Nezavisna Crna Gora treba svoju nezavisnu crkvu

Piše: Marko Šikuljak

U jednom bokeljskom mjestu sa manjim brojem birača i katoličkim samostanom sa četiri kaluđerice, Milova stranka i bliske opcije nikada nisu dobile ni jedan glas, koliko god je izbora bilo do tada. Časne setre su se bavile postom i molitvom, i nikada nisu izlazile na izbore. Tog 21. maja kada je Crna Gora odlučivala da li sa Srbijom ili ne, iz tog mjesta za opciju nezavisnosti stigla 4 glasa, a poklopilo se da su katoličke kaluđerice prvi i jedini put glasale u svom životu.

Ovu priču uvijek treba imati na umu kada se govori o crnogorskoj nezavisnosti: Nekome je vraški bilo stalo da do nje dođe, na bilo koji način i po bilo kojoj cijeni. Pomenuti slučaj je najbenigniji, jer je bilo mnogo nepravilnosti, kupovine glasova, ucjena i izbornog inžinjeringa, dokumentovanih u „bijeloj knjizi" koju je izdala opozicija.

U samoj izbornoj noći, dva sata po zatvaranju biračkih mjesta, CEMI je objavio preliminarne rezultate na uzorku manjem od 10 odsto (!!!) po kome opcija za nezavisnost ima 65 odsto glasova. U toku noći je ovaj postotak padao, do neophodnih 55%, a na ulicama se uveliko slavilo.

A posljedice su...

Razbijanje srbskog naroda u što više zemalja je nastavljeno. Stvorena je zemlja u kome gotovo većinski narod nema nikakvih prava (33% Srba, dok ih u državnoj upravi ima samo 3 odsto), zemlja koja priznaje Kosovo, iako je njena teritorija na mapi Velike Albanije, zemlja u kojoj se vrši nevjerovatan istorijski i lingvistički inžinjering, a u kojoj se nekažnjeno prebijaju ljudi koji ne misle kako zvanična politika nalaže.

Glavni argument vladajuće garnitura da će nezavisnost donijeti ekonomski prosperitet nije ispunjen, i sem što je jedno vrijeme bila perionica novca ruskih mafijaša. Lokalni mafijaši su sada još sigurniji i osioniji, a narod sve siromašniji.

Samo je ogromna količina srbofobije koju zvanična Podgorica ispoljava spriječila dolazak delegacije DS i SPS na kongres DPS, dok ni to nije spriječilo dolazak Nenada Čanka, Zorana Ostojića iz LDP, te Igora Radojičića iz SNSD.

Izjava da Beograd nastavlja velikosrpsku politiku zaustavila je DS i SPS da se nađu u ovom biranom društvu. Treba spomenuti da je za vrijeme referendumske kampanje Vojislav Koštunica aktivno učestvovao u kampanji za zajedničku državu, a da je Boris Tadić smatrao da je to unutrašnja stvar Crne Gore. Ako dozvolite poređenje: Žena se razvodi od vas, a vi kažete, to je njena stvar.

Ja tebe serdare, ti meni poglavniče

"Kada govorimo o tri veka Crne Gore, shvatio sam da niko ne može spomenuti Crnu Goru i 19. vek, a da ne spomene vladiku Rada. Ne može se spomenuti Crna Gora i 20. vek, a da se ne spomene kralj Nikola. Ne može se spomenuti Crna Gora i 21. vek, a da se ne spomene Milo Đukanović", ponovo je verbalno briljirao lider separatističke opcije u Srbiji, Nenad Čanak, govoreći na kongresu DPS.

Na istom su dobijene smjernice daljeg rada na stvaranju nove Crne Gore, koju preotali Srbi porede sa aparthejdom.

Obraćajući se delegatima, Đukanović je poručio da će DPS zagovarati crnogorski jezik, jednu crkvu i prevazilaženje podjela. Pravoslavna crkva u Crnoj Gori mora biti samostalna, ponovio je on.

Nevladina organizacija parareligioznog karaktera, pod imenom CPC, odradila je svoj posao do dobijanja nezavisnosti, i počela je biti teret, jer stalno traži novac za zidanje crkava i dvorova. Pošto se od nje ne može napraviti ništa prilično crkvi, dalja taktika će biti da se od postojeće pravoslavne crkve napravi crnogorska.

Sa ili bez Amfilohija, koji je u godinama, težiće se većoj autonomiji Mitropolije, pa će se naći neko voljan da je od srpske preimenuje u crnogorsku. Mitropolija je pravni subjekt na koji se vode manastiri i crkvena imovina, tako da tu neće biti drugih problema.

Kazan za utapanje nacija

Sa jezikom postoji sukob umjerenije i struje koju u Crnoj Gori opozicija krsti „nacional socijalističkom“ (Krivokapićeva SDP). Jedni su da se kao i crkva, srbski jezik samo preimenuje, dok druga zagovara obogaćivanje sa što je više novih slova.

Iako mnoge srpske partije najavljuju pobjedu na poslednjem popisu, rezultati se mogu i drugačije tumačiti. Upadljivo je smanjenje onih koji svoj jezik zovu srbskim, što govori da ove jezičke promjene daju nekakvog rezultata. Postotak Srba je moguće doraditi krivotvorenjem, po kome ih neće biti više nego ih je bilo do sada.

Uz malo strpljenja na sledećem popisu on može dati mnogo povoljnije rezultate za vladajuću opciju, jer su dominantno srbski krajevi podložni depopulaciji zbog teškog života, dok će mlađi zbog posla lakše prihvatati crnogorski identitet. Staza za to je već utabana, jer opozicija ima vlast u samo 4 opštine.

Za crkvu će se tražiti odgovrajući vladika, koji će tražiti spajanje crnogorsko-promorske sa budimljansko nikšićkom, vjerovantno zbog lakšeg upravljanja, pa će je vremenom neko u SPC priznati kao arhiepiskopiju sa većom autonomijom zbog istorijskih okolnosti, i tako dalje. Najvažnije je da sa današnjom Srbijom nema naznake eventualnih problema.

A šta bi mogla Srbija?

I pored toga, onaj ko se danas izjasnio kao Srbin u Crnoj Gori, zaslužuje svako priznanje, dok onih nekoliko stotina deklarisanih Srba na Cetinju (mjestu koje je antisrbskije od Imotskog) zaslužuje neku vrstu novčanog nacionalnog dodatka. Dok u Hrvatskoj (a i na Kometu će biti slično) postoje barem podobni Srbi koji služe za pokazivanje multietničnosti, u Crnoj Gori za takvima do sada nije iskazana potreba.

Međutim, ukoliko Srbska i Srbija ne pokrenu aktivnije pitanje statusa crnogorskih Srba, izvrše pritisak na međunarodne institucije, ne budu radili na ekonomskom opstanku Srba, kroz zapošljavanje u tamošnjim ispostavama svojih preduzeća, pomaganju otvaranja srpske televizije, aktivnijem informisanju o stanju u Crnoj Gori, ovaj poslednji trzaj sa popisnim rezultatom će lako biti amortizovan.