Slobodan sam kad uhapse Dudakovića

Bivši predsjednik Vlade Republike Srpske Gojko Kličković koji je iz ekstradiocionog zatvora u Beogradu prije par mjeseci prebačen u Pritvorsku jednicu "Kula" u Istočnom Sarajevu u intervjuu preko advokata "Fokusu" ekskluzivno otkriva motive borbe optuženih za ratne zločine pred domaćim sudstvom i komentariše nove detalje knjige Florens Artman i trenskripte glavne tužiteljke Haškog tribunala, Karle del Ponte, i tadašnjeg predsjednika Narodne skupštine RS Dragana Kalinića.

FOKUS: U subotu prekidate štrajk glađu, da li je to tačno?

KLIČKOVIĆ: To je dogovoreno, u subotu prestajemo sa štrajkom glađu jer je sada ta mašinerija pokrenuta, i tu nema više šta da se traži. Taj zakon će ipak biti usklađen, odnosno promijenjen. Zlo je što je jedan tekst usvojen na Skupštini, a drugi je objavljen u "Službenom glasniku". To je bila jedna podvala koja je ostavljena kao stalno žarište sukoba i problema. Sud ovdje nije kriv. Kriv je zakonodavac koji je htio da se ovaj krivični zakon primjenjuje retroaktivno. Ovim zakonom se krše međunarodna prava i konvencije, što Sud u Strazburu ne bi nikada dozvolio.

FOKUS: Bilo je informacija da bi mogli da se branite sa slobode?

KLIČKOVIĆ: Ja nisam insistirao na tome. Oni ni sada nemaju nijednog dokumenta po kojem bi mogli da me drže u pritvoru. Čak je u zadnjem produženju pritvora tužilac tražio tri mjeseca, a sudija je odredio dva, a ukorio je Tužilaštvo da ni za ta dva mjeseca nema argumenata. Meni je više stalo da se stvari raščiste, jer šta će meni sloboda, pa da se svaki dan moram javljati u policiju ili sud ili da očekujem hoće li neko doći po mene. Hoću da raščistim s ovim i da budem slobodan čovjek, a oni protiv mene dokumente nemaju.

FOKUS: Zbog čega ste onda u pritvoru?

KLIČKOVIĆ: Ne znam da li ste od mog advokata dobili informaciju da je meni 6. decembra 2004. godine u Bihaću po ovom predmetu Vijeće sudija kojim je predsjedavao Nurija Dervišević odbacio prijave Tužilaštva i nije dozvolilo ni da se žali.

FOKUS: Vi ste dio šire zagonetne igra?

KLIČKOVIĆ: Ta igra će za veliki broj ne samo Srba, već i Hrvata i Bošnjaka biti pogubna, a za mene će u nekom narednom periodu kada budem oslobođen optužbi, biti odskočna daska, samo oni to ne shvataju. Sve što se u ratu dešava je zločin protiv čovječnosti, ljudima se ovdje izriču presude ni za šta, kraj mene je ovdje u pritvoru bio Atanacković koji je tri dana bio u ratu. Čovjek koji je bio pješak, ranjen i nije ni vidio rat osuđen je na 12 godina. To je van pameti.

FOKUS: S kim se družite u zatvoru?

KLIČKOVIĆ: Imam ovdje bugojansku grupu, Enesa Handžića, Senada Dautović, Nisveta Gasala i druge.

FOKUS: Kada očekuju društvo Dževada Mlaće i načelnika Operativne grupe Selme Cikotića?

KLIČKOVIĆ: Oni smatraju da se njima i ne može suditi dok to ne dođe na svoje i oni će to prozvati. Mi smo upravo uradili jedan dokumenat na 11 stranica gdje smo predložili da se uradi strategija suđenja za ratne zločine i mi smo to poslali visokom predstavniku u BiH, Miroslavu Lajčaku. Budući da BiH nema Vrhovnog suda ona ne može imati ni neku međuentitetsku sudsku instituciji koja će suditi prema svojim aršinima, a to upravo radi Sud BiH. Budući da BiH nije država već unija ona nikada ne može da ima ni krovnu sudsku instituciju.

Ovo suđenje koje se nama provodi moralo bi čekati formiranje Vrhovnog suda. Tu se zapalo u bespotrebno lošu situaciju. Osnovno pravilo je da se ljudima sudi po zakonu iz vremena kada su djela počinjena. Godine 2003. kada su Šarović, Tihić i Jelavić potpisali pod pritiskom Ešdauna, već tada je godspodin Antonio Kaseze dao tumačenje da se na procesuiranje ratnih zločina smije primjenjivati zakon iz tog vremana. Ovo je zakon za koji ne trebaju činjenice da se nekom sudi, več je dovoljno da te neko nađe na spisku da si bio učesnik rata.

FOKUS: Bosanske Krupa i Zapadna Krajina ponovo su meta intersovanja zbog istrage za ratne zločine Petog korpusa?

KLIČKOVIĆ: U posljednje vrijeme se radilo više na tome da se utiša pitanje njegove odgovornosti Atifa Dudakovića. Za Dudakovića postoji više dokumentacije koju mnogi ne žele da bude objavljena. Jednostavno, nekima je bilo pogodno da mene prebace iz Srbije da bi se ta priča malo smirila jer znaju da sam ja na toj liniji bio suprotstavljen Dudakoviću. Zna se kako sam se ja tamo ponašao, a zna se šta je uradio Dudaković i kakva su djela počinili pripadnici Petog korpusa.

Isto tako međunarodna zajednica je konstaovala da na području Krupe nije bilo ratnih zločina. Bilo je nečovječnih postupaka, ali nije bilo kategorije genocida, etničkog čišćenja i masovnih ubistava. Vjerovatno je otezanje oko Dudakovića pokriveno mojim prisustvom u BiH, kako bi ja odgovarao za nešto sa čim imam najmanje veze. To se potvrdilo i u procesu s Vješticom, koji je bio prvo optužen, pa mu nakon šest mjeseci nisu mogli pronaći ništa, pa je oslobođen optužbe. Mislim da se ovdje radi o političkom progonstvu.

FOKUS: Evo oslobođen je optužbe general Sefer Halilović?

KLIČKOVIĆ: To i jeste razlog zbog kojeg smo mi štarajkovali jer smo rekli da je ovo politički sud. Vidjeli ste šta se desilo s Naserom Orićem. Zakon koji je donesen 2003. je polotički pamflet koji služi određenim lobijima i pojedincima da zataškaju zločin, jer su pravi kapitalci na slobodi. Kada bi bila utvrđena strategija zločina onda bi pravi kapitalci došli prvi, pa bi se onda dalje išlo po rangovima odgovornosti.

Ne može se Tužilaštvo BiH baviti politikom procesuiranja ratnih zločina dok god ga vodi jedan od dokazanih ratnih zločinaca Marinko Jurčević koji mora da odgovara za zločine koji su evidentni i najmanji problem ih je dokazati u srednjoj Bosni. U Državnom tužilaštvu i u SIPA nema Srba na bitnim pozicijama i u potrebnom procentu, a zločinima se bave oni koji su okrvavili ruke. Mi smo predsjednici Suda Meddžidi Kreso prenijeli da nemamo namjeru da sarađujemo ni sa Sudom ni s Tužilaštvom dok su takvi na pozicijama u važnim institucijama koje se bave razotkrivanjem ratnih zločina.

FOKUS: Advokati kažu da ste dosta smršali. Kako se zdravstveno osjećate?

KLIČKOVIĆ: Odlično. Super sam bez obzira na štrajk. Da sam ranije došao ovamo vjerovatno bi stvari bile drugačije, a ovako sam u Srbiji izgubio godinu dana bez veze.

FOKUS: Smršali ste osam kilograma?

KLIČKOVIĆ: Šta osam! 15 kilograma sam smršao. Taman sam dotjerao liniju kako treba.

Florens Artman

FOKUS: Florens Artman u knjizi navodi da su SAD štitile Radovana Karadžića?

KLIČKOVIĆ: Mi moramo da kažemo istinu. Tačno je da je sporazum između Holbruka i Karadžića posredovanjem potpisan u noći 18. na 19. jula 1996. godine, to je ključni sporazum koji je objelodanjen. Tačno je da su ti dogovori za tako nešto počeli odmah poslije Dejtona 1995. godine i da je glavni inicijator bio Karl Bilt i jedna ekipa iz SDS koja je imala namjeru da mijenja Radovana.

Taj dokument postoji, ali ja neću da kažem tačno kod koga se nalazi u Beogradu, ali su ga gledali ti idioti koji pričaju kako ga nema. A gledali su ga zajedno sa mnom. Taj dokument je gledan u Beogradu prije četiri ili pet mjeseci na stolu u jednoj veoma važnoj instituciji. Taj dokument je usaglašen na taj način što su u Beogradu bili Buha, Krajišnik, Milošević, Milutinović, a vrlo blizu je bio i Ričard Holbruk, a Radovani, ja, pokojni Branko Simić smo bili na Palama.

Ja sam se protivio tom sporazumu i pitao Radovana kako da ga potpišemo noćas, a da ne znamo kako će sutra reagovati drugi. Radovan je tada bio predsjendik države i vrhovni komandant i ja sam tražio da mi upoznamo prvo Glavni odbor SDS-a, Generalštab i sve druge, pa da onda potpišemo, međutim, pritisak je bio da se to potpiše bezuslovno. Potpisali su ga s jedne strane Milutinović i Šainović, Milošević, Krajišnik i Buha, a s druge strane Holbruk. Poslije jednog provokativnog pojavljivanja od mene je zatraženo da ja kao predsjednik Vlade potpišem još jednu garanciju da se Radovan neće pojavljivati u javnosti, što sam ja i uradio kao garanciju potpisanom sporazumu.

Taj sporazum je u cjelosti ispoštovan s naše strane, ali nije ispoštovan s američke strane. Tačno je da je i tada rečeno, nema suđenja.

Mi smo 1997. godine bez obzira na to zbog nekih procesa koji su vođeni protiv Radovana, zbog nekih silovanja i drugih gluposti htjeli da raščistimo s Hagom i bili smo pokrenuli aktivnost da preko Remzi Klarka koji je bio jedan od zvučnijih pravnika SAD koji je bio i državni tužilac, da pokušamo da se Radovanu u Hagu sudi kako bi se skinuo taj balast.

Imali smo neku crnogorsku vezu i preko švajcarske sa Strobom Talbotom, pripremili smo i neka sredstva za odbranu i prikupljanje dokumentacije, međutim, to je sve palo u vodu 1998. godine jer je došla Vlada u koju Radovan nije imao povjerenja i nije želio da nastavi razgovore o pristupanju Tribunalu. To je istina. Ja sam akter svih tih događanja i ne želim da se namećem bilo kome, ali vidim da o ovim stvarima danas pričaju uglavnom oni koji su nešto čuli.

Transkripti

FOKUS: Izašli su u javnost transkripti iz kojih se može zaključiti da Radovan ne bi bio živ priveden Tribunalu?

KLIČKOVIĆ: To su sve priče za malu djecu. Šta bi bilo kad bi bilo. radovanu je taj sporazum ponuđen i date su garancije da će biti ispoštovan, čak su se bojali da ga mi nećemo ispoštovati. Mi smo ponekad i pretjerivali u tom poštovanju jer smo htjeli da skinemo teret sa RS. Lično mislim da Amerikanci, ipak, stoje iza onog što potpišu, a nije to nikakva želja ni Artmanove ni Del Ponteove jer se sve ključne odluke donose u Vašingtonu.