Enigma budućnosti BiH bez OHR-a

Kako vrijeme sve više odmiče, i kako stvari u BiH ne idu željenim tokom, dotle najviša međunarodna institucija ikada stvorena u istoriji jedne međunarodno priznate i suverene države OHR – kaže: "Ostaću dokle god se SAD i EU neusaglase o mom daljem statusu".

Imali smo nebrojano puta priliku da vidimo i na praktičnim primjerima kako je OHR djelovao punih 16 godina, šta je radio sa demokratsko izabranim predstavnicima naroda u organima vlasti, kako je nasilno uzimao nadležnosti od entiteta i prenosio ih na centralni nivo, kako je nametao, donosio, blokirao određene zakone, kako je sporadično ubirao sebi za pravo "da je ono jedina pravična i legalna institucija u BiH koja ima sva ovlašćenja".

Međunarodni zvaničnici i analitičari u bližoj budućnosti već vide BiH bez OHR-a i formiranje evropske institucije odnosno kancelarije, koja će imati snažan uticaj na razvoj domaćih političkih dešavanja bez mogućnosti nametanja blokiranja određenih zakona i procesa. Tako imamo Angelu Merkel, Ketrin Ešton, Doris Pak i mnoge druge evropske zvaničnike koji se slažu sa tezom da OHR u BiH treba ugasiti i da se država kreće ubrzanim koracima ka EU. A što se tek prije dvije godine postavio uslov ukidanja OHR-a kao osnove da bi BiH napredovala ka evrointegracijama ? Što to tek sada postoji kao bazični uslov da bi Evropa sagledala stvari u BiH? Da li Evropa tek sada bolje shvata da je BiH u suštini klasičan protektorat instaliran od strane SAD da bi se imala potpuna kontrola zapadnog Balkana ?! Vjerovatno je Amerikancima trebao drugi protektorat pa su taj isti protektorat zaokružili u Bondstilu na Kosovu... ko je sledeći ?

Incko kaže, da je u OHR-u bilo zaposleno oko 700 ljudi (koliki su to troškovi "nekada" bili?), da su zatvorili svoju kancelariju u Mostaru, da će uskoro biti zatvorena i kancelarija supervizora za Brčko... ali konkretnog nastojanja da se riješi pitanje 5+2 i dalje ostaje uslov broj jedan. Da li se sve vrti oko Incka ? Ne, ni blizu. On je samo marioneta u rukama međunarodne zajednice, da bi profilisao demagogiju, a na Briselu i Vašingtonu je osnovna i glavna riječ dalje budućnosti ove države, a ujedno s tim i OHR-a.

U jednom intervju izjavio je "Smatram da će BiH, ako svi uslovi za evropske integracije budu usvajani, za dvije ili tri godine dobiti status kandidata za članstvo u EU. Međutim, izabrani političari treba da budu posvećeni tom evropskum putu, poput recimo, političara u Srbiji ili Hrvatskoj, a ne da stalno bune narod pričom o strahovima." Da li je tu Incko zaboravio činjenicu da BiH ne može napredovati ka EU dokle god je instaliran ovakav OHR sa svim svojim nadležnostima ?

Kada su ga mediji upitali u vrijeme predizborne kampanje "da li će upotrijebiti bonska ovlašćenja za one neposlušne", Incko je odgovorio da je to vrijeme prošlo, i da se ne može danas zamisliti situacija da se nađe u novoj ulozi preslikanog Pedi Ešdauna, koji je samo u jednom danu smijenio čak 60 demokratsko izabranih predstavnika u organima RS 2004. godine. Možda je to donekle i tačno.. ali što mu je trebalo da blokira primjenu zakona RS o državnoj imovini ? Što mu je trebalo da se toliko "trgne" na jednu bezveznu konstataciju Sulje Tihića, da bi pokrenuo čitav jedan proces o jednom donešenom zakonu, da ga blokira, i na kraju da traži mišljenje Ustavnog suda BiH ? Kako se može pitati Ustavni sud BiH kada BiH nema svoju imovinu? U Dejtonu jasno piše da državna imovina pripada entitetima, što faktički znači da centralni nivo nema svoju vlastitu imovinu koju je posjedovala prije rata tj. u ondašnjoj RBiH.

Ne trebamo zaboraviti ni slučaj Dragomira Andana, kome je OHR na čelu sa Miroslavom Lajčakom oduzeo sva lična dokumenta zbog navodne optužbe "da je pomagač u skrivanju Radovana Karadžića". I kada je Karadžić uhapšen i predat u Haški tribunal, i kada se jasno vidjela netačna klasifikacija OHR-a, nisu mu bila vraćeni dokumenti, bez jasnog povoda i jasnog razloga... Šta je tada mislio OHR? Da može da optuži nevinog čovjeka i poslije nego što se utvrdi da nije kriv, i da uopšte nije učestvovao u radnjama zbog čega je kao optužen? To je više poražavajuća činjenica koja govori o svoj stabilnosti OHR-a kao jednoj međunarodnoj instituciji koja se ne može povinovati "krivoj procjeni".

Izvještaj MKG-a (Međunarodne krizne grupe) je mnoge stavio u jedan dubok promišljaj, a on jasno ukazuje na to da bi OHR mogao biti ukinut ili transformisan već ove godine. To sve pokazuje da politika koju vode zvaničnici OHR-a ne dobija na koristi zbog svojevrsnih izjava viskog predstavnika, koji u svakoj svojoj izjavi spominje ostvarivanje"5 uslova+2 cilja" da bi se ta institucija zatvorila. Danas vidimo koliko značenje ima izvještaj MKG-a i koliko se on podudara sa mnogim izjavama drugih međunarodnih i evropskih zvaničnika, koji kažu "da BiH ne računa na status kandidata sve dok se ne riješi pitanje OHR-a". Najbolji pokazatelj da sve više evropskih amabasadora podržava izvještaj MKG-a pokazuje izjava Rajmondo de Kardona (Italija), Bose Hedberg(Švedska)...

Amerikancima se koncept ukidanja OHR-a i PIK-a ne sviđa, jer time faktički prestaje njihova "era vladavine" BiH. Možda i najbolje to pokazuje izjava Danijela Servera koji je rekao povodom izvještaja MKG: "Najviše se bojim da će EU početi pregovarati samo sa Republikom Srbskom".

Najeksplicitniji stav o ovom pitanju ima Rusija i ruski predstavnici, koji se ne slažu sa većinom odluka koje se donose na PIK-u, a koje se uglavnom tiču produžetka rada OHR-a. Po svemu sudeći Rusija je jedina država koja vodi svoju nezavisnu politiku prema BiH, a sve ostale članice PIK-a imaju identične stavove, što vjerovatno implicira na dvostruke standarde pojedinih zemalja poput Njemačke.

Sve ovo ukazuje na jedan nedvosmislen stav da će BiH u bližoj budućnosti biti glavna tema spoticanja EU i SAD-a , dje će se u velikoj mjeri odudarati od prijašnjih zalaganja za transformaciju OHR-a.

Ostaje glavno da se vidi, da li BiH ostaje protektorat ili će pokušati samostalno da funkcioniše kroz domaće institucije i domaće političare, uz jako prisustvo EU.