmet revizije u skladu sa čl. 87. do 92. prelaznih odredaba ovog zakona…”

Ovim zakonom je precizno napravljena razlika između “korisnika” i “vlasnika” građevinskog zemljišta, te jasno definisano da vlasnici ne plaćaju naknadu!

Procesom privatizacije sprovedena je i transformacija vlasništva nad stambenim fondom i to tako što su raniji korisnici stanova otkupom postali njihovi vlasnici, a time, kako je iz Zakona vidljivo, i vlasnici pripadajućeg zemljišta, te nisu nikome dužni za to plaćati naknadu

Građani ove zemlje, bez ikakve dileme (osim grupice koja se uvijek vrti na vlasti i oko vlasti), višegodišnje su žrtve neviđenih prevara u režiji svojih vlastodržaca. O neozbiljnosti ove države svjedoči bezbroj primjera u kojima su njeni stanovnici „obični smrtnici“ iskorišteni samo kao glasačka mašinerija i masa koja se neprestano obmanjuje i pljačka.

Slučaj izvaranih građana Banjaluke opet bi se moga izdvojiti kao specifičan. Po logici što veći grad – više kriminala, Banjalučani su žrtve i onih prevara kojih su drugi stanovnici RS pošteđeni. Nevjerovatno ali istinito, stanovnici ovog grada su primorani i da plaćaju posebne namete svojim lokalnim vlastodršcima. U vidu tzv. naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta (zemljarine), što je nakon sprovedene privatizacije u suprotnosti sa zakonom, građanima su iz džepova uzeti milioni maraka. Da je naplata ove dažbine nelegalna, potvrdio je još prije dvije godine i Okružni sud u Banjaluci. Bez obzira na to pljačka se nastavlja, a one koji zbog lošijeg materijalnog statusa ne plaćaju ovaj danak obasipaju „opomene pred tužbu“ upućene iz Zavoda za izgradnju Banjaluka, na čelu sa mozgom mnogih mafijaško-građevinskih poduhvata u ovom gradu, legendarnim Čedom Savićem. Naravno, stvar ne bi mogla proći da nije i Čedinih prijatelja, mentora i poslovnih partnera iz banjalučke Gradske uprave, koja je svojevremeno, ne mareći za Zakon, donijela odluku o naplati ovog nameta, popularno nazvanog „čedarina“

Obmana

Obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta propisana je Odlukom o građevinskom zemljištu, koju je donijela Skupština grada 2004. godine ( Sl. glasnik Grada Banjaluka 9/04). Za sprovođenje ovakve odluke, odnosno prikupljanje ustanovljene dažbine zadužen je, naravno, Zavod za izgradnju Banjaluka.

Korisnici gradskog građevinskog zemljišta (fizička i pravna lica) ovu naknadu plaćali su i prije donošenja sporne odluke i to je bilo sasvim uobičajeno, ali u vrijeme dok je to zemljište bilo u društvenom vlasništvu.

Donošenjem pomenute odluke, Grad Banjaluka se pozvao na Zakon o građevinskom zemljištu RS iz 2003. godine! Na prvi pogled sve lijepo upakovano i servirano javnosti. Međutim, upravo tu i leži ključ prevare!

U pomenutom Zakonu o građevinskom zemljištu RS ( Službeni glasnik RS 41/03 i 86/03), i to u članu 39, između ostalog doslovno piše: „ Vlasnik zgrade ili posebnog dijela zgrade stupanjem na snagu ovog zakona stiče pravo vlasništva na zemljištu, pod zgradom i na onoj površini zemljišta koje je regulacionim planom ili planom parcelacije utvrđeno da služi za redovnu upotrebu zgrade, izuzev slučajeva koji su predmet revizije u skladu sa čl. 87. do 92. prelaznih odredaba ovog zakona…”

Ovim zakonom je precizno napravljena razlika između “korisnika” i “vlasnika” građevinskog zemljišta, te jasno definisano da vlasnici ne plaćaju naknadu!

Procesom privatizacije sprovedena je i transformacija vlasništva nad stambenim fondom i to tako što su raniji korisnici stanova otkupom postali njihovi vlasnici, a time, kako je iz Zakona vidljivo, i vlasnici pripadajućeg zemljišta, te nisu nikome dužni za to plaćati naknadu. (Treba napomenuti i da se u skladu sa propisima u BiH plaća porez na imovinu, te ispada da bi vlasnik građevinskog zemljišta bio dužan plaćati dvije istovjetne dažbine po dva osnova, što je apsurdno.)

U RS još postoji određeni dio građevinskog zemljišta koji nije privatizovan te oni koji ga koriste jesu obavezni plaćati pripadajuće naknade, međutim to u tu kategoriju ne spadaju vlasnici stambenih zgrada!

Znaju to i oni koji su u Banjaluci donijeli ovakve propise i insistiraju na njihovoj nelegalnoj primjeni, o čemu govori niz primjera.

Takvim njihovim ponašanjem, klasičnim reketom, nisu pogođeni samo stanari stambenih zgrada (etažni vlasnici) već i neka pravna lica, firme koje u svom vlasništvu imaju velike zemljišne površine.

Pravo

Primjer banjalučkog preduzeća “Merkur” najbolje ilustruje o kakvoj prevari je riječ.

Ovo preduzeće je 26.10.2004. godine gradonačelniku Banjaluke uputilo žalbu na rješenje Odjeljenja za stambeno-komunalnne poslove kojim mu je utvrđena obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta u mjesečnom iznosu od 3.377 maraka.

Žalba “Merkura” je odbijena, a odbijenicu je lično potpisao gradonačelnik. Davidović se u svom odgovoru na žalbu poslužio svojevrsnom prevarom navodeći da je odluka o građevinskom zemljištu u skladu sa Zakonom o građevinskom zemljištu RS! Što je tačno, ali u tom slučaju se takva odluka ne može odnositi na vlasnike već na korisnike, što je vrli gradonačelnik “zaboravio” da kaže u svom odgovoru! Po menuto preduzeće upravo po tom zakonu nije dužno plaćati naknadu jer je vlasnik zemljišta o kojem je ovdje riječ. Na svu sreću, Okružni sud u Banjaluci nije bio “zaboravan” kao gradonačelnik!

Gradonačelnika je njegova previdljivost koštala, pa je po tužbi koju je “Merkur” protiv njega podnio Okružnom sudu jasno citiran navedeni zakon.

Po tom osnovu je ovaj sud 20.09.2005. godine donio presudu u korist tužioca (“Merkur” AD), a u obrazloženju ove presude, nakon što je citiran gorepomenuti član 39 Zakona, doslovno je rečeno: “Iz naprijed navedene zakonske odredbe proizlazi da je do sada postojeće pravo korištenja, izgrađenog građevinskog zemljišta (zemljišta pod zgradom i zemljišta za redovnu upotrebu) pretvoreno u pravo vlasništva po sili zakona.”

U presudi se dalje konstatuje da nema osnova za naplatu naknade za korištenje zemljišta koje je sad u privatnom vlasništvu, dok se ta obaveza može primjenivati na one parcele koje još nisu privatizovane.

Glava operacija zvane “zemljarina” Čedo Savić ubrz se o otkrio, kao najpogođeniji ovakvom sudskom odlukom, te je u prostorijama svog Zavoda već 26.10.2005. godine sazvao hitan sastanak najbližih saradnika, te je, između ostalog, donesen i zaključak ” d a se preduzmu pravne radnje i druge aktivnosti u vezi sa stavom Okružnog suda Banja Luka da Grad nema pravo na naplatu naknade za korišćenje građevinskog zemljišta, ako je zemljište u svojini pravnog ili fizičkog lica “, što se navodi pod tačkom „v“ zapisnika sa tog sastanka.

“Merkur” kao pravno lice i firma koja je finansijski bila u mogućnosti da pokrene sudski spor, nalazi se u neuporedivo boljoj situaciji od hiljada Banjalučana koji nemaju odakle platiti advokata i druge troškove ovakvog procesa. Osim toga za razliku od pravnih lica koja naknade za zemljarinu plaćaju preko žiro-računa, stanari svoju dažbinu plaćaju direktno na blagajni Zavoda, zbog čega je tokove tako prikupljenog novca teže kontrolisati.

Bez obzira na to, lako se da naslutiti gdje novac koji na ovakav način dospije u budžet grada završava – u džepovima izvršnog dijela građevinske mafije! Na ovaj način se obezbjeđuju miloni maraca, koji se prelivaju u džepove Dodikovih i Davidovićevih tajkuna. Treba se samo sjetiti famoznih aneksa na ugovore prilikom izgradnje parka “Petar Kočić” ili kolektora za sakupljanje otpadnih voda, kada je SNSD-ovom partijskom neimaru Slobodanu St ankoviću i njegovoj firmi “Integral-inženjering” “namaknuto dodatnih dva miliona maraka na ime navodnih dodatnih troškova, o čemu je Patriot već pisa o! Banjalučani, nema sumnje, plaćanjem protivzakonite “zemljarine” plaćaju danak građevinskoj mafiji.