Bošnjaci više ne skrivaju mržnju

 

- Naravno da onda nastaje nervoza koja uznemirava građane. Takvo stanje narode vodi upravo prema onom na šta upozorava Milorad Dodik, predsjednik RS, odnosno čak i prema raskolu.

 

Ako ne vodi formalno prema podjeli zemlje, zar nije evidentno da sve to skupa udaljava narod od naroda. Šta je to nego čista podjela - zapitao je između ostalog Lazarević.

 

 

LAZAREVIĆ: To se mora doživjeti u duhu Ive Andrića. Nobelovac kaže da je BiH zemlja mržnje i straha! Ako je to tako, onda treba vidjeti gdje su korijeni svega toga. Zapravo, korijeni su u takvim izjavama. Andrić kaže da u građanskom društvu BiH ima dosta učtivosti, ali da je sve to lažno. Prema tome, mislim da je dobro da se oni tako ponašaju. Pokazuju pravo lice, ne samo nama, već cijelom svijetu. Pazite, oni se obraćaju islamskom svijetu. Tako se vezuju isključivo za taj svijet. To onda nisu oni Bošnjaci kojima su Amerikanci pomagali, uostalom neki već sada pucaju u Sarajevu na Ambasadu SAD.

 

Jednog dana treba očekivati da će početi ugrožavati i zapadnjake ovdje. Uvijek je dobro kada se pokaže pravo lice, jer onda nema mogućnosti da te ideje sazrijevaju van očiju javnosti. Javnost o njima mora početi da razmišlja.

 

Bošnjaci su se prestali ponašati kao samo žrtve, jer se sve otvorenije predstavljaju kao ljudi koji Bosnu žele prigrabiti za sebe.

 

 

LAZAREVIĆ: Sve ove izjave jesu želja da Bošnjaci prigrabe BiH za sebe i postanu odskočna daska za prodor islama na jugoistok Evrope. Zato se mi moramo slijepo držati Dejtonskog sporazuma. Ne smije se dozvoliti nikom da dirne i slovce tog sporazuma. Naša je sreća, a mnogi su zbog toga nervozni, što su se Rusi zainteresovali za Balkan. Sada se o tome javno govori. Moskva investira u ove krajeve, Srbiju i RS, pa se postavlja pitanje kako će se to riješiti između Rusije, uz Kinu i Indiju s jedne, i Zapada s druge strane. Tamo gdje uđe kapital, onda se to mnogo žešće brani. Tako se mijenjaju odnosi. Za mene je ipak najvažnije da se mržnja ne prikriva.

 

Treba se sjetiti islamske ideje koju je zagovarao Fadlalah, lider iranskih Šiita, koji kaže da ono što je jednom bilo u vlasti jedne islamske zemlje mora to ostati zauvijek. Zato povratak Turske, preko Zapada koji to ne shvata najbolje, kao i preko Federacije BiH, dolazi do izražaja.

 

 

LAZAREVIĆ: Tu nema demokratije uopšte. U krajnjoj liniji šta je to istočna demokratija? To nije precizno razradio Alija Izetbegović u svojoj "Islamskoj deklaraciji", ali je zaključio da demokratija Zapada nije isto što i demokratija Istoka, odnosno u islamskom svijetu. To je napisano. Dakle to nije isto shvatanje demokratije, jer su to različite duhovnosti.

 

 

LAZAREVIĆ: To je ponavljanje sve onoga što je svojevremeno govorio Stjepan Mesić. To je varijanta te ideje. Opet se moram pozvati na Andrića, jer Bošnjaci ne dozvoljavaju da se sudarimo sa istinom. Očito da istina ne odgovara. Jednostavno se ne može prihvatiti činjenica da su ovdje, u BiH, živjeli Srbi i Hrvati, pa čak i Bogumili, prije Bošnjaka. S tom istinom mora svi da se sudarimo. Zato kada neko kaže da se može napustiti BiH, ali se može ponijeti samo blato na cipelama, to je onda odbacivanje realnosti i istine. Kako možete od onih koji su ovdje starosjedioci, tražiti i obrazlagati ideje da napuste BiH u bilo kojem kontekstu. Srbi i Hrvati nikada nisu tražili od Bošnjaka da napuste BiH.

 

 

Jeste li vi to primijetili budući da bi to bilo zaista neprihvatljivo?

 

LAZAREVIĆ: Nikada to nisam primijetio. Štaviše, mislim da je RS popustljiva prema drugim stranama. Recimo, prihvaćeno je da se formira savjet ministara BiH tako što se odustalo od prvobitnih zahtjeva, recimo da Srbin bude ministar spoljnih poslova, iako je takav redoslijed. To je jedan vid tolerancije. Zar nije tolerancija i to što se prihvata da se formira treći entitet, uz naravno dogovor u FBiH. To svakako moraju riješiti oni koji su formirali Federaciju BiH. Kada je neko iz Sarajeva tako popuštao prema RS? To što zvaničnici Srpske kategorično brane Dejtonski sporazum, pa to je sasvim normalno. U zemljama kakva je BiH svako želi sačuvati svoj dignitet. Smatram zapravo da Sarajevo vodi antisrpsku i antihrvatsku politiku, a nesrećni su jer ne mogu uspjeti u tome da budu dominantni, iako to žele.

 

 

LAZAREVIĆ: Naravno da ta nervoza uznemirava građane, ali takvo stanje upravo vodi narode prema onom na šta ukazuje Milorad Dodik, predsjednik RS, odnosno čak i prema raskolu.

 

Ako ne vodi formalno prema podjeli zemlje, zar nije evidentno da sve to skupa udaljava narod od naroda. Kako možete prihvatiti da budete ravnopravni s onima koji vam poručuju da možete ići iz BiH. To je vrhunska provokacija. To je stvaranje straha. Zato je Andrić u pravu, jer kaže da je ovo zemlja mržnje i straha. Mržnja dobrim, čak i najvećim dijelom, proizilazi baš iz straha. Naše iskustvo s vladavinom Bošnjaka nije nimalo ružičasto. Ako prelistamo istoriju vidjećemo da je to tako, pa je normalno da Srbi i Hrvati ne mogu prihvatiti da se na bilo koji način vrati to stanje.

 

 

 

 

LAZAREVIĆ: Ako ljudi daju izjave kakve daju, onda se ništa nije promijenilo. Da smo sve to gurnuli pod tepih i jedni druge počeli ljubiti, onda bi mogli reći da su se stvari promijenile. To bi onda bilo guranje pod tepih što ne bi bilo dobro, jer svi treba da pokažemo svoj trag. Čak i neki bošnjački intelektualci kažu da se nismo držali Dejtona i da je to pogrešno. Sve bi bilo daleko bolje da smo se držali izvornog Dejtona, uz eventualno korekture Vašingtonskog sporazuma. To bi bio jedini pravi način dugoročnog opstanka BiH. Nikada ne treba zaboraviti da su apetiti velikih sila prema Balkanu ostali isti, a veoma važnu ulogu sada imaju Rusi. Svi se sada najprije bore oko Srbije, jer ima centralno mjesto, pošto je dobra odskočna daska prema Bliskom istoku.