Piše: Saša Zaharović

Vjerovatno bi se i mnogi računari oznojili i namučili, da izračunaju sve nepotističko-burazerske veze i kanale interesa u Republici Srbskoj, a vezane za raspodjelu dobro plaćenih mjesta u „državnoj službi“. Ko sve sjedi u kojem upravnom odboru, zahvaljujući kome je tu, ko će zbog toga biti imenovan na koju poziciju, te koje sve kontrausluge podrazumijevaju prethodne stavke.

No, SRNA je informatička kičma RS, bez obzira što mnogi misle da nacionalna novinska agencija nije na visini zadatka. Bolje nemamo i ono što imamo treba poštovati. Da li to, kao i u mnogim drugim slučajevima, uopšte činimo?

Klanje klanova

Upućeni u situaciju iza zavjesa, kažu da je u slučaju izbora novog rukovodstva Srne, na snazi sukob klanova koji se boje za milost i ljubav Milorada Dodika. Sa jedne strane su tu Željko Kopanja, Dragan Davidović i Mirjana Kusmuk; dok busiju sa suprotne strane drže Pero Simić i Biljana Bokić.

Kako je raspisan konkurs, dosadašnji direktor Srne, Jovo Labus, odlučio je da ide „na zicer“ i izvrši samootkomandu na misaono radno mjesto po imenu „šef marketinga“. Time je mudro pokazao da mu nije do titula, nego do plate, te da se u izbor nasljednika neće miješati.

Direktora i ostale čelnike Srne, trebao je izabrati Nadzorni odbor (NO) u kojem sjede Jovica Cvjetković, trenutno direktor biblioteke u Bijeljini, poznat i kao voditelj sporta nedeljom na Bobar radiju; zatim Siniša Kurteš, SNSD-ov kadar iz Hercegovine, član minimum četiri nadzorna odbora i viši asistent na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci; te dobro znana službenica Vlade RS, Vera Sajić.

Srno moja, pređi na drugoga

Kako je pomenutoj ekipi iz NO bilo više nego jasno da je u pitanju sukob klanova unutar SNSD, oni su po matrici „muko moja, pređi na drugoga“ odlučili da se nikom ne zamjeraju i imenovali nezavisnu komisiju u kojoj su se našli Ranko Preradović i Dalibor Đekić iz Fokusa, te Igor Gajić iz Reportera.

Za urednika su se prijavili Srnini insajderi, Sonja Lakić (za koju se vjeruje da je to učinila po nagovoru linije Kopanja-Davidović-Kusmuk) i Jasna Tadić; dok su se za direktora kandidovali još jedan Srnin insajder iz Zvornika – Milorad Gutalj, javnosti već poznata Radmila Čokorilo iz Banje Luke; te Stojadin Knežević iz Bijeljine. Za potonjeg se zna da je istaknuti član SNSD u ovom gradu, zaposlen na Bobar radiju i potparol Vodovoda u Bijeljini.

Za istog Kneževića, veže se anegdota da je oteo tačke iz ruke radnika, da bi doturio Dodiku malter za prvu lopatu u kamenu temeljcu Bijeljinske bolnice. Čokorilo je favorit već dva puta pominjanog trougla (Kopanja-Davidović-Kusmuk), te je Kneževića, navodno, podržao Pero Simić.

Za marketing – posebna komisija

Novinska agencija Srna ima sjedište u Bijeljini, dok je u Banjoj Luci dopisništvo. Jedini pravnik kojeg Srna ima, sjedi u Bijeljini, ali tu pravnicu niko nije zvao na jučerašnji pregled valjanosti dokumenata. Pregledom istih, ustanovljeno je da valjanost dokumenata nije dobra za oba kandidata za urednika, te kod Radmile Čokorilo i Milorada Gutalja kao kandidata za direktora.

Jedini potpuno nesporan jeste još uvijek aktuelni direktor i jedini kandidat za funkciju „šefa marketinga“; za čiji je izbor imenovana i posebna komisija u sastavu Goran Rosić (direktor Presa za RS), Radovan Jović (novinar Fokusa), te Marinko Kovačević (direktor Novosti pres).

Iz Bijeljine u Banju Luku?

Članovi specijalne komisije za izbor direktora su se sastali u dopisništvu Srne, mada ima onih koji tvrde da se to desilo u prostorijama Fokusa. To je sve manje bitno, u odnosu na pitanje koje se ovih dana stavlja na dnevni red – hoće li se Srna iz Bijeljine seliti u Banju Luku, gdje sjedište ima i većina državnih institucija.

Srna, zasad, ima sudbinu sličnu Generalštabu Vojske RS, koji je nakon smjene Ratka Mladića izmješten takođe u Bijeljinu, a zatim u Banju Luku. Generalštab je potom utopljen u nešto što se zove OS BiH; pa se nadati da slična sudbina neće zadesiti nacionalnu agenciju za proizvodnju vijesti, koja je 1998. godine preseljena sa Pala u Bijeljinu.

Ovo, kao i većina spornih stvari kod nas, izgleda čeka dizanje slušalice jednog čovjeka. Ipak, pošto je Srna zaista bitna stavka u informativnom životu Srpske i njenog ospoljenja van granica, budući da ima takvu mrežu dopisnika koju ni jedan komercijalni medij ne može tržišno isfinansirati, svakako je izuzetno bitno ko će biti donosioci odluka u njoj.

Možda bi, ipak, čelne ljude ključnih državnih institucija, mogli birati na malo odgovorniji način?