BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Pismo Predsjednika RS Generlnom sekretaru UN-a

Pismo Predsjednika RS Generlnom sekretaru UN-a
07.05.2011. god.
Povodom predstojeće rasprave u okviru Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija o Bosni i Hercegovini te u svjetlu stavova iznesenih od strane Visokog predstavnika za BiH o pojedinim pitanjima u kojima se eksplicitno optužuju Republika Srbska i njeno rukovodstvo za kršenje Opšteg okvirnog sporazuma za mir - Dejtonskog sporazuma, predsjednik RS upitio je pismo generalnom sekretaru UN, Ban Ki Munu i članovima Savjeta bezbjednosti. Pismo prenosimo u cjelosti.

Vaše ekselencije,


Povodom predstojeće rasprave u okviru Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija o Bosni i Hercegovini , te u svjetlu stavova iznesenih od strane Visokog predstavnika za BiH o pojedinim pitanjima u kojima se eksplicitno optužuju Republika Srbska i njeno rukovodstvo za kršenje Opšteg okvirnog sporazuma za mir (Dejtonski sporazum), osjećam potrebu da Vam se na ovaj način obratim i skrenem pažnju na određene činjenice koje ukazuju na potpuno drugačiju sliku od one koja se pokušava predstaviti od strane Visokog predstavnika.

Na samom početku, osvrnuću se na iznesene stavove Visokog predstavnika kojima se interpretiraju namjere i priroda političkih aktivnosti rukovodstva Republike Srpske. Riječ je, nažalost, o potpuno netačnoj i iskrivljenoj predstavi o legitimnim političkim aktivnostima. Simptomatično je da Visoki predstavnik iznosi najteže moguće optužbe o kršenju Dejtonskog sporazuma, a da pri tome ne nudi ni jednu konkretnu referencu na konkretan dio nekog od aneksa Dejtonskog sporazuma koji je navodno prekršen. Izuzev u jednom slučaju gdje se referira na odredbu o međunarodnom i među-entitetskom kriminalu, a na koji ću se naknadno specifično osvrnuti, u svim slučajevima govori se paušalno o kršenju aneksa 4 i 10, ali bez ukazivanja na konkretnu odredbu koja se krši.

Razlog zbog kojeg se ne pominju konkretne odredbe je veoma jednostavan: takve odredbe nema, pa time nema nikakvog kršenja Dejtonskog sporazuma.
Visoki predstavnik svojim stavovima pokušava da zavara SBUN i na taj način pribavi neophodnu podršku za nastavak svog djelovanja izvan mandata koji mu je dat Dejtonskim sporazumom i relevantnim rezolucijama SBUN.

Upravo su te i takve aktivnosti Visokog predstavnika i prouzrokovale pravni i politički haos u BiH, te proizvele situaciju u kojoj je gotovo nemoguće domaćim organima da uređuju legislativu.

Kada je u pitanju konkretno referendum, jer se evidentno glavnina optužbi odnosi upravo na Odluku Narodne Skupštine Republike Srpske da raspiše referendum, pokušaću da Vam predstavim autentičan pravni i politički okvir koji je odredio ponašanje rukovodstva Republike Srpske o ovom pitanju.

Referendum koji je raspisan nije referendum o secesiji, niti o statusu Republike Srpske, niti je uvertira u neki od ovih referenduma. Referendum u Republici Srbskoj raspisan je potpuno legalno i predstavlja legitiman način da se utvrdi stav građana Republike Srpske o pitanju koja po Ustavu Republike Srpske, ali i aneksu 4 Dejtonskog sporazuma jesu nadležnost Republike Srpske, a to je pravosuđe.

Naime, Dejtonskim sporazumom je jasno i nedvosmisleno navedeno da sve nadležnosti koje nisu izričito navedene kao nadležnosti zajedničkih institucija BiH pripadaju entitetima. Ustav BiH ne poznaje nadležnost za pravosuđe, pravosuđe nije izričito u aneksu 4 navedeno kao nadležnost BiH, prema tome prostora za različitu interpretaciju jednostavno nema.

Takođe, referenca Visokog predstavnika na odredbu Ustava BiH po kojoj u nadležnost institucija BiH spada pitanje „sprovođenja krivičnih zakona na međunarodnom planu i između entiteta, uključujući tu odnose s Interpolom“, predstavlja pokušaj da se netačnom interpretacijom SBUN navede na krivi trag i time po svaku cijenu obezbijedi osnov za optužbe da je Republika Srbska prekršila neku od odredbi Ustava i Dejtonskog sporazuma. Kao i u svakoj drugoj zemlji, provođenje krivičnih zakona na međunarodnom planu ne predstavlja osnov za pravosudnu nadležnost, nego za bezbjednosne agencije koje se bave istim, a koje u BiH naravno postoje. I konkretno pominjanje Interpola u citiranom dijelu Ustava BiH to veoma jasno implicira. Kao što iz naziva i proizilazi, međunarodni i međuentitetski kriminal je pravosudno determinisan od strane međunarodnih i entitetskih pravosudnih instanci, te ne podrazumijeva potrebu formiranja posebnih BiH pravosudnih institucija koje će se time baviti. Ustav BiH poznaje isključivo Ustavni sud BiH i tu pravosudnu nadležnost niko iz Republike Srpske ne spori. Međutim, Sud i Tužilaštvo BiH nisu dio Ustava BiH i kao takvi ne mogu se smatrati kategorijom koju poznaje Dejtonski sporazum. Dokaz su i pokušaji promjene i dopune Ustava BiH kao aneksa 4 Dejtonskog sporazuma kojima se tek predlaže da se kao nadležnost BiH uvrste pravosudni organi. Da su oni već sada ustavna kategorija, kako tvrdi Visoki predstavnik, onda ne bi bilo potrebe da se dopunjava Ustav BiH.

Molim Vas da u okviru Vaših misija, kao i sa drugim relevantnim autoritetima, provjerite ovu tvrdnju, te da se i sami uvjerite da Vas se na najgrublji način pokušalo obmanuti.

Nadalje, Visoki predstavnik optužuje rukovodstvo Republike Srpske da je samim referendumskim pitanjem dovelo u pitanje ovlaštenja Visokog predstavnika koja mu obezbjeđuju Dejtonski sporazum, relevantne rezolucije SBUN kao i Bonska deklaracija. Ova tvrdnja je potpuno netačna. Naime, nekoliko puta Visoki predstavnik ističe kako Republika Srbska osporava njegovo ovaštenje da nameće obavezujuće odluke i zakone, međutim, mandat koji mu je određen Dejtonskim sporazumom, relevantnim rezolucijama SBUN, pa čak ni Bonskom deklaracijom koja pravno nema status dokumenta kojim se može proširivati mandat mirovne i političke misije UN-a, ne predviđa mogućnost da se Visoki predstavnik ponaša kao zakonodavac. Taj dio mandata Visoki predstavnik je obezbijedio sam sebi.

Čak i Bonska deklaracija, čija je, ponovo naglašavam, pravna snaga upitna, ne predviđa takva ovlaštenja Visokog predstavnika. U njoj se pominje „donošenje odluka od strane Visokog predstavnika iz nadležnosti Predsjedništva BiH i Savjeta Ministara BiH“, ali ne i donošenje zakona što je nadležnost zakonodavnih organa vlasti, a ne Predsjedništva BiH niti Savjeta ministara BiH.

Dakle, referndumskim pitanjem se ne dovodi u pitanje autoritet Visokog predstavnika definisan Dejtonskim sporazumom, relevantnim rezolucijama SBUN, pa čak ni Bonskom deklaracijom, već isključivo čin nametanja zakona koji nije predviđen ni jednim od pomenutih dokumenata.

Specifično, referendum traži stav građana Republike Srpske o nametnutim zakonima od strane Visokog predstavnika o Sudu BiH i Tužilaštvu BiH. Ono što ova dva zakona čini dodatno spornim, pored činjenice da ne postoji ovlaštenje za njihovo nametanje, jeste i podatak da su to jedini zakoni nametnuti od strane Visokog predstavnika u čijim preambulama se Visoki predstavnik ne poziva ni na jedan član ili odredbu Ustava BiH, za razliku od svih drugih zakona koje je nametnuo. Za svakoga ko poznaje pravne norme potpuno je jasno da je donošenje zakona koji nema ustavne osnove pravno nevaljana radnja koja stvara pravni haos. Upravo to je i slučaj sa nametnutim zakonima o Sudu i Tužilaštvu BiH.

Dalje, Visoki predstavnik tvrdi da referendumskim pitanjem osporena zakonodavna uloga Parlamentarne skupštine BiH, čime se posljedično krši Dejtonski sporazum. U slučaju da jedan od entiteta dovede u pitanje odluke Parlamentarne skupštine BiH (PSBiH)o pitanjima iz Ustavom definisanih nadležnosti zajedničkih institucija BiH, ja bih se potpuno i bezrezervno složio sa Visokim predstavnikom da je riječ o kršenju Dejtonskog sporazuma. Međutim, u konkretnom slučaju ne preispituje se odluka PSBiH o pitanju iz nadležnosti zajedničkih institucija BiH, već naprotiv donošenje zakona u oblasti pravosuđa koje prema Ustavu BiH nije nadležnost zajedničkih institucija BiH, nego nadležnost entiteta. Upravo zbog toga entitet, u ovom slučaju Republika Srbska, i spori pravo PSBiH da donosi zakone iz oblasti koje Ustavom nisu definisane kao njegova nadležnost.

Dejtonski sporazum poznaje tri načina da se nadležnosti prenesu na nivo zajedničkih institucija, i to:

za poslove o kojima se entiteti dogovore;
za poslove predviđene aneksima 5 do 8;
za one koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog statusa, u skladu sa podjelom nadležnosti među ustanovama BiH.

U slučaju pravosuđa ni jedna od tri mogućnosti nije ispunjena, nema sporazuma entiteta, ne spada u poslove definisane aneksima 5 do 8, niti u pitanja koja se navode u trećoj mogućnosti.

Prema tome, dovesti u pitanja Dejtonska ovlaštenja Visokog predstavnika, kao i dejtonski kapacitet institucija BiH bi zaista bio duboko pogrešan potez koji zaslužuje kritiku i kaznu. Republika Srbska, međutim, dovodi u pitanje vandejtonsko i vanustavno djelovanje i upravo insistira da vandejtonsko oduzimanje nadležnosti od entiteta, predstavlja kršenje Dejtonskog sporazuma na isti način kao i osporavanje dejtonskih nadležnosti zajedničkih institucija BiH.

I pored nedvosmislenih argumenata, Republika Srbska ipak nije otvorila ovo pitanje u želji i namjeri „da ospori sve odluke i zakone Visokog predstavnika“, jer mnoge od nadležnosti koje su prenesene Republika Srbska nikada nije osporila i to upravo one koje su u praksi pokazale da funkcionišu i daju dobre rezultate.

Međutim, svaka kritika lošeg rada pojedinih institucija kreiranih na vanustavan način, i pokušaj da se njihov okvir postojanja i rada dovede u saglasnost sa Ustavom i potrebama svih u BiH, bio je proglašavan za napad na institucije BiH, a arogantan stav Visokog predstavnika i njegove kancelarije odricao je bilo kakvu mogućnost da se otvori dijalog za izmjene rješenja koja su se u praksi pokazala lošim.

Sud i Tužilaštvo BiH su jedan od najeklatantnijih primjera te vrste, a bilo kakva mogućnost da se promijeni nakaradan okvir postojanja i rada tih institucija, i pored brojnih proceduralnih pokušaja iz Republike Srpske, bio je odbijen.

Republika Srbska je, upravo zbog toga, raspisala referendum da bi pribavila novu političku snagu da se konačno otvori diskusija i dođe do rješenja ogromnih problema u radu ovih institucija koje više niko ne negira niti može da prikrije.

Prema tome, pragmatični pristup Republike Srpske je prisutan i živ. Ukoliko je moguće doći do rješenja koja će postojeće institucije popraviti, onda je moguće i obezbijediti načina da se na Dejtonskim sporazumom predviđen način obezbijedi i ustavni osnov za njihovo postojanje.

Republika Srbska je, međutim, bila suočena sa situacijom u kojoj neustavne institucije djeluju na katastrofalan način, a da pri tome ne postoji volja drugih niti mogućnost da išta u tome promijenite.

Put pravnih argumenta, prema tome, nije bila preferencija Republike Srpske, već jedini mogući put koji je preostao, jer su svi drugi pragmatični načini da se dođe do korisnih i dobrih rješenja onemogućeni arogantnim i ignorantskim odnosom Visokog predstavnika i njegove kancelarije.

Osjećam se dužnim da Vam skrenem pažnju na, prema mom mišljenju, ključni dio pisma Visokog predstavnika iz kojeg se prepoznaje i glavni motiv zbog kojeg se traži podrška SBUN:

„UN, a naročito SBUN, nastavljaju da igraju ključnu ulogu u vezi s BiH. U tom pogledu, zatražio bih od SBUN da razmotri izražavanje pune podrške Opštem okvirnom sporazumu za mir, a naročito suverenitetu, teritorijalnom integritetu i ustavnom okviru BiH, kao i svim zvaničnim aktima od strane Visokog predstavnika, potvrđujući da su ti akti doneseni uz odobrenje SBUN postupajući u skladu sa autoritetom Poglavlja VII Povelje UN.“

Molim Vas da budete svjesni da na ovaj način Visoki predstavnik pokušava da pribavi pokriće za sve radnje koje je preduzeo, kako one koje su zaista u skladu sa Poglavljem VII Povelje UN-a, a koje niko u BiH i ne spori, ali i za one koje je donio na svoju ruku, izvan svih ovlaštenja koja su mu data Dejtonskim sporazumom, rezolucijama SBUN-a, pa čak i izvan Bonske deklaracije.

Republika Srbska, njeno rukovodstvo, i ja lično ostajemo u potpunosti predani Dejtonskom sporazumu, svim njegovim aneksima. Potpuno smo odlučni da ni jednim svojim aktom ne dovedemo u pitanje Dejtonski sporazum niti rezolucije SBUN. U slučaju da se u nekim aktivnostima prepoznaju elementi takvog činjenja mi smo spremni na bazi argumenata da promptno djelujemo i otklonimo iste, međutim, kada je u pitanju referendum, sve što je navedeno u obrazloženju koje je dostavio Visoki predstavnik, predstavlja grubi pokušaj manipulacije pri kojem se računa da u kratkom vremenskom roku nećete biti u mogućnosti da uđete u meritum problema i uočite nelogičnosti i netačnosti.

Ponavljam, ukoliko su neki od naših poteza u suprotnosti sa Dejtonskim sporazumom, onda bi bilo za očekivati da se predoči konkretno o čemu se radi. U ovom slučaju konkretne primjedbe nema, sve vrvi od teških optužbi na uopštenom nivou, a jedina konkretna referenca koja je data predstavlja , kako je gore obrazloženo, najgrublji pokušaj manipulacije.

Uvjeren da ćete se ovom pitanju posvetiti na kritički način i donijeti ispravnu odluku koja će ugled SBUN staviti iznad lokalnih i prizemnih političkih igara, šaljem Vam izraze najdubljeg poštovanja.
 
Iskreno,
PREDSJEDNIK
Milorad Dodik

Video

 





Komentara (1) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Stotine Rusa svakodnevno potpisuju vojne ugovore, čime je novi poziv za mobilizaciju nepotreban, izjavio je portparol Dmitrij Peskov.


U srbskom Drvengradu – “selu Emira Kusturice” – otvoren je 22. novembra uveče međunarodni festival dokumentarnog filma “RT.Dok: Vreme naših heroja”.

Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za


Nova raketa je uspešno testirana, rekao je ruski predsednik na sastanku u Kremlju.


Izjave ruskog predsednika nisu prazne priče kao one evropskih političara, rekao je mađarski lider.


Ostale novosti iz rubrike »