"Priznanje i kvazidržava"

 San svih Crnogoraca i san Petra Petrovića - Njegoša da sa Srbima žive u jednoj državi konačno se ostvario u Kraljevini Jugoslaviji kada je 1929. godine kao jedna od devet banovina stvorena "Zetska banovina" – ništa drugo nego ujedinjena (velika) Crna Gora u zajedničkoj državi sa Srbijom.
 
U toku dnevnopolitičkih prepucavanja između Republike Srbije i Republike Crne Gore o crnogorskoj (vijekovnoj) samostalnosti i nezavisnosti, kao i "Srba" i "Crnogoraca" o etničkom por(ij)eklu ovih poslednjih, zaboravljaju se neke činjenice iz najnovije nam povesnice.
 
Tako, sem povesničara malo ko zna da je Crna Gora (uz dozvolu Beograda) nakon Drugog balkanskog rata 1913. god. uključila u svoju državnu teritoriju i čitavu oblast Metohije, dok je Kosovo ušlo u sastav Kraljevine Srbije (sa Vardarskom Makedonijom). Ova "bratska" podela svete srpske kosovsko-metohijske zemlje sa Kraljevinom Crnom Gorom realizovana je zbog toga što je Beograd bio svestan da je i Crna Gora srpska zemlja a Cetinje to ne samo naglašavalo u prethodnim decenijama, pa i vekovima, već su crnogorski mitropoliti i svetovni vladari isticali da je Crna Gora "srpska Sparta" a Crnogorci "super Srbi". Uključivanje Metohije u Crnu Goru predstavljalo je odlučujući korak ka stvaranju željene (iz 1848) ujedinjene Crne Gore sa Skadrom, Hercegovinom, Metohijom i Dubrovnikom.
 
Ovaj san Petrović-Njegoša se konačno i ostvario u Kraljevini Jugoslaviji kada je 1929. godine kao jedna od devet banovina stvorena "Zetska banovina" – ništa drugo nego ujedinjena (velika) Crna Gora sa Dubrovnikom, Hercegovinom, Metohijom ali bez Skadra koji nije ni ušao u Jugoslaviju 1919. godine iako su ga Crnogorci uz pomoć srbijanske artiljerije oslobodili/zauzeli 1913. Tako je 1929. godine u okviru Jugoslavije rešeno (u nacionalno-teritorijalnom smislu) pitanje Slovenaca (svi Slovenci u Dravskoj banovini) i pitanje ujedinjene Crne Gore i to zahvaljujući kralju Aleksandru koji je kao rodom sa Cetinja (1888) i od majke Crnogorke (jednom se za vreme svečane dvorske večere i sam javno izjasnio da je Crnogorac) ispunio davnašnji san crnogorskih vladara iz dinastije Petrović-Njegoš.
 
Na drugoj strani, za razliku od vremena kralja Aleksandra i Zetske banovine, današnja Milova Crna Gora bila bi presrećna da ne izgubi polovinu državne teritorije kao posledice albanskog iredentizma ali i bošnjačkog separatizma. Ipak, i malo upućeni u politološke analize Balkana znaju da će veoma brzo Albanci naplatiti svoje referendumsko "da" za nezavisnu Crnu Goru. Uostalom, barjak OVK se uveliko vije u Tuzima nadomak Podgorice.
  
Tvorac i glavni arhitekta današnje crnogorske kvazi države nekada je sasvim drugačije govorio:
 
Izjave Mila Đukanovića
 
Milo Đukanović - Serdar od Obale Lozovače i njegove legendarne izjave iz ranijeg perioda:
 
Malo je mirotvorac govorio i o Kosovu:
„Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima” , Andrijevica 13. jul 1990
 
1991. - "Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma"
"... i šah sam omrznuo zbog šahovnice"
 
1992. godine izjavljuje i ovo:
“Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije”
A poznat je i izjava povodom njegovog imovnog stanja:
“Tek ću da budem bogat kada budem prestao da se bavim politikom.”
 
1992. - ”Svaki pametan Crnogorac i svaki pošten čovjek u ovoj zemlji sa prezirom pominje ime izdajnika Jevreme Brkovića, koji je iz lične sujete izdao svoj narod i sada daje antijugoslovenske izjave po Zagrebu, dok ustaše, ponovo kao 1941. godine, krvave svoje kame na nemoćnim srpskim civilima„
 
1993. - "...nijedan zakon ne smije biti smetnja poslu koji je u interesu Crne Gore" ( kada je sa gazda Jezdom sklopio ugovor oko zakupa Svetog Stefana)
 
E ovo je biser....
“Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet.”
“Što se tiče straha od Srbije, time pokušava politički manipulisati jedan broj ljudi, nasljednika ustašoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, politike razbratništva sa srpskim narodom. U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmišljaju etno-genetske teorije o tome da smo iz Male Azije, pričaju kako je naše pismo latinično a vjera nam katolička... I to sve s namjerom da dokažu našu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe.”
 
Izjava o Liberalnom CG-u u to doba:
"Poručujem Liberalnom savezu i nekim drugim manje uticajnim partijama koje se vrlo zalažu za otcepljenje da su osvojili 12-13 odsto biračkog tela, pa im se upravo toliko i poklanja pažnje”.
 
1994. - A o tome koliko je bio naklonjen novinarima ide i ova izjava:
“U posljednje dvije godine nijedna profesija nije doživjela sunovrat kao novinarska”
“...vlada je odoljela iskušenjima da se upusti u dnevno i primitivno polemisanje sa lažima i bezobrazlucima koje su autori iznosili”

Iz tih godina su poznate i izjave:
“Ja, niti bilo ko od nas u rukovodstvu, ne stidimo se reći da smo komunisti niti da želimo nastavljati izvornu komunističku ideju.”
“Ljevičar sam u duši zato što bih volio da živim u državi socijalne pravde.”

na temu zajedničke države:
"Zajednička država ima slobodarski i antifašistički karakter zato što njihove vladajuće partije baštine četvrti, sedmi i trinaesti jul”
a povodom osnivanja Saveza reformskih snaga (vođa u CG bio sadašnji rektor Ljubiša Stanković)
“Zajednički imenitelj partija koje okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam”.
 
čisto da spomenem jednog od mirotvorčevih pulena, Kilibardu iz 1990 godine:
„Mi smo već istanjili avnojevske granice između Crne Gore i Hercegovine, odnosno između istocne Bosne i Crne Gore. Dosta je srpski narod robovao bratstvu i jedinstvu, avnojevskoj, Titovoj Jugoslaviji, pa, čak, i zamislima Aleksandra Karadjordjevica da popravi Jugoslaviju"
 
I biser 1998...Milo Đukanović za list POBJEDU 26.05.1998.
"Zbog vjekovnih bratskih veza. Zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom."
 
mesec dana posle....
"Naša je primarna ideja da svoje ovakve ambiciozne planove realizujemo kroz našu zajedničku državu Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja predstavlja i naš svjestan izbor i naš strateški interes. Mislimo da je lakše i bezbolnije, posebno na Balkanu, mijenjati promašenu politiku i njene aktere, nego granice".
 
1999. godine tačnije 27.2.1999
"Crna Gora nije Slovenija, ona je sastavni dio Jugoslavije i to želi i da ostane...”