Željezničari ili razvod Željke Dragičević?

Naši željezničari su bili u ljutom štrajku, podsjećajući na scene iz izdisaja samoupravnog socijalizma, kada se premijer Aleksandar Džombić javio da im je unutrašnjom rokadom sredstava obezbijedio 5 miliona KM, pa da prestanu sa radom.

Piše: Saša Zaharović

Eto su se još malo opirale neke mašinovođe, ali i oni će odmeknuti, kad je popustila većina. I njihove muke, kao i propasti naših željeznica koje svake godine idu u veći sunovrat, pruge koja je sve klimavija, lokomotiva i vagona koji su sve rđaviji, sporiji i netačniji... – niko se više neće sjećati.

A Željka?

Tako sam došao na ideju da napišem tekst koji ću početi sa mukom naših željezničara i drugih socijalno ugroženih kategorija, koji su vitalne za normalno funkcionisanje društva. U startu sam odnekud pomislio, da ljudima to nije toliko bitno i da neće pretjerano obratiti pažnju po sistemu „tuđa ruka svrab ne češe“.

Koja još briga za ozbiljnim analizama, brojkama, poređenjem sa drugim zemljama, predlaganjem modela rješenja? To više ne čitaju ni oni kojima je stalo i koji žele napredak. Tako, da bih imao nadu da će bilo ko pročitati, i malo razmisliti o tome, odlučio sam da u naslov i tekst dodam i najaktuelni trač iz krugova vladajuće klase u ovoj zemlji radnika i seljaka. Naime, nakon skandala (ili isfabrikovanih skandala), kojim su se naslađivali u FBiH oko Željke Dragičević – stigla je i najnovija informacija, a to je da se ista razvodi.

Gotovo da je sigurno, da gospođa Dragičević, više neće biti bračno vezana za svog druga Peru, što je vijest koja će naglo postati bitna u našim političko-informativnim krugovima. Možda i obavještano-bezbjednosnim.

A Željezničari?

Ma, ništa željezničari. Zna se šta je najbitnije u ovoj zemlji. Kadrovska služba! Gospođa Dragičević je, prema pripovjedanjima u kojima prednjače federalni mediji i njihove ispostave u RS, bila ljubavnica aktuelnog predsjednika Srpske. Taj trač se dobro primio, bez obzira što je u administraciju predsjednika Srpske došla još za mandata krajnje vijagričnog Rajka Kuzmanovića, gdje je bila „savjetnik za dijasporu“.

Kada se Milorad Dodik pojavio na mjestu gdje je i prije pobjede na izborima svejedno donosio sve odluke, gospođa Dragičević je postala naglo bitna. Izvori o kojima smo govorili, tvrdili su da je lično Dodikova supruga najurila iz predsjedništva (i to zbog ljubomore!) na mjesto šefa kabineta predsjednika Vlade RS. Danas, jelte, Aleksandra Džombića koji nađe pet miliona na podu službenog audija, koji su tu ispali kao nekome pet maraka.

Sočni detalji?

Željka Dragičević je očigledno veoma bitan pojedinac na našoj javnoj sceni, pa bi mogli reći i koju o njoj. Čisto da ova priča bude potpuna.

Ona je sa Bel TV (danas u vlasništvu kompanije Tamaris, kao i Fokus i Ekstra magazin), došla na RTRS za vrijeme direktorovanja Anđelka Kozomare (danas glodur Euroblica). Tada se tvrdilo takođe – kao Anđelkova miljenica.

Zatim je polako avanzovala i od spikera u dnevinku, na kraju dogurala do zaposlenog sa ugovorenom platom, te urednika magazina Stav, te emisije „Oči u oči“. Što će reći, sve što ima same veze sa dijasporom, za čijeg zagovarača i savjetnika kod Rajka Kuzmanovića je i otišla.

Željezničar Dragičević?

Možda bi neki od onih koji traže pare koje su zaradili, trebali da se obrate Željki Dragičević da ih zastupa, jer na svom ličnom primjeru to radi više nego dobro. Lično nemam ništa protiv pomenute gospođe, čak je i ne poznajem lično, ali mi zaista smeta što je ona bitnija od nekih esencijalno bitnih stvari u Srbskoj.

Prije nego što počnu komentari o seksualnoj orijentaciji muža pomenute gospođe, zapitajte se zašto vas je privukao ovaj naslov? Zašto nam je draže čitati ovakve stvari, nego one koje su bitne za ono od čega se živi.

Izgleda da su političari jedini istinski selebritiji u ovoj državi. Oni imaju para, medijskog prostora , slave i poštovanja; o kojima pjevači i glumci mogu samo sanjati. Možda je rješenje u tome da počnemo sa ovakvim političkim tabloidizmom, kako bi ljudima skrenuli pažnju, pa uz sve to možda i proturili neku bitnu stvar za ovaj narod i zemlju. Ko će znati, možda se i primi.

Naravno, to sve zavisi od toga hoće li urednik pustiti ovaj tekst, jer odmah počne da se mršti na žutilo i pljuvačinu, ali ja ću rizikovati. Nije on baš tako nezgodan kao što se priča.

Bolje da sam ja ovo džabe pisao, nego da željezničari kolektivno mijenjaju pol, i prezime u Dragičević.