Vladika Vasilije: Srebrenica je strašno stratište

Srpska pravoslavna crkva, ali i sam vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije obnovom starih manastira, rekonstrukcijom porušenih crkava, pokušavaju vratiti stari sjaj nekadašnje Mitropolije srebreničke.

"Na taj način bi se i ljudi više vraćali na svoja predratna ognjišta", mišljenja je vladika Vasilije.

On ističe da se, međutim, prvo moraju izgraditi putevi, uvesti struja i voda, podvlačeći da se ne smije gledati ko je koje vjere i kako se zove.

NN: U toku je obnova manastira u Sasama, koji je tokom rata bio devastiran. Šta je do sada urađeno i šta još treba da se uradi?

VLADIKA VASILIJE: Ovo je jedan od najstarijih manastira na prostoru sjeveroistočne Bosne, iz 1243. godine, zadužbina kralja Uroša Prvog. Trudimo se da uradimo prvobitan izgled manastira, za šta su potrebna ogromna sredstva. Manastir je u toku rata dijelio sudbinu svoga naroda, stradao je. Konak je zapaljen, porušen, crkva devastirana, sve je upropašteno. Trebalo bi da počnu radovi na obnovi konaka. Gospodin Miladin Dragičević je posjetio manastir i nadam se da će Vlada pomoći u obnovi konaka. Kaluđeri još žive u baraci, koja nije adekvatna za vršenje njihove službe i misije. Ko želi da vidi šta je do sada urađeno neka dođe ovdje. Eparhija zvorničko-tuzlanska osnovana je 1242. godine pod nazivom Mitropolija srebrenička, a na prostoru sadašnje opštine Srebrenica bilo je pet manastira. Tačno se znaju lokaliteti. U samom gradu su bile četiri crkve, a danas imaju samo dvije.

NN: Da li lokalna vlast pomaže u obnovi manastira i kakva je saradnja?

VLADIKA VASILIJE: Do sada je Srpska pravoslavna crkva na prostoru opštine Srebrenica, a kada se kaže Crkva misli se na instituciju, građevinu, a živa crkva je narod božji, u podređenom položaju. Nekoliko puta su moji kaluđeri iz ovog manastira tražili da ih primi načelnik opštine gospodin Abdurahman Malkić. Tek nedavno ih je primio, kada je vidio da se mijenja, da se oblaci razvedravaju i za Srbe koji žive ovdje. Ovdje su sva srpska sela popaljena, kuće razorene. Srebrenica je jedno strašno stratište. Ja stalno govorim da je suza majke suza majke, bez obzira da li je to suza srpske ili bošnjačke majke. Stradali su Bošnjaci, ali stradali su i Srbi. Nećemo mjeriti na kantar ko je više stradao. Srbi se ne vraćaju na svoja ognjišta jer nemaju gdje da se vrate. Dođu da obiđu grobove predaka i ne znaju gdje su, jer su spomenici porušeni, traže svoju kuću po žbunju i ne mogu da je nađu.

NN: Izgradnja crkve u Potočarima je obustavljena, iako je Srpska pravoslavna crkva uredno prikupila svu potrebnu dokumentaciju. Nedavno je podmetnut požar na montažnom objektu koji se koristi kao crkva.

VLADIKA VASILIJE: Imao bih mnogo toga da kažem o diskriminaciji koja se sprovodi nad Srpskom pravoslavnom crkvom, a time i nad srpskim narodom koji živi na prostoru srebreničke opštine. Jedan od diskriminacijskih poduhvata je i ovaj oko izgradnje crkve u Potočarima. Uključivanje boga i vjere u politiku opasan je posao. Imam podatak, dokument, u kome Islamska vjerska zajednica od opštine traži, i spisak je dostavila, potreban građevinski materijal za podizanje kuće imamu, na određenom prostoru srebreničke opštine. Tamo je rečeno "dati materijala koliko je potrebno" i gospodin Malkić je to potpisao. Crkvena kuća, koja se nalazi u samom centru grada, a u kojoj su do Dejtona stanovali ljudi, bila je potpuno devastirana. Iz sopstvenih sredstava smo je obnovili, a kada smo umjesto drvenog, vanjskog stepeništa, za sprat, uradili betonsko došla nam je zabrana za izvođenje radova.

NN: Nedavno je u Skelanima prekopano srpsko groblje i sklonjeni spomenici.

VLADIKA VASILIJE: Dislocirani su spomenici srpskim herojima iz Prvog svjetskog rata sa parcele, da bi se stvorila parcela za bošnjačko groblje. Zar je to u duhu božanske nauke? Izbačeni su spomenici, a zemni ostaci su ostali.

NN: Sporna je i izgradnja crkve u Kotorskom jer se, kako tvrde Bošnjaci, gradi na njihovoj zemlji. Šta je s tim slučajem, pogotovo kada se zna da slijedi dislokacija crkve u Konjević Polju?

VLADIKA VASILIJE: Govori se da su Srbi podigli crkve na bošnjačkoj zemlji, a ja neću da mnogo iznosim podatke gdje su Bošnjaci podigli džamije na srpskoj zemlji, na crkvenoj zemlji. U Bosanskom Petrovcu, na zemlji gdje je bio podignut spomenik borcima NOB-a, a to je bila oduzeta srpska zemlja, podignuta je džamija. Islamski centar, koji se gradi u Srebrenici, na čijoj je on zemlji? Problem crkve u Kotorskom nije onakav kako se iznosi u sredstvima informisanja. Zemlja u Kotorskom je do kraja Drugog svjetskog rata bila jednim dijelom na Srbinu, a drugim dijelom na Hrvatu. Kada je poslije rata došlo do oduzimanja zemlje bogatašima, kulacima, taj dio je oduzet i dat muslimanskom življu. Radi stvaranja fabrike zemlja je proglašena od opšteg interesa i oduzeta i od njih. Danas je opština, legalnim putem, dala tu zemlju Srpskoj pravoslavnoj crkvi za podizanje domaćinstava, da ljudi, koji su protjerani sa svojih ognjišta iz Vozuće i cijeloga prostora prema Zavidovićima, podignu nova domaćinstva. Ti ljudi su od posnog betona napravili temelje na kojima je od dasaka trebalo da se napravi privremena bogomolja. Stalno ističemo da je to privremena bogomolja, nikakva velika crkva, jer kada budemo došli do te situacije da gradimo crkvu, onda ćemo sigurno graditi crkvu prema stvarnim potrebama.

NN: Po vašem mišljenju, koji je izlaz iz začaranog kruga politiziranja vjere u BiH?

VLADIKA VASILIJE: Samo snaga vjere, čistoća srca i međusobna ljubav, bez obzira na različitosti u kojima živimo, može pobijediti a nepravda, laži i neistine su kratkoga daha. Potrebno je da se ljudi oslobode straha, i Srbi i Bošnjaci. Pokojni reisu-l-ulema Mujić je lijepo govorio: "Brate, pred bogom i narodom hoćemo da budemo svi jednaki." Bio je to veliki čovjek i reis.