Alkalaj leti ko metak

Ruska obavještajna saznanja da su bosanski instruktori već nekoliko puta posjećivali liniju razgraničenja između Gruzije i Abhazije, kako bi pripremili vježbu gađanja iz minobacača i gruzijskim oficirima obezbijedili početna saznanja otkrila su nešto sasvim drugo. Za napetosti na liniji Južne Osetije i Abhazije stručnjaci su utvrdili da bi dobrodošli neperspektivni raketni sistemi tipa orkan.

Namjera prodaje do objavljivanja u "Fokusu" bila je obavijena velom tajni, a sada, kada je posao "pukao", iz Ministarstva odbrane BiH procurili su i detalji.

Za prodaju je bilo spremno pet raketnih sistema orkan, koji sada prijete da izazovu nove, do sada najdublje, podjele unutar nestabilne Bosne i Hercegovine.

Kako tvrdi izvor "Fokusa" iz Ministarstva odbrane geneza prodaje orkana počiva na diplomatskoj aktivnosti u protekle tri godine.

Odluku o uklanjanju i prodaji viška naoružanja donijela je Vlada FBiH početkom 2004. godine. Taj posao trebalo je da završi tadašnje Ministarstvo odbrane FBiH, međutim, reformom je kompletan posao prebačen na Ministarstvo odbrane BiH.

Zamjenik ministra odbrane, Marina Pendeš, u martu 2006. godine obavještava Zajednički štab OSBiH da pet sistema orkan proglasi neperspektivnim i stavi na raspolaganje za prodaju.

- Time je Ministarstvo odbrane BiH već dalo saglasnost da se pokrene procedura prodaje, te je u avgustu 2006. godine zatražilo od Predsjedništva BiH da odobri izvoz, ne navodeći pri tome ko je krajnji kupac - navodi naš izvor iz Predsjedništva.

Iako je istim aktom navedeno da sredstva ne mogu da se koriste u operativne svrhe, cijena od 19 miliona maraka ne govori o iskrenosti ove trgovačke transakcije.

- Sve je vješto tempirano pred prošlogodišnje oktobarske izbore, kako bi se lakše isposlovala saglasnost odlazećeg saziva Predsjedništva.

Međutim, ambasador Rusije u BiH, Konstantin Šuvalov, naslonjen na obavještajna saznanja, ulaže protest tadašnjem ministru odbrane, Nikoli Radovanoviću.

- Zaprijetio je ozbiljnim pogoršanjem diplomatskih odnosa sa BiH. Šta to znači za BiH najbolje znaju potošači gasa, zbog velikog duga prema Ruskoj Federaciji - kaže izvor "Fokusa".

Čak je krajem oktobra 2006. godine ambasador BiH u Moskvi pozvan na razgovor u Ministarstvo spoljnih poslova Rusije, gdje mu je direktno uručeno upozorenje i zatražene garancije da do spomenute prodaje oružja Gruziji neće doći.

Bez obzira na sva upozorenja, pomoćnik ministra u Ministarstvu spoljne trgovine, Dragiša Mekić, samo mjesec dana kasnije, u novembru 2006. godine, pokreće proceduru davanja saglasnosti resornih ministarstava odbrane, bezbjednosti i spoljnih poslova.

Ministarstva odbrane i bezbjednosti daju pozitivan stav, ali posao propada zbog negativnog stava pomoćnika ministra spoljnih poslova BiH, Nedžada Hadžimusića.

- On je smatrao da nije pravi momenat da se takvi raketni sistemi izvoze u nestabilnu Gruziju, navodeći tezu pogoršanja odnosa s Rusijom. I pored toga, Mekić je uporan i 29. maja 2007. godine ponavlja zahtjev od firme "Malvale corporation", navodno sa Sejšela, a kao kupca prvi put zvanično navodi Ministarstvo odbrane Gruzije. Nakon što ponovo dobija negativan stav od Hadžimusića, u igru se uključuje i presjedavajući Predsjedništva, Željko Komšić. On u pismu ministru spoljnih poslova, Svenu Alkalaju, traži mogućnost izvoza u Gruziju, jer se, tobože, ugrožava razvoj namjenske proizvodnje u BiH, misleći prije svega na sladak, procentualni, zalogaj sejšelskih gazdurina - ističe naš izvor. U priči je i Haris Silajdžić, koji mora posavjetovati svog "kadrovika" Svena Alkalaja, dovedenog pred svršen čin. Ako ne da saglasnost, ostaće bez funkcije ministra, a ako i da, zbog sukoba s Rusijom moraće odstupiti s funkcije.

- Nije mu lako, između dvije vatre. Jednu raspaljuje piroman Haris Silajdžić, a drugu ruski gas. A zima dolazi - zaključuje naš izvor.