Detaljna biografija, karijera i lične osobine Generala!

Kako su doslednost, čast i pravdoljubivost siromašnog studenta Vojne akademije dovele do legende!

Poslije hapšenja srbskog generala Ratka Mladića, otpočela je nečuvena i do sada nezapamćena medijska haranga na njegovu ličnost i djelo. Može se čuti: najveći krvnik, zloglasni general, ratni zčočinac, kriminalac, ubica... Čule su se i riječi opravdavanja za hapšenja srbskog generala: „zatvorili smo najtamniju stranu novije srpske istorije, ovo je dokaz pobjede demokratije u Srbiji, otvorili smo novo poglavlje proevropske Srbije“ Srbima i generalu Mladiću nepotrebnih opravdavanja. Al` manimo se vlasti i njihovih zadataka, sjetimo se i ne zaboravimo ko je zaista bio i šta je za srbski narod uradio čovjek i oficir, patriota i general, gorštak i Srbin iz kršnog hercegovačkog kraja, naš srbski general Ratko Mladić?

Od borbenih predaka iz kršnog kraja

Rođen u vihoru II sv. rata i borbe srbskog naroda protiv fašističke pošasti, koja je krenula da porobi sve evropske narode. Za vrijeme tog istoga rata, poginuo je Mladićev otac, a Ratka je spasila strina, koja ga je u kolijavci uspjela sakriti, dok su komšije spasile Ratkovu majku. Rođenjem dobio kršteno ime Ratko (koje li slučajnosti), koje se sa prezimenom Mladić, uklapalo u njegovu nepresušnu ljudsku snagu, istrajnost i odlučnost u najtežim trenutcima njegovog života, kojih je bilo mnogo, ali i u najtežim situacijama po njegov srbski rod.

Slučajno ili ne, fašistički lider A. Hitler dobio je čin austrougarskog kaplara, kao okupatorski vojnik na srbskoj i svetosavskoj hercegovačkoj zemlji, u Mladićevom rodnom Kalinoviku.

Borba protiv osvajača, okupatora i bilo kog oblika agresije i terora, samo je kasnije nadograđena Mladićevim školovanjem u vojnim školama komunističke Jugoslavije, koja je svoje oficire vaspitavala i obučavala da se protiv zla bore na častan način.

Pogubnu bratoubilačku borbu nikada nije mogao da zaboravi, pa je stoga, za vrijeme odbrambeno-otadžbinskog rata u RS i ranije u RSK, zabranjivao kokarde, kako ne bi došlo do novih podjela srpske nacije i lično je doprinio da se znak VRS bar djelimično razlikuje od kokarde.

Jedna uzorna oficirska karijera

Bio je najbolji pitomac u svojoj klasi Vojne Akademije u SFRJ, koju je završio sa srednjom ocjenom 9,57. Nije imao „štele“ da mu neko pomogne i dobije mjesto službovanja bliže svojoj majci i svom rodnom Kalinoviku. Oficirski poziv ispekao je u Makedoniji. Bio je najbolji komandir voda i čete, najbolji komandant bataljona i brigade, o čemu svjedoči dokumentacija JNA, oficiri koji su tada bili na službi u Makedoniji ili vojnici koji su kod Mladića služili vojsku. U Makedoniji je napredovao do komandanta brigade u tadašnjem garnizonu JNA u Štipu, koji je kod oficira JNA važio za jedan od najgorih garnizona (ŠTIP-šuti, trpi i pati), a u neposrednom dodiru sa vojnim poligonom Krivolak gdje su se tada izvodili najveći manevri tadašnje JNA. Mladićeve rezultate neki od tadašnjih generala nisu htjeli da primjete, nekima je smetala Mladićeva pravednost, pa su stoga znali iznenada da banu, daju borbenu uzbunu, u po bijela dana ili kasno noću, ali su na kraju uvijek samo konstatovali najviše ocjene. Zauzvrat, Mladić ih je ponekad upozoravao i kritikovao, kako prave nacionalne vojske, jer je najviše bilo oficira Makedonaca u Makedoniji.

U Skoplju je bio klasičan vojni operativac, koji je u štabu 3.armije JNA izrađivao ratne planove odbrane Makedonije, Kosova i Metohije i južnog dijela tadašnje Juge. Niko od nadređenih i nijedna vojna inspekcija nisu mogli da pronađu greške u vojnim procjenama i ratnim planovima odbrane, koje je radio Mladić. U Makedoniji je ostao upamćen, kao veliki profesionalac, predan svom poslu, častan i odlučan, veoma strog i pravedan oficir, kome su oficirska čast i ljudsko dostojanstvo bili iznad svega. Nije stavljao sebe u prvi plan, često se žrtvavao za potčinjene i pomago im u službi i privatno, o čemu svjedoče njegove radne kolege različitih nacija, koje su ostale u Makedoniji, koje su ga zvali u najtežim sistuacijama i čiji je gost bio i za vrijeme rata u BiH.

A onda je došao rat...

Bespogovorno je izvršio naredbu tadašnjeg SSNO-a i GNŠ JNA i otišao u rat, u Knin, dok su njegovi potčinjeni i radne kolege u Makedoniji u miru, pored TV ekrana, gledali kako bukti ratni sukob.

Držao je do vojničke discipline, vojne hijerarhije i istrajavao u profesionalizmu. Imao je diplomatskih sposobnosti, posebno u pregovorima sa drugom stranom, u deblokadi tadašnjih garnizona JNA u Zadru, Šibeniku i Sinju, u kojima su bili blokirani vojnici JNA iz čitave SFRJ. Mnogo vremena i pažnje posvećivao je general Mladić svojim potčinjenima, neprekidnim obilascima, razgovorima i saosjećanjima.

Najmanje vremena je provodio na komandom mjestu, a najviše neprekidnim obilaskom boraca na prvim linijama fronta i stizao svuda, tamo gdje je bilo najpotrebnije.

Nije patio od luksuza, jeo je ono što je jeo i srbski vojnik,

a znao je da natjera predsjednika R. Karadžića (svog vrhovnog komandanta) da s njim pojede vojnički pasulj bez mesa, uz to i da se našali kako predsjedik jede ono što i srbski vojnik.

Znao je vojniku na prvom tenku ili transporteru izdati naredbu da pucaju u njega, u slučaju da ga druga strana zarobi.

Sa svima je bio srdačan i otvoren, sa vojnikom i političarom, seljakom i građaninom, domaćim i stranim novinarima,

Nije volio poltronizam, karijerstvo i lažno izvještavanje, stoga je znao da prođe pored nižih komandanata, ode na prvu liniju fronta u najistureniji rov, porazgovara sa vojnicima i onda pozove lokalnog komandanta da dođe u taj rov i na licu mjesta referiše o stanju na frontu.

Uvek na svom mestu!

Nije se vozio u luksuznim automobilima i skupim džipovima, osnovno prevozno sredstvo generala bio je vojni džip i helikopter po potrebi. Moralo je prvo da bude za vojnika i potčinjene, a za generala šta ostane.

Znao je profesionalno da upozori generale UNPROFOR-a, kako ne poštuju postignute sporazume sa VRS, a posebno sporazume o prekidu vatre sa tzv. Armijom BiH, o čemu svjedoče knjige generala Rouza, Moriona i Mekkenzija. Odavali su mu priznanje za generalsko i oficirsko držanje, ratničke sposobnosti i poštovanje onoga što su se dogovarali.

Nije li general Mladić jedini general koji je natjerao francuskog predsjedika Miterana i njegovog ministra odbrane da se izvinu Srbima u BiH i njemu lično, ne putem medija, već dolaskom u Republiku Srpsku Miteranovog ministra odbrane?

Bio je na čelu VRS sve vrijeme rata.

Da nije bio na čelu VRS, vjerovatno bi rezultat rata u BiH bio drugačiji, a možda ne bi bilo ni Republike Srpske.

Naprotiv, treba mu odati najviša nacionalna i državna priznanja i časti za odbranu srpske nacije.

Njegovo čojstvo, odrastanje i vaspitanje, ljudsko i oficirsko dostojanstvo, generalska i srbska čast, nisu mu dali da se stidi onoga što je bio i šta je sve uradio u odbrani svoje porodice, svog roda, svoje otadžbine i svoje srpske nacije.

Dragiša Vulin,