Šta je bitno za početak znati? Haški tribunal je jedan estradni sud i sve što je u vezi sa njim treba tako posmatrati. Kao jednu veliku predstavu. On je napravljen prevashodno u svrhu skidanja odgovornosti sa pravih gospodara rata u bivšoj SFRJ, i njegovo osoblje će učiniti sve što je u njihovoj moći da taj zadatak obave.

Hapšenje Mladića je samo dio tog mozaika retuširanja istorije. Pošto su i u Beogradu ufrštuljili čemu taj sud služi, nekadašnji načelnik glavnog štaba VRS je uhapšen u maniru krajnjeg šoubiznisa, odnosno trenutku dolaska Ketrin Ešton u posjetu Borisu Tadiću.

Obaveza da izvršimo sanitarnu sječu knezova za konto žiro računa Haškog tribunala, nešto je što nam je nametnuto silom oružja odmah nakon kraja rata. Svi politički činioci u RS, ukoliko su željeli da im Visoki predstavnik ne oduzima fotelje ili ih SFOR ne hapsi, morali su to javno podržavati i pozivati te iste ljude na predaju. Bez obzira na očiglednu trgovinu kostima svojih zaslužnih građana, koja se mnogima osvetila tako što su pošli putem generala koje su žrtvovali.
 

U Srbiji je taj trend takođe nametnut bombama izručenim na Srbiju 1999. godine, tako da trenutačnoj administraciji u Beogradu to ne treba stavljati na dušu.
 

Rakija zaduša
 

Ono što će danas tiha većina srbskog naroda sa obe strane Drine, pa sve do Herceg-Novog, zamjeriti Borisu Tadiću, jeste što je Mladić uopšte uhapšen. Poslat u estradno-politički poligon za nakaženje Srbalja, koji se osim one primarne funkcije, koristi i za vršenje političkog pritiska na jedinu, koliko-toliko još uvijek suverenu srpsku državnu tvorevinu, a to je (vjerovali ili ne) Srbija.
 

Kao što su optužnice protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića služile svrsi slabljenja srpske pozicije tj. njihovog isključenja iz pregovora u Dejtonu, tako je i, recimo, primjer optužnice za verbalni delikt protiv Šešelja najjasnija ilustracija upotrebe tog suda za teledirigovanje političke scene u Srbiji.
 

Ovaj rat je imao takav karakter, da ako bi sudili po principu pravde, trebali bi na robiju baciti kompletna vojna i politička rukovodstva, koja su u vlasti bila u trenutku ratnih sukoba. Sve strane su vršile odmazde nad civilnim stanovništvom, etničko čišćenje i masovne ratne zločine.
 

Ručni rad protiv pokretne trake
 

Prosto, to se tako kod nas radi. Teško je koristiti termin "kolateralna šteta" kada nemaš nosače aviona, krstareće projektile, te generalno par stotina puta nadmoćniju vojnu silu nad svojim protivnikom. Plus što nema šanse da te neki sud osudi za upotrebu osiromašenog uranijuma, kasetnih, grafitnih, vakuumskih, pametnih, glupih i medijskih bombi.
 

Sudbina je htjela, da za taj stil ratovanja bude optužena samo jedna strana u sukobu, i to je nešto što treba stalno ponavljati našim mlađim generacijama.
 

Mora ih se zatrpavati iskazima koje kod nas ponavljaju uglavnom samo matori i neelokventni ljudi, da ne bi upali u indukovanu psihozu da smo mi Srbi nešto stvarno krivi u kosmičkim omjerima. Ima previše onih koji su izvanredno plaćeni i opremljeni da govore upravo to.
 

Kalemljenje na Bin Ladena
 

Velike satelitske kompanije, sponzori nabijanja rogova, farabanja u crveno i instalacije špicastih repova Srbima, isukuju one svoje lažne reportaže iz ratnog perioda, trudeći se da nas dodatno oblate. Već sinoć CNN pokušava da nakalemi Mladića na programsku šemu koju su imali kada je ubijen Osama Bin Laden.
 

Zanimljivo je da u njihovim vijestima gdje "svjedoče preživjeli", imamo priliku da među prizorima Mladićevog ručnog rada, vidimo i sliku sa očito srbskog pravoslavnog groblja. Stari postupak, koji nikad neće dobiti demanti na istom mjestu, i u isto vrijeme.
 

Osjetio se veliki stepen namjere da se Boris Tadić isparaleliše sa Barakom Obamom u svom obraćanju javnosti. Osim što je ta paralela morbidna, posebnu zabrinutost kod svih nas koji volimo da se u vrhu države nalaze ozbiljni državnici, izaziva novi manekenski ispad. On juče spoljnopolitičkog eksponenta EU uporno naziva "Keti" Ešton, dok ona sasvim sigurno neće reći: I had most constructive meeting with president Boky Tadich.
 

Sramota je malo, zar ne?
 

Ubijeni u mozak
 

Apsolutna većina u Srbskoj nije sretna zbog razvlačenja crijeva ostarjelog čovjeka sa uzetom rukom, bubregom u malfunkciji i demode kačketom. Ipak, malo ko izlazi na mitinge podrške ljudima poput njega.
 

Godine medijskog i egzistencialnog marginalizovanja zdravorazumske misli; doveli su do toga da se pitanjima opstanka bave ili intelektualna elita, ili gola socijala. Jednoga dana, neko će trebati opet povesti i braniti ovaj narod. Što prije naše vlasti to shvate, imamo u budućnosti veću šansu da se odbranimo.
 

Umjesto toga, ostajemo dehumanizovani na nivo sitnošićardžijskih kalkulanata, koji na prste računaju da je "bolje žrtvovati jednog čovjeka, nego čitav narod" ili da je "Mladić tako lošeg zdravlja, da neće dočekati kraj suđenja i njegovo povezivanje sa Srbijom na čijem je platnom spisku bio".
 

Zamislite samo kako bi razmišljali da je Ratko Mladić član vaše porodice? Što on, zapravo, i jeste.
 

Legalitet marihuane, prostitucije i Ratka
 

Opet sam razvukao, a da uopšte nema nade da ću obuhvatiti sve. Ni ono što sam sinoć rekao, ni ono što sam zaboravio, a mislio sam.
 

Ipak, najveću pažnju osoblja u studiju, i odobravanje uz smijeh, izazvao sam ličnim utiskom iz Haga. Tvrdnjom da je tzv. sud koji će biti i mučiti, te kopati oči čarne našem generalu, zapravo jedan "frik šou".
 

Uz legalnost marihuane i prostitucije, jedna je od stvari koja upotpunjuje turističku ponudu Holandije, u smislu da možete doći i vidjeti uživo iza akvarijumskog stakla primjere esencijalnog zla ljudske vrste. Sve te "zlikovce" i "monstrume" koje su proslavile globalne tv-kuće. Kako je to tako, bez obzira što sam obećavao bezbroj puta svojoj redakciji, sad javno obećavam da ću napisati detaljan utisak o kadiluku u Hagu.
 

Do tada, ne treba zaboraviti da su sve te stvari nabrojane u podnaslovu, kod nas nelegalne. Pogotovo kurvanje.

Dan(i)jel Simić.