70 godina Pasjeg groblja

 Umberto Eko opominje: ''Jeste li čitali u kakvom vremenu živite.'' Što se tiče ikakvih vijesti iz ove potonje satrapije na Balkanu, ako hoćemo da čitamo kako jeste, odmah doznajemo gdje smo i ko smo, i kuda smo naumili, i zna se dokle smo stigli. Može li se pojmiti sudbina jednog naroda koji je od paroksizma, od Njegoša, sunovraćen u pakao zvani Sekule Drljević. Himna crvene Crne Gore nijesu stihovi Vladike pjesnika, nego ustaše. Okićeni notama himne i fašiste Drljevića, eto, krenuli u Evropu, u naručje izvjesnoj babi koja ne ište ništa drugo od Srba nego da priznaju da je Kosovo šiptarsko, a ne njihova kolijevka. Kad je u ovoj crnoj besudnici koja se još uvijek zove Crna Gora na prvom mjestu ''poezija'' ustaše, i kad su izdali Njegoša i potpisali da je Kosovo šiptarsko, onda, pod dva, ispod potpisa sa đavolom stoji i pitanje kakav je sada položaj Srba u Crnoj Gori. Slijedi hladan i logičan odgovor: ako ne aplaudirate stihovima ustaše, i ako se ne klanjate izdaji, veliko je čudo kako ste i zoru dočekali.

Usput, kad smo kod strašnih znakova upozorenja, valja se prisjetiti i Teodor Adorna koji je zavapio: ''Čemu poezija poslije Aušvica''. Da li je to potonji sablasni krik čovjekov. Ali, što dosađivati Adornu, kad se ovdje, u ovakvoj Crnoj Gori, u potonjem komunističkom brlogu, može bez prestanka naricati: čemu poezija poslije Pasjeg groblja. Da li će Crna Gora ikada krenuti svojim krvavim tragom, i konačno stići do sebe – i na mjesto zločina stati ispred sebe. Na prvi Božić koji dođe navršiće se 70 godina otkako su crnogorski komunistički dželati 1942. u Lugu pokraj Tare u Kolašinu, po lomovima i ledu, po najljućoj zimi i studeni, zvjerski, teroristički, mučki, divljački, maljevima, krampama, kukama i kocima kasapili i mučili, pa dotucali nedužne, nemoćne, nejač, žene, starce, riječju civile, a to najstrašnije stratište po mjeri svoga zvjerstva nazvali Pasje groblje.

U najnovijim teorijama o zlu – u ovom slučaju o terorizmu kakav je bio komunistički u Crnoj Gori od 1941 do 1945 – navodi se da je bolje nastradati od ekstremizma nego od ekstremiteta. Avaj, kaže se da je bolje ovo prvo zlo. Elem, to važi i za Pasje groblje i ustaške jame. Poredimo li i dalje, bar za trenutak da ova dva imena stavimo jedno pored drugog: Aušvic i Pasje groblje. Zar Aušvic ne djeluje kao neko mitsko mjesto u odnosu na Pasje groblje, najmonstruoznije ime za ljudsko groblje, za grobove bližnjih, za grobove braće. Žrtve civila sa Pasjeg groblja još nijesu dobile ni ulogu žrtve niti ikakvo groblje, a ubica nikad nije imenovan ubicom. Još jedino u Crnoj Gori ubica se ne naziva ubicom. Toliko smo u sjenci laži i eufeminizma da bismo izbjegli imenovanje zlopočinioca i zločina. Naravno, to ne važi ni za Aušvic, niti za bilo koje fašističko ili komunističko stratište. Jedini zločini o kojima se ćuti u tzv. demokratskoj Evropi jesu zločini poput Pasjeg groblja, i onih u slovenačkim gorama i kapnicima koji su počinjeni nakon završetka Drugog svetskog rata. Zločin u Lugu kod Kolašina još uvijek važi kao događaj koji se nije desio u prostoru i vremenu, nego kao da se desio u praznom, u ničemu...

Prava čovjeka stekla su svjetsku aktualnost, i to je danas još jedina ideologija na raspolaganju, i zato i nemamo snage da ova zlodjela zaboravimo. Ili je u slučaju zločina na Pasjem groblju odveć dockan. Istoriju je trebalo razumjeti dok je bilo istorije. Čim se ni danas ne smije pomenuti nego odjednom svaka riječ biva ugušena od virtualnog konsensusa, zar tada Pasje gorblje nije i transpolitičko ogledalo i sadašnje Crne Gore, zar ovovremena Crna Gora nije ovaploćena tim pasjim lugovima i jamama bezdankama. Zato je i anamorfoza oblika zla u ovoj besudnici bez kraja. Otuda i svakodnevni rad zla. Simbol zla u Crnoj Gori je nadživio sve i sva, i do danas dominira. Kako, uopšte, ovaj nesrećni narod ne smogne snage da opere to bezobalno zlo, taj najstrašniji pečat dželata koji nosi evo punih 70 godina. Zar nam svako ozbiljan u bilo kakvoj istorijskoj polemici o 20. vijeku, ne bi odmah oduzeo riječ. Je li išta ostalo od onih mršavih zaliha ljudskih prava?!?

(I na kraju: da li je fašista Sekule Drljević kriv za smrt jednog Jevreja u ustaškoj NDH. Međutim, zna se kakve je tekstove pisao protiv Jevreja.)