Čelični ritam tvornica oružja

Autor: Dževad Galijaević



Bosna i Hercegovina (BiH) deli zabrinutost Zapada po pitanju stanja na ukrajinskom frontu. Otuda, neka ne čudi što se nalazi među brojnim zemljama čije oružje i municijau danas koriste Oružane snage Ukrajine. Količine naoružanja možda nisu tolike da bi mogle da zasene druge partnere sa Zapada, ali da deo onoga što proizvede namenska industrija u BiH ima svoju upotrebnu vrednost na ratištu-nepobitan je fakt. Naravno, slanje oružja Ukrajini moglo bi se tumačiti i kao čin „preregistracije“ BiH iz kategorije zemlje koja (iz muslimanskog dela Federacije BiH) pruža političku podršku Ukrajini u zemlju koja se svrstala na jednu stranu u ratu. Ali BiH računa sa tim rizik.

UGOVORA NEMA - IMA ORUŽJA

Za razliku od Ukrajine, BiH je, kao uostalom i Srbija i Hrvatska, tokom rata bila pod međunarodnim embargom na uvoz oružja pa se nedostatak pokušao nadomestiti domaćom proizvodnjom. To ratno iskustvo pokazalo se dragocenim za poslovanje u miru te danas tvornice, poput: UNIS-Pretis Vogošća, Zraka iz Sarajeva, Remontnog Zavoda iz Hadžića, Binasa iz Bugojna, Igmana iz Konjica, BNT-a iz Novog Travnika ili Ginexa iz Goražda izvoze svoje proizvode u više od 100 zemalja. Spisak kupaca je imponzantan-od članica NATO saveza do afričkih i arapskih vojski. Ne bi trebalo da čudi- sve ove fabrike su pod kontrolom političkih, militarnih i kriminalizovanih vlasti u muslimanskom Sarajevu. U muslimanskim tvornicama proizvode se, između ostalog, i oklopna vozila, artiljerijski sistemi velikog kalibra, pešadijsko oružje, razne vrste municije. Međutim, nijedna federalna (muslimanska) tvornica vojne industrije nema službeno sklopljene ugovore o isporuci oružja Ukrajini. Izvoz je zabranjen još 2015. godine, ali oružje ipak nalazi put do ukrajinskih snaga. Kako?

ŠEMA JE USTALJENA

U trgovini oružjem funkcioniše sledeća šema: roba se prodaje dogovorenom kupcu da bi daljom preprodajom borbena sredstva završila na trećoj strani. Na takav način, uprkos zakonskoj odredbi o izvještaju o „end useru“ tj. krajnjem korisniku, nesumnjivo da su mnogi delovi naoružanja proizvedeni u Bosni i Hercegovini završili u Ukrajini, u koju je još od 2015. odlukom Predsjedništva BiH, zabranjen izvoz. Novinari "Nju Jork Tajmsa" pozivajući se na poverljive dokumente i svedočenja izvora bliskih američkim obaveštajnim krugovima, otkrili su da je BiH samo jedna od zemalja odakle posrednici iz SAD-a, ali i nekih drugih zapadnih zemalja, nastoje nabaviti granate i municiju za ukrajinsku vojsku.

List piše da se Ukrajina dugo oslanjala na rusko oružje, a sada u pokušaju da nabavi municiju za sovjetske kalibre, pribegava proizvođačima, kako su istakli autori teksta, smeštenim u“ruralnim krajevima istočne Evrope”. Američki novinari očito imaju uvid u to da se u novotravničkom Bratstvu, Pretisu iz Vogošće, Unis Ginexu iz Goražda i Binasu iz Bugojna proizvode projektili 155 mm M107, municije 122 mm OF-462, municije 105 mm HE M1, kao i minobacačke municije svih kalibara. Otvaranju Pandorine kutije poslužio je i snimak objavljen na kanalu Ukraine Weapons Tracker koji prikazuje ukrajinske vojnike u trenutu kada otpakuju minobacač M69A proizveden u fabrici oružja Bratstvo u Novom Travniku. Federalne firme namenske industrije prekršile su odluke državnog Predsedništva? Očito da jesu iako nijedna od njih zvanično nema službeno sklopljene ugovore o isporuci oružja Ukrajini.

ČLAN 13

Postavka je sledeća. Muslimansko-hrvatska Federalna Vlada ima većinski kapital u osam firmi vojne industrije, ali ove firme samostalno sklapaju višemilionske poslove s kupcima iz inostranstva. Za izvoz proizvoda neophodne su dozvole četiri državna ministarstva (za spoljne poslove, spoljnu trgovinu, obranu i sigurnost), tako da oružje i municija odlaze na poznate adrese. Sama proizvodnja i izvoz oružja, municije i drugih vojnih artikala na području militantnog entiteta Federacija BiH beleži sve veći rast čime se opravdava ulaganje u razvoj namenske industrije.

Trend rasta proizvodnje, pojedini mediji u Republici Srbskoj povezali su s ratom u Ukrajini, zaključujući da se muslimansko oružje i projektili, uz navodni pristanak federalnih tvornica, zaobilazno izvoze u pomenutu zemlju, što je i tačno. Firme iz Federacije BiH od 2022. godine izvoze oružje i municiju u 113 zemalja, u vrednosti od nekoliko desetaka miliona dolara godišnje. Kupci su SAD i druge članice NATO-a, kao i veliki broj azijskih i afričkih država. Uprkos činjenici da Zakon izričito zabranjuje izvoz oružija u ratna područja, što podrazumeva nemogućnost dobijanja dozvola za takav transfer, no načini da se zakon zaobiđe i propisi izigraju- postoji. Ovde treba napomenuti da Tvornice koje u muslimanskom dijelu Federacije BiH proizvode oružje i municiju, u slučaju neposredne ratne opasnosti, imaju obavezu da proizvodnju stave na raspolaganje Ministarstvu obrane BiH. Naime, prema članu 13. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine, pomenuto ministarstvo nadležno je za stvaranje i održavanje odbrambenog kapaciteta kako bi se osigurala zaštita suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta BiH države. U Sarajevu, gde državu smatraju svojim verskim i nacionalnim vlasništvom, svaka priča o ratu uvek je usmerena u pravcu neizbježnog sukoba sa Republikom Srbskom i srbskim narodom.

VRTOGLAVI RAST IZVOZA

Prema podacima Uprave za Indirektno Oporezivanje BiH, najtraženiji su granate, bombe, mine, rakete, te vojna municija i njeni dijelovi, pa je ukupna vrijednost izvoza ovih proizvoda iznosila približno 142,5 miliona KM. BiH je izvezla i oko 2,7 miliona KM vredne delove i pribor za vojno oružje, revolvere i pištolje i ostalo vatreno oružje. Skupa, reč o je o procentu koji je za 48 posto premašio onaj u istom periodu prošle godine, kada je vrednost izvoza iznosila 99,8 miliona maraka. U vrhu liste država u koje muslimanske fabrike u BiH, izvoze oružje i municiju su: SAD, Slovačka, Bugarska, Irak, Srbija, Saudijska Arabija. Rat u Ukrajini diktira rast cena takve municije i oružja.

Ako se analizira period od 2020-2023: uočljivo je da u tom periodu namenska industrija Bosne i Hercegovine nije bila posebno korištena za potrebe ukrajinskog rata iako je Federacija pružala pomoć ljudskim terorističkim resursima i u maloj meri-oružjem. pokazatalji govore da je pre rata u Ukrajini, 2020. godine BiH izvezla vojnu opremu u vrednosti nešto više od 100 miliona dolara. Najveći kupci bili su Saudijska Arabija, Turska i SAD. Dominirale su municija i vojna oprema.

Tokom naredne 2021. godine izvoz oružja se povećao, s najbržim rastom tržišta u Saudijskoj Arabiji i Poljskoj. Već 2022. godine izvoz oružja iznosio je 149 miliona dolara, a glavna odredišta bila su SAD (34.9M USD), Saudijska Arabija (26M USD) i Turska (17.5M USD). Municija je činila 94% izvoza. Takođe, i u 2023. godini trend rasta izvoza oružija se nastavio, sa povećanjem izvoza u Tursku i Egipat. Ukratko, Zapad je prepoznao i Bosnu i Hercegovinu kao potencijalno korisnu u ratu protiv Rusije, i od tog trenutka mnogi pokazatelji se menjaju.

TAJNA FABRIKE U VOGOŠĆI

Istorijat namenske industrije u BiH otkriva mnoge važne činjenice i pokazuje velike, gotovo neograničene mogućnosti. Fabrika "UNIS-PRETIS" Vogošća (predgrađe Sarajeva) važila je sve do rata u BiH za najveću fabriku namenske proizvodnje u SFRJ. Fabrika je bila više poznata po licencnoj proizvodnji popularnog Golfa dvojke (TAS), i malo je ko, se zaposlenih, je bio upućen u to šta se zaista proizvodi u ovoj fabrici. Civilni deo je samo formalno bio odvojen od vojnog jer je kompletna proizvodnja bila tako usklađena da u slučaju budućeg rata automatski pređe na vojni režim rada. Naime, pod istim krovom gde su se proizvodili kablovi za Golf nalazio se pogon ( jedini u celoj SFRJ ) za proizvodnju raketnih projektila za VBR ( višecevni bacač raketa ) tipa "ORKAN" 262mm - najmoćnijeg oružja kojeg je proizvela i posedovala tadašnja JNA. Pogoni su bili odvojeni samo tankim pregradnim zidovima koji bi se u slučaju pomenutog rata uklanjali i spajali u jednu celinu. Fabrika je u ono vreme zapošljavala oko 11000 radnika, dok je u vojnom delu radilo čak 7500. O veličini čitavog kompleksa - fabričkog kruga sa podzemnim objektima govori podatak da zapadnu kapiju (ulaza) od istočne deli neverovatnih 12km ! Kroz kompleks ove fabrike, izgrađena je i prolazila železnička pruga tako da su se finalni proizvodi lako transportovali iz fabrike na tržište. Procenjuje se da je kapacitet proizvodnih linija PRETIS-a bio oko 4000 projektila različitih kalibara na dan. U svetskim razmerama ta količina proizvedenih granata ovu fabriku plasirala je u sam vrh, i garantovalo uspeh na tržištu. Sama fabrika posedovala je najmodernije mašine za proizvodnju projektila od 76 pa do 400mm (raketni pogon) a jedan od pogona izrađivao je i avio bombe FAB-250 koje se danas koriste i na ukrajinskom frontu.

NEMAČKA LINIJA

Mašine su nabavljane sa svih strana sveta od svih poznatih proizvođača ove vrste opreme. Osim modernih kojih je bilo zastupljeno skoro 90 %, gotovo celi vek radila je i linija dopremljena iz Nemačke na ime ratne odštete, kapaciteta 1000 granata/dan do 100mm. Tu liniju radnici su zvali i "Hitlerova kovnica" aludirajući na njeno izvorno poreklo. Po najmodernijoj američkoj tehnologiji rađene su komore za raketne motore, kapaciteta 1000 cevi na dan a u tom pogonu radilo se po 500 komora dnevno za rakete GRAD 122mm (VBR) i to za iračke Operativne Sisteme.

Kršenje međunarodnih propisa o trgovini oružjem, koje su donosili Savet bezbednosti Ujedinjenih Nacija i OEBS, opravdava se lažima da se oružje i municija " made in BiH " koristiti isključivo u odbrambene svhe a ne u osvajačkom ratu. Rat protiv ruskog sveta ima sve predispozicije da se nazove osvajačkim. Ali ta činjenica ne intrigira pažnju zvaničnog Sarajeva.

Nastaviće se...


Izvor: Eagle Eye Explore