BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Čuvar ruske tradicije

Čuvar ruske tradicije
22.09.2007. god.

Ulazak u dom Andreja Gardenina, skromnog beogradskog penzionera, više je od putovanja u prošlost. To je i susret sa ruskom emigracijom, njenom tradicijom, znamenitim ličnostima i događajima koji su je obeležili, ali i upoznavanje sa njenim sadašnjim stanjem i aktivnostima.

Gardenin je rođen u Beogradu 1933, a već desetak godina jedna od preokupacija mu je prikupljanje svega što se vezuje za njegove pretke i savremenike – ruske emigrante koje je sudbina posle Oktobarske revolucije dovela na ove prostore. Zato Andrejev stan podseća na mali arhiv i muzej. Tu su fotografije novijeg i starijeg datuma, knjige, pisma, različiti dokumenti, novinski tekstovi, stari novac, oružje, grbovi, porodična zaostavština, a kao posebnu „relikviju“, u jednoj flašici čuva grumen ruske zemlje koju je njegov deda Vasilij Vasiljević Rajevski poneo sa sobom kada je zauvek odlazio iz otadžbine.

Muzej u stanu

– Čim čujem da se pojavio neki novi dokument, fotografija ili predmet koji se vezuju za rusku emigraciju, potrudim se da ga nabavim. Imam spiskove svih ruskih izbeglica koji su umrli u Beogradu od doseljavanja do današnjih dana, imena akademika, lekara, inženjera i profesora koji su ovde živeli, kao i imena svih Rusa sahranjenih na Ruskom groblju u Beogradu. Do sada sam prikupio građu koja je jedva stala u 45 velikih fascikli, a znatan deo sam poklonio Ruskom fondu kulture, muzejima u Rusiji, Arhivu Jugoslavije i drugim ustanovama – objašnjava Gardenin.

Poseban deo – ukupno 12 fascikli – Andrej je, ne bez razloga, posvetio svojim precima, porodicama Gardenin i Rajevski. Jer, reč je o starim, uglednim porodicama iz carske Rusije, koji su i pre Oktobarske revolucije bili vezani za ove prostore. Tako je njegov znameniti predak pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski poginuo u Adrovcu kod Aleksinca, kao dobrovoljac u srpsko-turskom ratu 1876–1877. godine, a njegov život i pogibija poslužili su kasnije Lavu Nikolajeviču Tolstoju kao motiv za lik grofa Vronskog u romanu „Ana Karenjina“.

– Porodično stablo Rajevskih nalazi se u arhivi Ruske akademije nauka. Imao ga je i moj deda Vasilij Vasiljevič Rajevski i čuvao na svom imanju u Trebinju gde je službovao, ali je ta zaostavština, nažalost, uništena tokom Drugog svetskog rata. Inače, članovi porodice Rajevski sahranjeni su u zajedničkoj grobnici na imanju Razumovka u Ukrajini. Imao sam prilike da i tamo putujem i tako prikupim deo materijala za svoju građu – ističe Gardenin.

Poput pravog arhivara

Kako se u ovom neobičnom čoveku javila ideja da se posveti tom poslu. Mada fizioterapeut, koji je čitav radni vek proveo u Kliničkom centru Srbije, Gardenin je bio veoma posvećen mačevanju i jedan je od osnivača Mačevalačkog kluba Crvena zvezda. Baveći se godinama tim sportom, sakupio je veliku dokumentaciju i stekao iskustvo u „arhivarskom“ zanatu. Ali, izvesna prezasićenost i razočarenje u činjenicu da se zasluge sportista veterana kod nas brzo zaboravljaju navela ga je da odustane od toga i stečeno iskustvo iskoristi za novu misiju – prikupljanje svega što je u vezi sa ruskom emigracijom. Ovo tim pre što je, baveći se ranijim poslom, imao prilike da sakupi mnogo građe koja se odnosi na Ruse – mačevaoce (oni su kod nas i obnovili taj sport), a sve su ga više „pritiskali“ koreni i želja da se oduži svojim precima.

– Tih devedesetih uspostavio sam dobre veze sa Ruskim fondom kulture, Muzejem Rajevskih u Razumovki, ruskim arhivima, ambasadom Rusije u Beogradu, Ruskim domom i drugim ustanovama i krenuo na posao. Istražujući mačevanje stekao sam praksu da svaki dokument odgovarajuće obeležim, dam mu broj, stavim na njega pečat, poređam ga po hronologiji… To mi je, uz uvažavanje porodice, najviše pomoglo da istrajem u ovom poslu i steknem zavidnu zbirku, kaže Gardenin.

Teško je, u „moru“ građe izdvojiti ono najvažnije. Tu su, recimo rublje koje su, na svojoj teritoriji štampali belogardejci tokom građanskog rata u Rusiji, fotografije iz života i u vezi sa smrću generala Vrangela, zaostavština o čuvenoj pevačici Veri Jančevedskoj, slike starog Beograda, među kojima i one sa otvaranja Ruskog doma i podizanja Iverske kapele, porodični pečati, grbovi, odlikovanja… Tu je i „građa“ koja se zbog svoje veličine nalazi izvan fascikli, među kojom se posebno ističu retke knjige, porodične relikvije, kao i dva ratna „trofeja“ njegovog dede – mač za hrabrost s ordenom Svetog Georgija iz rusko-japanskog rata i sablja imperatora Nikolaja II, ali i fotografije novijeg datuma Beograda, Aleksinca, Rusije, Ukrajine, novinski članci i druga građa. Ipak, njegovoj građi poseban značaj daje činjenica što se na osnovu nje verno može rasvetliti život ruske emigracije u Srbiji.

Ambasador Rusa izvan otadžbine

– Ruski emigranti su svojoj novoj otadžbini dali veliki broj umetnika, inženjera, lekara, profesora, akademika. Ovde su jedno vreme živeli general Vrangel, komandant belogardejaca, mitropolit Antonije Hrapovicki, koji se nalazio na čelu Ruske zagranične crkve, i druge znamenite ličnosti. Ruski emigranti izgradili su „pola Beograda“, bili među osnivačima mnogih bolnica i fakulteta, obnovili balet i operu. Kraljevina Jugoslavija, posebno krajevi naseljeni Srbima, bila im je jedno od najpoželjnijih odredišta, pa nije ni čudo što su ostavili zapise da nigde nisu tako toplo primani kao ovde. To je dodatno učvrstilo veze između naša dva naroda i dalo mi podstrek da istrajem u ovom poslu – ističe Gardenin.

Sa Nikitom Sergejevičem Mihajlovim

Ali Andrejeva delatnost nije vezana samo za prikupljanje građe. On preduzima i konkretne akcije kako bi zaostavštinu ruskih emigranata u Srbiji, ali i širom Evrope, sačuvao od zaborava. Povezuje ljude, organizuje izložbe, koncerte i predavanja, putuje na različite svečanosti, posećuje mesta koja se vezuju za delatnost njegovih znamenitih predaka, učestvuje u snimanju emisija, okuplja preostale potomke emigranata. Zbog toga ga (mada to usled svoje skromnosti nerado spominje) zovu i svojevrsnim „ambasadorom Rusa izvan otadžbine“ i živom enciklopedijom ruske emigracije. Zbog posla kojim se bavi imao je prilike da se sprijatelji sa Nikitom Mihalkovom, Valentinom Terješkovom i drugim znamenitim ljudima. Krajem prošle godine pričinjena mu je, kaže, i posebna čast – pozvan je na prijem koji je povodom nacionalnog praznika Ruske Federacije priredio lično Vladimir Putin. Tada je imao prilike i da sa njim kratko razgovara, ali i da ruskom predsedniku uruči neobičan poklon – pravu srpsku rakiju iz okoline Valjeva, zavičaja njegove supruge.



  • Izvor
  • Magazin
  • Povezane teme


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

On je kao ukrajinski predsednik jednostavno „sakrio u svoju fioku“ 32 zakona, čime je prekršio Ustav, izjavio je zamenik predsednika Saveta bezbednosti Rusije


Vašington tvrdi da Kijev ne čini dovoljno u borbi protiv ovog pitanja i tvrdi da bi to moglo da ugrozi buduću vojnu i ekonomsku pomoć

Andrej Belousov je to izjavio na ceremoniji u Kremlju za diplomce vojnih akademija


Predsednik je upozorio Zapad da ne napravi „još jednu veliku grešku“


Holandski političar Mark Rute obezbedio je saglasnost svih članica bloka da smeni Jensa Stoltenberga


Ostale novosti iz rubrike »