Srbi u Hrvatskoj. U očekivanju promena.

Pobeda koalicije „Kukuriku“ na čelu sa Socijal-demokratckom partijom  na poslednjim izborima u Hrvatskoj obećava lokalnim Srbima promene na bolje – ovom mišljenju su danas skloni mnogi analitičari.

Na nivou retorike ove promene znače da na manifestacijama posvećenim Međunarodnom danu nestalih novi predsednik vlade Hrvatske, za razliku od bivše premijerke Jadranke Kosor, neće pominjati samo Hrvate, već i Srbe. Iz njegovih usta se neće čuti reči zahvalnosti ratnom zločincu generalu Antu Gotovini.

A šta treba učiniti na praktičnom nivou? Na koje probleme će naići nove vlasti u Hrvatskoj? Ova i druga pitanja smo razmotrili s Miloradom Pupovcem, zamenikom predsednika Samostalne demokratske srpske stranke, koja je dobila tri mandata u novom hrvatskom parlamentu.

Samostalna demokratska srbska stranka će biti deo nove vladajuće većine. I to iz dva razloga. Prvo zato što smo mi stranka lijeve orijentacije, vrlo bliska politički Socijal-demokratskoj partiji Hrvatske. I po prvi put imamo mogućnost da međusobno koaliramo. Drugi razlog je što nova vladajuća većina i mi, predstavnici Srba u Hrvatskoj, imamo zajedničku odgovornost za nezavršeni posao u vezi sa položajem Srba, povratkom izbjeglica i razvojem povratničkih sredina, što su sve obaveze, koje Hrvatska mora ispuniti do članstva u Evropskoj Uniji.  

U Hrvatskoj danas živi oko četiri i po miliona ljudi, koliki procenat stanovništva čine Srbi?

Ovoga trenutka mi ne znamo, koliki je tačno broj. U Hrvatskoj je popis stanovništva obavljen, ali rezultati još nisu poznati. Prema poslednjem popisu, to je bilo 205 hiljada. Mi mislimo da će taj broj sada biti nešto veći. A šta se tiče broja izbjeglih, oni koji su registirirani kao izbjeglice, koji imaju status izbeglica, još je negde oko  60-70 hiljada. Međutim, veliki broj se u međuvremenu od 1991. ili 1995. integrirao u sredine, kao što je Republika Srbija, kao što je Republika Srbska u Bosni i Hercegovini. Prema tome, broj onih koji su izbjegli iz Hrvatske, sigurno se kreće oko 250 hiljada. 

Kakav je danas položaj srpske manjine u zemlji?

Taj položaj je bolji nego što je bio pre 8 godina, kada smo ušli u koaliciju sa Hrvatskom Demokratskom Zajednicom. Ali još uvek je mnogo otvorenih pitanja, mnogo nerešenih problema, koji su povezani sa ratom. Još uvek ima teškoća i diskriminacije, naprimer u suđenjima za ratne zločine, u zapošljavanju, u razvoju sredina, u kojima Srbi žive ili u koje se vraćaju. Općenito još uvek u Hrvatskoj ima stavova, po kojima Srbi nisu prepoznati kao građani, ravnopravni sa ostalim građanima. 

Odnosno, pojedini političari i mediji još uvek govore „jezikom mržnje“?

Nažalost, to je tačno. U nekim medijama, u nekim javnim istupima još uvek postoji govor mržnje. I taj govor mržnje dijeli hrvatsko društvo, onemogućava normalan rad i normalnu komunikaciju među ljudima, sprječava ljude da mogu graditi društvo jednakih i ravnopravnih. I u tom smislu sa Srbe u Hrvatskoj to predstavlja veliku teškoću. Mnogi ljudi iz tog razloga izbegavaju svoj nacionalni identitet. 

Svojevremeno je Hrvatska podnela tužbu Međunarodnom sudu OUN protiv Srbije optužujući je za genocid za vreme rata 1992-1995. godine. Srbija je bila prinuđena da odgovori na isti način. Više puta je bilo reči o tome da strane mogu da se dogovore i da povuku svoje tužbe, ali je vlada Jadranke Kosor odbijala da ovo učini. Da li će se situacija sad promeniti?

Te tužbe se nisu smjele dogoditi. Te tužbe su napravljene zbog toga kako bi se produžila ratna politika. I kako se Hrvati i Srbi ne bi suočili sa lošim posljledicama rata, sa onima koji su Hrvate i Srbe uveli u rat. A istovremeno su te tužbe, po mom mišljenju, uvedene zbog toga kako se Hrvati i Srbi ne bi suočili sa istorijskim iskustvom u stvaranju vlastitih država i činjenicom da je od 1941. do 1945. počinjen strašan genocid nad Srbima u Hrvatskoj za vreme Nezavisne Države Hrvatske. Po mojem mišljenju, te tužbe trebaju biti povučene, i nove vlade Hrvatske i Srbije trebaju naći dogovor oko toga kako da odustanu od tih tužbi.

Hrvatska će 2013. godine postati član EU. Kakve nade s ovim povezuje stanovništvo zemlje?

U Hrvatskoj postoji očekivanje da će ljudi bolje živeti. Ali ne treba zaboraviti da uz razvoj evropske perspektive treba takođe razvijati  odnose i sa drugim zemljama, sa zemljama u regiji u prvom redu, a isto tako i sa drugim zemljama u Istočnoj Evropi i u svetu. Što je dosada manjkavo u Hrvatskoj vanjskoj politici i u hrvatskoj razvojnoj i ekonomskoj politici. 

Između ostalog – i u pravcu saradnje s RF?

Ta saradnja ni približno nije razvijana u ekonomskoj sferi, u kulturnoj sferi, kako bi mogla biti i kako bi trebala biti. I iz tog razloga verujemo da će u novoj hrvatskoj politici biti novih momenata, koji će otvoriti prostor i za te mogućnosti, koje dosada nisu bile korišćene, u odnosu prema Ruskoj Federaciji. 

Novi ogani hrvatske vlasti se nalaze u procesu formiranja. U međuvremenu je predsednik zemlje Ivo Josipović izjavio: od nove vlade očekuje da građanima vrati optimizam. Da li se ovaj optimizam odnosi i na Srbe – saznaćemo iduće godine.