Ćirilica i entitetska državljastva zaustavila nove lične karte

Zbog toga je Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH vratio Ustavnopravnoj komisiji ovaj prijedlog zakona, kojim se predviđa uvođenje biometrijskih podataka u ličnu kartu.

Ukoliko ne postavimo logično pitanje zašto je prilikom utvrđivanja prvih ličnih karata Srbima onemogućeno da im imena budu napisana kako se to predviđa srbskim pravopisom, postavlja se pitanje da li novo "srbovanje" ima za cilj da se ova nelogičnost ispravi, ili ne.

Tako je Denis Bećirović, predsjedavajući Predstavničkog doma i poslanik SDP, pitao zašto su ministri iz SNSD-a uputili prijedlog izmjena i dopuna zakona bez ćirilice i entitetske pripadnosti, a sada na tome insistiraju poslanici ove stranke.

Poslanici SNSD ponovo su imali kreativan odgovor, po kome se zakoni i šalju u parlament da bi se tu usvajali i dorađivali, dok u Savjetu ministara postoje procedure koje limitiraju ministre u odlučivanju.

Rasprava je obilovala šovinističkim izjavama po kojima će čak ćirilica biti problem na graničnim prelazima.

"Amandman da se u ličnu kartu uvede ćirilično pismo znači vraćanje na pozicije od prije 10 godina i ograničava se prohodnost dokumenta. Navođenje državljanstva entiteta u ličnoj karti je nepotrebno, jer se već upisuje mjesto rođenja i institucija koja izdaje dokument", kazao je poslanik SDA Šefik Džaferović.

Na stranu što onaj dio svijeta koji ne pripada zapadnoj civilizaciji i ne koristi latinicu nema nikakvih problema sa prelascima granice (Pitajte Grke i Bugare, članovi su EU), fascinira zabluda latiničnih poslanika BH parlamenta, da je latinica kojom oni pišu nešto razumljivija nekome ko ne govori srbski.

Šefiku Džaferoviću ne smeta što će prilikom registrovanja njegovog imena biti pročitan kao Sefik DZaferovic, ali to je njegov problem.

Problem BiH je to što na ličnim kartama postoji i ćirilica, i latinica i engleski jezik, dok se imena upisuju samo latinicom, a izgovor za to su tehničke mogućnosti, što je ili ili namjerna laž, ili neznanje.

Drugi problem je odokativan amandrman Lazara Prodanovića iz SNSD i Aleksandre Pandurević iz SDS da lični podaci svakog građanina mogu biti pisani latinicom i/ili ćirilicom.

Rješenje mora biti nedvosmisleno i praktično. Na dokumentu podaci trebaju biti ispisani onako kako to već nalaže jezik i pravopis kojim građanin govori, a pored toga podaci trebaju biti napisani engleskom latinicom, što bi bilo riješenje za latinične kvačice i slivene znakove. Mada je to stvar koja je neophodnija pasošu, jer sa ličnom kartom se putuje samo u dvije susjedne zemlje.

Na kraju ostaje pitanje navođenja entiteta, kantona ili Brčko distrikta, te državljanstva entiteta pored državljanstva BiH.

Protivljenje prvom dijelu prijedloga govori samo o bekrajnoj mržnji prema samom imenu Republika Srbska.

Sa druge strane, državljanstvo entiteta je već u startu, na način kako je definisano, skočilo na nos mnogim građanima. Umjesto da bude određivano prema mjestu prebivališta, neko veoma bistar je ustanovio da se ono određuje prema mjestu rođenja.

Tako je dio građana postao državljanin Srpske ili Federacije, a da u istoj nikad nisu živjeli, niti u njima izvadili bilo kakav dokument. Državljanstvo im je zapalo samo na osnovu toga što su rođeni u mjestu koje je godinama nakon njihovog rođenja razgraničenjem pripalo jednom od entiteta.