Famozna bilješka

U vrijeme velikih uspjeha na književnom planu, konačnim objavljivanjem "Tvrđane" na slovenačkom i "Derviša i smrti" na litvanskom jeziku, eskalira sukob na relaciji Meša Selimović - najviše rukovodstvo saveza kominista Bosne i Hercegovine. Selimoviću je, navodi se u biografskoj knjizi "Život Meše Selimovića" Radovana Popovića, u kasnu jesen 1972. godine postalo jasno da slijedi konačan razlaz.
Tačno 1. decembra u Centralnom komitetu SK BiH održan je sastanak Meše Selimovića i radne grupe CK da bi se "razjasnili neki stavovi" u vezi sa Mešinim "odbijanjem da primi materijale CK SK BiH" i njegovo izlaganje na sastanku Aktiva SK Srpske književne zadruge 9. oktobra". Na čelu radne grupe, podsjeća Popović, bio je dr Arif Tanović, a članovi Mladen Oljača, Ferdo Palac i Esad Horozić. Meša je zabilježio poslije razgovora:
- Članovi komisije Tanović, Palac i Horozić bili su vrlo pristojni, kulturni, vrlo široki mada su odlučno insistirali na mojoj krivici. To je omogućilo da razgovor bude miran, mada situacija nije bila ni malo laka. Jedino je Mladen Oljača bio izuzetno neugodan, podrugljiv, ciničan, uvredljiv, jednom rečju - gadan, tako da sam se sa njim neprestano sukobljavao. Nisam vjerovao da je toliki nečovjek - zabilježio je veliki pisac.
Članovi komisuje su se sa Mešom tada dogovorili da naredni sastanak bude održan 11. decembra. No, po dolasku kući i čitanju Bilješke koju je kurirka CK SK BiH Šahzija Husić predala komitetu o njemu, kazao je Selimović Radovanu Popoviću, odlučio je da ne ide. Takođe, odustao je i od slanja izjave, te je tako prepustio svoju sudbinu Tanoviću, Palcu, Horoziću i Oljači. Kako je zabilježio Popović, umjesto izjave Selimović je poslao pismo Sekretarijatu CK SK BiH u kojem poznati pisac kaže da optužbe na svoj račun na početku nije shvatao ozbiljno, no da je svoje mišljenje izmijenio nakon sastanka sa komisijom i čitanja famozne Bilješke.
- Kad sam kod kuće, mirno i u cijelini pročitao Bilješku Odjeljenja za informacije i dokumentaciju stručne službe CK SK BiH, upravo sam se zaprepastio - iznio je Selimović. Kako je naveo u pismu, tek poslije čitanja Bilješke shvatio je da je blaga reakcija članova komisije bila lažna "jer čovjek koji je napravio sve greške koje se navode u njoj ne zaslužuje takvu reakciju drugova".
"Zašto insistiram na svemu ovome, piše Selimović, "kad su drugovi postupili tako ljudski i pošteno! Možda upravo zbog toga, jer kad sam pročitao Bilješku shvatio sam da su trebali da postupe sasvim drugačije", pitao se pisac.
On je naveo da mu je poslije čitanja famozne Bilješke postalo jasno da je sve namješteno, jer se njegovo navodno odbijanje da prima materijale CK SK BiH poklapaju sa njenim postojanje.
- Sve mi je ovo misterija, prilično teška i uznemiravajuća, u toliko više što se u našoj zemlji i Republici davno prošla vremena ružnih namještaljki koje su imale presudni značaj na sudbine mnogih ljudi. Ovaj me je slučaj prenerazio. zar je bilo potrebno da mi se ovo dogodi u 63. godini poslije 30 godina partijskog rada, na kraju života, poslije svega što sam uradio i ostavio u Bosni! Ali izgleda da je ovo simboličan završetak mog boravka u sarajevu. da bi me podsjetio na sve ono što mi se ovdje dešavalo i ranije: to je doduše, bilo teže od ovoga ali je ovo ružnije od svega - zapisao je Selimović jasno navodeći da se bliži njegov konačni rastanak sa rodnom Bosnom.
Samo nekoliko dana kasnije, već u januaru 1973 , Selimović sa svojom Darkom počinje pripreme za seludbu u Beograd, u kojem, zahvaljujući gradonačelniku Branku Pešiću, dobij stan. Počinje novo poglavlje u životu meše Selimovića.

Veliki i u muci

Koliko je afera i podmetačina teško pala velikom piscu, govore njegove rijeći kojima je završio pismo Sekretarijati CK SK BiH.
"A ipak mi je toliko stalo do Bosne, toliko je volim. da ću ovaj slučaj sakriti od svih i svačijih očiju: neka bruka ostane onome ko je za nju kriv. Žao mi je što iz Bosne odlazim s ovako teškim i mračnim utiskom, jer sam vjerovao da će mi makar na kraju biti stvorena mogućnost da o svome zavičaju ponesem vedriju uspomenu. Pišući o ovome svome dubokom zaprepašćenju, ja ne tražim ništa, ni ničiju odgovrnost, ni ničije izvinjenje, i želim samo da sve što prije zaboravim kako bih se oslobodio osjećaja more koja me neodoljivo pritisnula. Drugarski pozdrav...". Na pitanja naveda u posmu Sekretarijatu meši Selimoviću nikad niko nije odgovorio