Srce veliko i čisto

Kada neko sa 13 godina iza sebe ima preko 20 nagrada i priznanja osvojenih na pjesničkim konkursima, onda se za njega može reći ne samo da je uspješan, već i izrazito talentovan. A, upravo takva je, skromna i nenametljiva, učenica VII razreda podgoričke O.Š. "Pavle Rovinski", Jelena Dujović. Samo ove godine četiri puta je osvajala značajna priznanja iz oblasti dječjeg stvaralaštva - diplomu "Vitez" na petom Beogradskom festivalu pisaca za djecu "Vitezovo proljeće", zatim diplomu "Neven" na 19. Nevenovom festivalu pisaca za djecu u Savinom selu, Prvu nagradu na Festivalu humora za djecu u Lazarevcu, te Prvu nagradu Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade na festivalu održanom u Danilovrgradu.
Talenat za poeziju kod nje je uočila njena nastavnica Senka Boričić, a pomogla joj da ga dalje razvija njena nastavnica jezika profesorka Vesna Vujičić. Ipak, kako naglašava Jelena, za razvijanje ljubavi prema poeziji najzaslužniji je njen djed Miomir Dujović, profesor srpskog jezika.
- Prije nego sam počela da čitam i pišem voljela sam da ilustrujem pjesmice koje su mi čitali. To i sada ponekad radim, bez obzira da li je riječ o mojoj ili pjesmi nekog drugog autora. Kako sam počela da čitam i pišem prije polaska u školu, prvu pjesmu napisala sam već u 1. razredu. Ali, tada su to uglavnom bile kraće forme - kaže Jelena. Objašnjava nam da je inspiriše svakodnevni život, škola, nastavnici, drugovi iz odjeljenja, svijet oko nje, ono što doživljava...
- Trudim se da stvorim rimu, ali to mi ne polazi uvijek "za rukom". Zato moje pjesme često imaju slobodan stih. A, možda je to zato i što volim savremenu poeziju i djela savremenih književnika Pere Zupca, Dušana Đurišića, Slobodana Stanišića, Moma Dragićevića, Ljubivoja Ršumovića... i mnogih drugih. Volim i prozu, ali poezija mi je bliža, jer dopušta više slobode - kaže Jelena, dodajući da joj se čini da poezija ne podliježe krutim pravilima.
Kako priča, ne voli pitanja tipa - "zašto i kako to da još uvijek nemaš kompjuter", ali, zato, kako kaže, voli da priča o procesu pisanja. Ne voli pitanja lične prirode.
- Nagrade mi puno znače. One su podstrek da nastavim sa pisanjem. Inspirišu me da pišem još i više. Inače, često roditeljima i nastavnicima dajem da pročitaju moje pjesme. Cijenim njihov sud i kritiku. Jer, njihova kritika najčešće je upućena sa dobrom namjerom - da bi pjesma bila još bolja. Zato, razmislim o njihovim predlozima. Ipak, često se desi da uradim po svome, ostavim pjesmu bez dorađivanja, ne uvažim kritiku roditelja i nastavnika, i čini mi se da sam do sada uglavnom bila u pravu - kaže Jelena, a svjedoče nagrade, kao i pjesme objavljene u brojnim dječijim časopisima.

Podrška drugara i nastavnika

Kako kaže, često joj se zbog učešća na festivalima poezije desi da izostane i po tri dana iz škole. A, nastavni program je prilično obiman. Zbog napornih putovanja često se pošteno ni ne odmori. Ipak, nastavnici i direktorka, Marijana Papić, uvijek joj izađu u susret. Ima njihovo puno razumijevanje. Naravno, kako kaže, i ona se trudi da propušteno nadoknadi. Veliku podršku pružaju joj i drugovi iz škole. Njima je posvetila nekoliko stihova:

"Prijatelj ili drug
Znači mi isto,
Ali mora da ima
Srce veliko i čisto,
Da pomoć drugome pruži
I da se bez interesa druži."

Uskoro prva zbirka pjesama

Zanimalo nas je kako se desilo da s obzirom na veliki broj napisanih i publikovanih pjesama, još uvijek nije objavila zbirku.
- Ovih dana počele su pripreme za izdavanje moje prve zbirke. Izdavač će biti moja škola, a knjiga bi iz štampe trebalo da izađe krajem decembra. Iako imam pjesama i za dvije zbirke, do sada je nijesam izdala samo zbog nedostatak finansija potrebnih za sve ono što prati tehnički dio tog posla. Za sada, radni naslov moje prve knjige je "Svijet oko mene" - kaže Jelena, zahvaljujući se svojim nastavnicima na podršci koju joj pružaju i na ovaj način.