Naličje Fejsa

07.02.2011. god.

Nova knjiga iz rastućeg korpusa literature „sajber-skepticizma” pokušava da odgovori na pitanje zašto više očekujemo od tehnologije nego jedni od drugih.

Jedna od upadljivih stvari u američkim gradovima koje posjetilac iz drugog svijeta ne može a da ne primjeti jesu prizori iz kafića, a pogotovo iz najvećeg lanca lokala u kojima se konzumiraju dnevne doze kofeina.

Ispijanje kafe (ili čaja, koji je, uzgred, izbor većeg dijela čovečanstva), svugdje je uglavnom društveni čin. To je samo povod, ritual za ono glavno: susret i razgovor. Ali ovde se događa nešto čudno: najveći broj gostiju ovde, u svako doba dana, kafu ispija u društvu – svog laptopa. ''Starbacks'', pomenuti najveći lanac kafića, prvi je, osjetivši „duh vremena”, svojim gostima uz napitke ponudio i besplatan internet, što mu je povećalo promet. Drugima nije preostalo ništa nego da to slijede.

Nisam, naravno, zagledao sadržaj ekrana posetilaca ''Starbacks'', ali nije teško dokučiti šta je na njima. Čitaju se i pišu emailovi, aktuelizuje Fejsbuk, razmenjuju instant poruke.

To u stvari znači da se kafa ispija opet u društvu, ali virtuelnom, simuliranom. Istraživanja pokazuju da je ova, nova vrsta povezanosti, postala nova realnost. Prosječan korisnik kompjutera ovde je non-stop povezan na internet i prima na stotine elektronskih poruka dnevno, od kojih mnoge zahtijevaju da se na njih odgovori.

Američki tinejdžeri provode po nekoliko sati dnevno „povezani”, preko kompjutera, mobilnih telefona. Šalju i primaju po nekoliko hiljada SMS-a mjesečno. Svoju svakodnevicu gotovo iz sata u sat evidentiraju na Fejsbuku...

Nove realnosti internet ere, fenomeni sveopšte povezanosti, ovde su i predmet rastućeg korpusa literature koja tu stvarnost vivisecira, u nastojanju da objasni njen uticaj na pojedinca, društvo, čovječanstvo i civilizaciju. Nije to, moglo bi se reći, ništa novo: svaka nova tehnologija je u ovom pogledu na neki način bila „remetilačka”: od štamparske mašine, preko telefona, fabrike sa tekućom trakom, radija i televizije, pa sve do interneta. Novo je samo to što se sada o tome debatuje mnogo šire i sa mnogo više učesnika, opet zahvaljujući tehnologiji.

Ono što je primjetno, to je da raste broj „sajber-skeptika”: onih koji smatraju da nam izumi informatičke ere mnogo više uzimaju nego što nam daju. Najnovija knjiga iz ove oblasti, ako bi se procjenjivala samo po naslovu – „Usamljeni zajedno”, može odmah da se svrsta u ovaj žanr, ali je po dometima ipak nešto između. Prije svega jedan uravnotežen i objektivan doprinos razumjevanju onoga što se događa, uz putokaze kuda bi sve to moglo da nas odvede.

Autorka je Šeri Tarkl, profesorka psihologije i antropologije sa čuvenog MIT-a (Masačusets institut za tehnologiju), koja se u ovoj oblasti već ogledala u prethodne dvije knjige: „Život na ekranu” i „Drugo ja”. Sa „Sami zajedno”, ovo čini trilogiju, koja će po svoj prilici biti proširivana. Tarklova je i na čelu „Inicijative za tehnologiju i biće” MIT-a, što sve ukazuje da autor poznaje oblast o kojoj piše.

Dosta se ovih dana piše i o ovoj knjizi, uglavnom pohvalno. Ona je inače u neobičnoj formi, formi pisma jedne digitalno pismene majke svojoj kćerki koja digitalno odrasta. Potka su joj empirijska istraživanja, kliničke studije, mnoštvo intervjua i, naravno, zapažanja. Cjeli sadržaj je u stvari nastojanje da se odgovori na pitanje iz podnaslova knjige: „Zašto više očekujemo od tehnologije nego jedni od drugih”.

U knjizi na ovo ima konkretnih odgovora, ali još više onih koji se naslućuju ili se njihovo formulisanje prepušta čitaocu. Ono na šta Tarklova, međutim, navodi, jeste razmišljanje o tome šta su sve posledice činjenice da su mnogima simulirani, virtuelni, odnosi – oni koji se uspostavljaju preko imejla, Fejsbuka, instant poruka – važniji od onih pravih.

Ovaj fenomen se analizira i na primjeru interakcije ljudi sa robotima programiranim tako da simuliraju osećanja i reaguju na ljudsku pažnju. „Roboti-kućni ljubimci” su već odavno među najpopularnijim igračkama, roboti-njegovateljice za starije već polako ulaze u primjenu, pa i roboti za seks... Za Tarklovu su sve to dokazi da se čovječanstvo približava „robotičkom momentu”.

„Mi već filtriramo druženja kroz mašine, a sledeća faza je druženje sa mašinama”, konstatuje. „Svaka tehnologija postaje naš partner, zato što je naše djelo, a onda nas, u povratnoj vezi, oblikuje, pa je neophodno izvjesno vrijeme da bi se vidjelo kako teče ovaj proces međusobnog prilagođavanja.”

Ali ako se život u sve većoj mjeri organizuje posredstvom digitalnih tehnologija, koje su sazrele tokom života samo jedne generacije, onda je neizbježno i pitanje može li čovječanstvo da promijeni način na koji komunicira, a da na nekom nivou ne promijeni i sopstvenu prirodu? Jer ljudi su društvena stvorenja koja se takođe mijenjaju.

Dok su na ovo mogući različiti, ali podjednako uvjerljivi odgovori, jedno je ipak izvjesno: da korišćenje nove tehnologije počinjemo sa uvjerenjem da će nam ona omogućiti kontrolu, a završavamo time da smo kontrolisani. Tarklova ističe da je metafora „zavisnosti” u ovom slučaju neprimjerena, jer poručuje da je riječ o nečemu čega se moramo odreći, što je neophodno odbaciti. internet, međutim, „nije heroin”. „To je nešto čije korišćenje moramo da prilagodimo svojim stvarnim potrebama na način koji je najadekvatniji i u našem najboljem interesu.”

Ali ne bježi ni od zaključka da najnovije tehnološke inkarnacije u svakom slučaju imaju cijenu koje nismo bili svjesni kad su uvedene...

Izvor
B92(T)

Povezane teme

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

RT: Kusturica zahvaljuje RT-u što mu je otvorio oči o Americi

RT prikazuje drugu stranu SAD, skrivenu od strane Vašingtona i Holivuda, izjavio je poznati reditelj

Patrijarh Kiril odlikovao Kusturicu, a čestitao mu i Lukašenko. Festival se danas završava

Patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril čestitao je 70. rođendan čuvenom srbskom reditelju Emiru Kusturici i odlikovao ga Ordenom Svetog Serafima Sarovskog 1. stepena.

Kurski pravac: oslobađanje Darjina

Stanje do 20:00, 24.11.2024.

Nema govora o mobilizaciji – Kremlj

Stotine Rusa svakodnevno potpisuju vojne ugovore, čime je novi poziv za mobilizaciju nepotreban, izjavio je portparol Dmitrij Peskov.

„RT.Dok: Vreme naših heroja” počelo na Mećavniku uz pozdrave Ljubimove, Kosačova, Zaharove, Kusturice…

U srbskom Drvengradu – “selu Emira Kusturice” – otvoren je 22. novembra uveče međunarodni festival dokumentarnog filma “RT.Dok: Vreme naših heroja”.

Hronika specijalne vojne operacije za 22.1..2024.

Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za

Ostale novosti iz rubrike »