Manasija na slici i izložbi

Posmatrajući crkvu Svete Trojice, manastira Manasija, uhvaćenu u posebnom trenutku Božjeg mira, posmatrač ne samo da dobija informacije o spomeniku kulture, već osjeća prošlost sa svakim bremenom tih zlih dana, u kojoj jedna misao i jedan poseban vladar, despot Stefan Lazarević, čine preobražaj i preporod.
Taj osjećaj buđenja svijesti, rađanja kulture, vraćanja u život jedne oslabljene države, jeste posebnost i čar koju fotografije sobom nose. Ali i tako dvosmisleno, one su tu da podsjete, opomenu, trgnu jedan narod koji se osjeća uspavanim, da se sjeti, da osjeti, da se izdigne iznad ovog danas, i tako pogledavši u prošlost, shvati da je sve ono što je nekad bilo samo praslika onoga što će biti.
To će nam svakako priuštiti i prikazati "Kreativni tim Petković", koji je dobio blagoslov od episkopa braničevskog gospodina Ignjatija za obilježavanje izuzetnog događaja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi – šest vjekova manastira Manasija (ktitor despot Stefan Lazarević).
Program obuhvata izradu TV emisija o manastiru Manasija, a snimljeni materijal će biti izdat kao digitalni video disk na srpskom, ruskom i engleskom jeziku. Takođe, tim umjetničkih fotografa priprema izložbu o manastiru u specijalnoj tehnici, umjetnička fotografija na slikarskom platnu.
Izložba fotografija i video disk imaće dobrotvorni karakter, a sva prikupljena sredstva biće uložena u obnovu manastira. Video disk će biti rađen za dvadesetak televizija, kao i za srpske TV-stanice u Kanadi, Australiji i Americi, a izložba će biti organizovana u svim opštinama braničevske eparhije, kao i u Beogradu i još nekoliko gradova širom Srbije, vjerovatno i Crne Gore. Tehnika u kojoj će biti urađene fotografije potpuno je nova u svijetu. Kod nas je prvi put primijenjena zahvaljujući "Kreativnom timu Petković", prilikom izrade umjetničkih fotografija iz manastira Hilandar.
Fotografije na platnu predstavljaju jedinstveno umjetničko djelo koje ne samo da po svojim artističkim kvalitetima dobija mogućnost da se nazove tako, već i po svojevrsnom osjećaju mistike i askeze koje to djelo sa sobom nosi. Upravo u tom osjećaju je tajna i čar fotografija koje nose zajedničko ime "Vekovi Manasije".
Fotografije, kako Manasije tako i fresaka, remek-djela renesanse Paleologa, ne samo da treba da nam dokumentarno približe izgled ovih freskopisa, već i da ih sačuvaju od zuba vremena i na izvjestan način prenesu i dio molitvenih tihovanja, kao i sliku sveca za svakog vjerujućeg.
Zadužbinar despot Stefan Lazarević sagradio je Manasiju (staro ime Resava) između 1406. i 1418. godine, odnosno, nakon čuvene Angorske bitke u kojoj je pokazao veliku mudrost i junaštvo i posle koje je obezbijedio privilegije za srpsku državu. Crkva ima oblik takozvanog "trikonhosa", sa slobodnim stupcima koji nose glavno kube, a oko njega na uglovima su još četiri manja kubeta. Fasade su obrađene jednostavnim kamenim tesancima, s romanskim krovnim vijencem arkadika, a na zapadnoj strani ima tragova ukrasa u moravskom stilu.
U priprati, istovremeno sagrađenoj sa crkvom, takođe u obliku "upisanog krsta" s jednim kubetom na slobodnim stupcima, nalazi se pod, jedan od dva najljepša u cjelokupnoj srpskoj srednjovjekovnoj arhitekturi. Napravljen je od intarzija crvenog, plavog i bijelog mermera, kombinovanog u raznolike šare, sa velikom rozetom u sredini. Oko crkve je jak grad, jedan od najbolje očuvanih u Srbiji, s velikom despotovom kulom i 11 drugih četvrtastih. Inače, za vrijeme despota Stefana Lazarevića, u Manasiji je bio kulturni centar sa skriptorijom za prepisivanje knjiga. Despot je volio lijepu pisanu riječ, a i sam se bavio književnošću. Njegovo najpoznatije djelo "Slovo ljubve", i danas mami uzdahe i požštovanje.

Priprata i rozeta

Na ktitorskom modelu crkve, koju drži despot Stefan, na zapadnoj fasadi, prikazana je jedna rozeta, koje danas na crkvi nema. Mnogi, pa i S. Mandić su dožšli do zaključka da su na prvobitnoj fasadi, prije izgradnje priprate, postojali i prozori i rozeta. Za razliku od prozora, rozeta nije bila perforirana, te stoga freska "Uspenja" nema otvor. Autor je zatim izvršio idealnu rekonstrukciju zapadne fasade, pravdajući odsustvo priprate na naslikanom modelu u ruci ktitora činjenicom da narteks još nije bio dovršen u trenutku živopisanja. Rozeta je, naime, bila ili djelimično pokrivena svodom priprate, ili uništena u eksploziji s početka 18. vijeka.