CIA nam krv popi

  Ona je u intervjuu sarajevskom nedjeljniku "Slobodna Bosna" kazala da su njenu porodicu stalno posjećivali agenti CIA-e, podsjetila je da je njen sin Saša bio zatvaran, te da joj međunarodni predstavnici godinama poručuju da će "gladovati" i imati "ozbiljne posljedice zato što se Radovan nije predao".
Karadžićeva je saopštila i da je raniji poziv svom suprugu koji je uputila sredinom 2005. godine posredstvom američke novinske agencije Pres, učinila na nagovor agenta CIA-e, i da je "dobila zadatak" da pozove supruga da se preda.
 
- Poslije svega, mislila sam da je najbolje da ga na taj način pozovem da se preda, jer drugi način komunikacije između nas nije postojao, kao što ni danas ne postoji. Posljednju poruku od Radovana sam primila 2002. i nikada više nijesmo imali nikakvog kontakta - saopštila je Ljiljana Karadžić.
Ona je dodala da joj je suprug rekao da je krajem juna 1996. potpisao tajni sporazum sa američkim diplomatom Ričardom Holbrukom, kojim se obavezao da će napustiti mjesto predsjednika države i stranke SDS, te da se neće pojavljivati u javnom i političkom životu.
 
- Zauzvrat je dobio garancije da neće biti proganjan i da može zaboraviti Hag. Ključni razlog zbog kojeg se Radovan povukao je prijetnja da će Republika Srpska biti ukinuta a SDS-u biti zabranjen izlazak na izbore - rekla je "Slobodnoj Bosni" Ljiljana Karadžić.
Ona tvrdi da je američki ambasador za pitanja ratnih zločina Pjer Rišar Prosper krajem 2001. godine u Nikšiću posjetio Radovanovog brata i majku, Luku i Jovanku, te da je tada njima kazao da Radovana više nikada neće vidjeti živog i da će ga oni, "kada ga nađu, ubiti, a vi ćete svi crkavati od gladi do smrti".
 
- Jednom me je u kući na Palama, bez ikakve najave posjetio bivši komandant NATO štaba u BiH, američki general Stiven Šuk, koji je počeo vikati s vrata i rekao da ću patiti i gladovati - rekla je Karadžićeva.
Ona je, opisujući pretres kojeg su u stanu njihove kćerke Sonje i sina Saše obavili pripadnici EUFOR-a u februaru ove godine, rekla da se ispostavilo da su tada tražili DNK kako bi je uporedili sa nekim čovjekom koji je ličio na Radovana a koji je uhapšen u Panami.
Supruga bivšeg predsjednika Republike Srpske tvrdi takođe da su i policajci RS iz bivše Vlade dolazili u njenu kuću i davali joj 50 hiljada maraka za Radovanovu predaju.

 
Radovan je pisao o svom stanju, intimnim stvarima, ali nikada nijesam dobijala informacije gdje se on nalazi, a njegova ideja je i bila da porodica ne sazna gdje se krije. Nijesam imala utisak da se Radovan plaši niti da ga neko traži do 1998. godine, te da je iste godine znao po 40 minuta telefonom razgovarati sa Momčilom Krajišnikom i Biljanom Plavšić. Da je neko prisluškivao njihove telefonske razgovore, mogao ga je bez problema locirati, kazala je Ljiljana Karadžić i dodala da je Biljana Plavšić dolazila na Pale da Radovanu lično prepriča kako je prošao njen razgovor sa tadašnjim američkim državnim sekretarom Medlin Olbrajt.
- Dobro se sjećam da mu je rekla: "Znate li, Radovane, da oni u svakom trenutku znaju u kojoj ste vi sobi", prisjeća se Karadžićeva razgovora između Radovana i Biljane Plavšić.
 
Ni traga ni glasa
Supruga bivšeg predsjednika RS, Ljiljana Zelen-Karadžić je kazala da je više puta razgovarala i sa haškim istražiocima koji su joj rekli da prema prikupljenoj dokumentaciji, nema Radovanove krivice i da će optužnica biti oborena.
Upitana da li misli da je Radovan vidio njenu video poruku u kojoj ga poziva da se preda, ona je odgovorila da nije bilo njegove reakcije na njen poziv, na smrt njegove majke, zatvaranje sina u Beogradu, Bijeljini i Banjaluci, kao ni na vijest da je njegov unuk imao tešku operaciju kuka.
- Ne znamo ni gdje je, ni da li je živ. Mi samo želimo da se ovo jednom završi, da se Radovan preda, ili da bude uhapšen. Sve je u njegovim rukama i onih koji ga traže - kazala je ona, dodajući da njena porodica već deset godina nema načina da utiče na njegovu predaju.