Petnaest godina od stradanja pripadnika JNA u Tuzli

NEPUNE dvije sedmice poslije masakra nad pripadnicima JNA u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, 2. maja 1992. godine, sličan scenario napada primijenjen je i u Skojevskoj ulici u Tuzli.

Pet dana prije isteka roka o povlačenju JNA iz BiH, 15. maja 1992. godine, oko 19 časova, vojna kolona sa oko 200 vozila i 600 vojnika - prema ranije postignutom sporazumu sa tuzlanskim vlastima - krenula je iz kasarne "Husinska buna" prema Majevici, Ugljeviku i Bijeljini.

Niko nije ni sumnjao da bi vlasti Tuzle - koje su se kitile epitetom "najtolerantnije, multietničke sredine" - mogle da izigraju dogovor o mirnoj evakuaciji JNA iz ovog grada.

A upravo to se dogodilo! Na raskrsnici Brčanska malta, muslimanske paravojne formacije napale su kolonu JNA, počinivši strašan zločin nad vojnicima i oficirima.

Da je sve bilo detaljno isplanirano najbolje ilustruje podatak da je tuzlanska Televizija "FS 3" direktno prenosila zločin! Njene kamere su, prethodno, postavljene na soliterima "Momo i Uzeir", kao i na samoj raskrsnici. Kolonu je, prema vojnim saznanjima, napalo oko tri hiljade naoružanih pripadnika "Zelenih beretki", "Patriotske lige" i Teritorijalne odbrane Tuzle. Vozila su veoma brzo pretvorena u plamene buktinje, a na Brčanskoj malti snažne detonacije odjekivale su duboko u noć. Sutradan, tijela pobijenih vojnika odvučena su na gradsku deponiju u Tuzli, gdje je preko njih nabacana zemlja, koju su - potom - poravnali buldožeri.

Od najmanje 200 ubijenih, do danas su imenom i prezimenom identifikovana 94 pripadnika JNA.

Jedan od malobrojnih svjedoka, koji je imao sreću da preživi pakao Brčanske malte, Miodrag Vujanović, o tim događaju je rekao:

- To se ne može riječima opisati, ali ni shvatiti što se tamo događalo. Ne može se ni zaboraviti. Da li su to počinili isti oni ljudi koji su do tog dana bili naši drugovi, prijatelji, zemljaci? Pucali su na kolonu JNA sa svih strana, a u plamenu je nestalo 350 mladih ljudi...

Petnaest godina poslije masakra vojnika i oficira JNA na Brčanskoj malti postoje naznake da bi odgovorne za ovaj monstruozni zločin - najzad - mogla da stigne ruka pravde. Na to, između ostalog, ukazuje i nedavno hapšenje jednog od osumnjičenih za masakr u Tuzli Ilije Jurišića.

Portparol Tužilaštva za ratne zločine Srbije Bruno Vekarić potvrdio je za naš list da je istraga događaja u Tuzli "dramatično napredovala" i da se, istovremeno, "radi na nekoliko frontova". Vekarić je pomenuo i dobru saradnju sa nadležnim organima u BiH.

Porodice poginulih i nestalih vojnika JNA iz "tuzlanske kolone" nadaju se da će uskoro, pred Sudom BiH, biti podignute optužnice protiv odgovornih za zločin u Tuzli, s obzirom na činjenicu da dokaza ne manjka. Postojanje ovog predmeta u Sudu BiH potvrdio je i njegov portparol Boris Grubešić. On je nedavno istakao da se uveliko radi na prikupljanju dokaza o ovom slučaju...

KOORDINATOR Tima Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske za istraživanje i dokumentovanju ratnih zločina Simo Tuševljak podsjetio je da je od 1995. godine - kada je Vojno tužilaštvo podnijelo krivičnu prijavu nadležnima u Bijeljini - pa do danas, MUP dostavio tri dopune.

Podsjećanja radi, Vojno tužilaštvo je podnijelo krivičnu prijavu protiv 59 pripadnika TO, policije, "Patriotske lige" i "Zelenih beretki".

- U izvještaju od 2002. godine, nalaze se imena 17 lica a u drugoj dopuni, od 18. jula 2005. godine, navedeno je još njih sedam. Dopuna je dostavljena i 24. jula prošle godine, a u njoj su bila imena dvojice osumnjičenih - naveo je Tuševljak koji je ocijenio da je najvažnije to što se došlo do dokaza da su "lica iz dopuna planirala, organizovala i rukovodila napadom, a da među njima ima direktnih izvršilaca".

Prema njegovim riječima, predmet je kao "visoko osjetljiv" preuzelo Tužilaštvo BiH.

On je takođe naveo da je u fazi istrage i predmet vraćen iz Haga a koji je svojevremeno na ocjenu tamošnjem tribunalu uputio Sekretarijat za odnose s Haškim tribunalom Srpske. U njemu se nalaze imena ratnog gradonačelnika Tuzle Selima Bešlagića, predsjednika i sekretara ove opštine Seada Avdića i Jasmina Imamovića, komandanta štaba TO Tuzle Envera Delibegovića, komandanta odbrane grada Željka Kneza, sekretara Sekretarijata za odbranu Mehmeda Žilića, načelnika tamošnjeg Centra javne bezbjednosti i njegovog zamjenika Mehmeda Bajrića i Muhameda Brkića kao i Faruka Prcića, koji je u to vrijeme obavljao dužnost komandanta inženjerijsko-diverzantske jedinice "Patriotske lige".

Bez obzira na to što o konkretnim imenima niko od naših sagovornika nije želio da govori, sasvim je sigurno je da će među onima koji bi deceniju i po poslije horora u Tuzli mogli sjesti na optuženičku klupu biti i neki od pomenutih u predmetu proslijeđenom Hagu.

BEŠLAGIĆ

- JNA nije ispoštovala dogovor i počela je da puca po građanima Tuzle, nakon čega su branioci grada odgovorili na vatru. Od te vatre nije stradalo ni deset vojnika, već je većina poginula od granata koje su prevozili u koloni, kada su se one zapalile i eksplodirale - izjavio je svojevremeno Selim Bešlagić jednoj stranoj agenciji.

Međutim, u Biltenu Skupštine opštine Tuzla iz maja 1992. godine Bešlagić se hvalisao "velikom pobjedom".

- Za dobru pripremu bilo je potrebno vrijeme, a to smo obezbijedili zavlačenjem jugo-armije svakodnevnim iscrpljujućim pregovorima, uz istovremenu pripremu naše akcije. Odložili smo stavljanje znakova "ljiljana" na uniforme, već smo imali grb Tuzle, kako bi u JNA i dalje vjerovali našim pregovaračima - naveo je, između ostalog, Bešlagić u pismu bošnjačkom ratnom vođi Aliji Izetbegoviću.