Maslenikov za “Izvestija” o odnosima Crne Gore i Rusije — Bratstvo

To je bila prilično zanimljiva izjava premijera, koji došao na čelo vlade prije nešto više od tri meseca. U Podgorici je prvi put na ovako visokom nivou konstatovano da priključivanje antiruskim merama EU nije donijelo Crnoj Gori nikakve dividende. Ruske diplomate u Crnoj Gori stalno o tome govore još od 2014. godine, otkako se tadašnja vlast na čelu sa Milom Đukanovićem, pridružila sankcijama Ruskoj Federaciji, koje su nelegitimne sa tačke gledišta međunarodnog prava.

Sa jedne strane, svakako, dobro je što je neko u rukovodstvu Crne Gore „porastao“ da javno iznese ovu činjenicu. Međutim, u ovome se teško može viđeti bilo kakav znak vjerovatnoće da Podgorica može ukinuti sankcije ili bar odbiti da se pridruži novom paketu antiruskih mera EU.

U ekonomskoj dimenziji, Rusija nije ni primjetila njihove sankcije. A za crnogorsku privredu gubici su veoma primjetni — i to nam otvoreno potvrđuju predstavnici domaćeg biznisa, posebno turističkog, i obični građani zemlje. Tema ovih ekonomskih gubitaka veoma je bolna za crnogorske vlasti, koje ne objavljuju nikakve podatke o tome, a moguće je da ih i ne prikupljaju. Crnogorski mediji su još 2019. godine objavili brojku od 2 milijarde evra, koja važi za njihovu procjenu štete od antiruskih sankcija, uvedenih 2014. godine. S obzirom da su sljedeće vlade zemlje nastavile da prate ludilo sankcija EU, opravdano je pretpostaviti da je Crna Gora za protjeklih skoro pet godina izgubila najmanje dva puta više.

U isto vrijeme građani Crne Gore ne podržavaju politiku sankcija crnogorskih vlasti. Prema istraživanjima javnog mnjenja, 71,3% Crnogoraca je sada protiv sankcija Rusiji, godinu dana ranije taj stav podržavalo je 66% građana.
 

Predsjednik Vlade Crne Gore se nedavno „pohvalio“ da su vlasti zemlje umanjile udio turista iz Rusije na 8%, kao i generalnu zavisnost od ruskog turističkog tržišta i investicija. Koliko je teško crnogorska turistička privreda osjetila zatvaranje direktnih letova sa Ruskom Federacijom?

Čudno je čuti rečenicu „mnogo smo uradili za ovo“ od šefa Vlade, koji je zapravo počeo sa radom u novembru, odnosno mjesec i po dana nakon završetka turističke sezone u Crnoj Gori. Drugo, prvo bih pogledao statistiku za turističku sezonu 2023. godine, koja još nije objavljena. Iskreno govoreći, ovo je već treća vlada u zemlji opsjednuta idejom da „zamijeni“ ruske turiste. Naravno, u odnosu na rekordnu 2019. godinu, kada je Crnu Goru posjetilo 350 hiljada Rusa, broj naših turista je smanjen. Međutim, glavni razlog za to nije neki ciljani rad crnogorskih vlasti, već pandemija korona virusa, koja se odrazila na najmanje dve turističke sezone u Crnoj Gori – 2020. i 2021. godine.

Nije tajna da nas je u ljeto 2021. godine Vlada Zdravka Krivokapića, uključujući i one koji se danas hvale smanjenjem udijela turista iz Rusije, uporno ubjeđivala da obnovimo direktne letove između Rusije i Crne Gore, uprkos veoma visokim stopama širenja COVID-19 u ovoj zemlji u to vrijeme. Nakon toga u susret turističkoj sezoni 2022. Podgorica, prateći EU, zatvorila svoj vazdušni prostor za ruske avio-kompanije. Uprkos tome, Crnu Goru je 2022. godine posjetilo skoro 170 hiljada Rusa. Ovo je 8,3% od ukupnog broja turista u Crnoj Gori, a tačnije – treće mesto po broju turista i drugo po broju noćenja (16,4%). Odnosno, čak i bez direktnih letova sa Rusijom, Crnu Goru je 2022. godine posjetilo skoro 50% od rekordnog broja ruskih turista 2019. godine. Uzimajući u obzir činjenjicu, da su turisti iz Rusije, prema statistikama, duže boravili u domaćim odmaralištima i trošili više novca u odnosu na goste iz drugih zemalja, samo u 2022. godini je crnogorska turistička privreda zbog antiruskih sankcija izgubila 46 miliona evra.
 

Da li je moguće obnavljanje direktnih letova između Rusije i Crne Gore?

U dogledno vreme teško je očekivati obnavljanje direktnih letova između Rusije i Crne Gore zbog već pomenutog usklađivanja Podgorice sa odlukama o sankcijama Evropske unije.
 

Evropska unija i SAD aktivno razgovaraju o mogućnosti konfiskacije ruske zamrznute imovine i njene predaje Ukrajini. EU je nedavno donijela odluku, koja omogućava korišćenje profita od iste. Da li se u Crnoj Gori razmatra mogućnost konfiskacije ruske imovine?

Crna Gora se teško može svrstati u spisak svjetskih finansijskih centara. Naša zemlja nije držala ovđe svoju državnu finansijsku imovinu. Shodno tome, nema od čega profitirati. Što se tiče privatne imovine ruskih državljana, pojedini domaći mediji su pokušali da podignu nezdravu ažiotažu, prikazujući da se navodno skoro 19 hiljada objekata nekretnine u vlasništvu Rusa u Crnoj Gori nalaze pod prijetnjom konfiskacije. Ali čak ni poznate odluke Evropske Unije, uz svu njihovu međunarodnu pravnu nelegitimnost, ne podrazumijevaju konfiskaciju imovine bilo kom nosiocu ruskog pasoša.
 

Poznato je da je Crna Gora kandidat za ulazak u Evropsku Uniju od 2010. godine. Vlasti zemlje očekuju da će se ona pridružiti EU najkasnije 2028.

Sadašnje rukovodstvo države svoju „istorijsku šansu“ vidi u trenutnoj deklarisanoj spremnosti Evropske Unije za proširenje. Istovremeno, Brisel ne krije da ovo ponovno interesovanje za proširenje povezano je sa ukrajinskom krizom. Generalno, brojni crnogorski političari razumiju da ovaj „entuzijazam za ekspanziju“ nestaće u Briselu odmah nakon završetka sukoba u Ukrajini. Ali ljudi, koji su sada na vlasti u Podgorici, mladi su, neopterećeni političkim iskustvom iz prethodnih skoro dve decenije (ako budemo računali od proglašenja nezavisnosti 2006. godine), i čini im se realnim da „se promaknu“ u malo otvoren prozor mogućnosti.

Ovđe ne žele da primjete da je sadašnja Evropska Unija prestala i više neće biti uspešno ekonomska integraciona zajednica kakva je bila prije 2014. Ključno je da Brisel obećava izdvojiti Podgorici sredstva u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan – inače nije toliko baš puno: od ukupnog iznosa od 6 milijardi eura za cio Zapadni Balkan u periodu 2024-2027. Crna Gora dobiće oko 413 miliona evra. Plus, Podgorica ne ostavlja nadu za pristup fondovima zajednice. Drugo je pitanje – koliko će ti fondovi biti puni nakon besmislenog, ali neobuzdanog trošenja Evropske Unije za podršku režimu u Kijevu? O ovome ovđe više vole da ne razmišljaju, kao i o tome da bi „verzija crnogorskog sna“ – odnosno da će Crna Gora sama i brzo ući u EU – zapravo značila jedno – unutar unije sve je toliko degradiralo, da Brisel treba da pokaže svijetu svoju privlačnost barem za nekoga.

Da bi se, naprimer, procjenili izgledi za evrointegracioni napredak Podgorice, nije potrebno „družiti se“ sa ambasadorima zemalja EU – informacija vam je bukvalno pod nogama. Uz to, bavim se problematikom EU skoro četvrt vijeka – verujte, malo se toga promijenilo u načinu na koji Brisel zavarava zemlje kandidate. Naravno, formulacije kao što su „najnapredniji kandidat“, „sljedeća članica EU“ ili „još treba da se poradi na reformama“ nisu izmišljene juče i ne posebno za Crnu Goru. Ono što se stvarno promijenilo je nivo i ozbiljnost zahteva za kandidate za ulazak. U svakom slučaju prema Zapadnom Balkanu.
 

Rusija otvoreno kaže da širenje NATO-a u bilo kojem pravcu smatra prijetnjom. Evropski političari često govore o potrebi uključivanja balkanskih zemalja u uniju. Da li Ruska Federacija vidi eventualno proširenje Evropske Unije na Balkan kao prijetnju svojoj bezbjednosti?

Nismo se protivili prethodnim talasima proširenja. Sada je situacija drugačija i drugačija je Evropska unija, mutirala je u dodatak NATO-u, sprovodi agresivnu antirusku liniju i aktivno učestvuje u hibridnoj konfrontaciji sa našom zemljom. Shodno tome, širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom.
 

Kakav je trenutni nivo ekonomskih odnosa između dve zemlje?

Trgovina nema veliku ulogu u ekonomskim odnosima Rusije i Crne Gore. Koliko se sjećam, najveći trgovinski promet je ostvaren 2021. godine – oko 10,5 miliona eura. Za 10 meseci 2023. godine međusobna trgovina iznosila je 6 miliona eura uz ogromnu prednost prema nama – izvoz iz Rusije u Crnu Goru bio je skoro 5,9 miliona eura sa uvozom iz Crne Gore od 0,1 milion eura. Nisu to baš neke velike brojke. Ali nakon brzog i nepromišljenog pristupanja Podgorice antiruskim restriktivnim mjerama EU 2014. godine, u 2015. godini bili smo primorani da odgovorimo uzvratnim mjerama. Dakle, u trgovinsko-ekonomskim poslovima Crna Gora i Rusija imaju veoma uzak spektar mogućnosti, jer su opkoljene restriktivnim merama sa obe strane.

Druga stvar su ruske investicije. Za sve godine nezavisnosti Crne Gore, obim naših investicija se približio 2 milijarde evra. Poređenja radi, za otprilike isti period Crna Gora je dobila oko milijardu evra grantova od Evropske Unije.

Detaljne statistike, koje uključuju i „porijeklo“ ulaganja, za 2023. godinu još nisu objavljene. Znamo samo da je priliv direktnih stranih investicija za januar-oktobar 2023. opao za 46% u odnosu na isti period prethodne godine. Ovo je čudno s obzirom da glavne, kako ovđe kažu, „međunarodne partnere“ Crne Gore stalnu najavljuju nove investicije u zemlju.

U Podgorici već odavno izbjegavaju da spominjaju ruski doprinos privredi Crne Gore. Štaviše, od prošlogodišnje predizborne kampanje postoji tendencija da se o ruskim investicijama govori u nekoj vrsti negativnog konteksta. Pogotovo je zanimljivo čuti takve izjave od istih ljudi, koji su mi prije dve-tri godine govorili da nikada neće zaboraviti ekonomski „bum“ u Crnoj Gori, generisan ruskim investicijama 2000-ih godina.

Sada u Podgorici očigledno zazire od činjenice da je Rusija 2022. godine zauzela drugo mjesto na listi najvećih investitora u crnogorsku privredu – sa 127,2 miliona eura ili 11% ukupnih stranih investicija. 2021. bili smo na prvom mjestu sa 192 miliona evra, 2022. – izgubili prvenstvo od Srbije. U strukturi ruskih investicija u Crnoj Gori u 2022. godini 32% se odnosilo na ulaganja u crnogorske firme i banke, dok 48% – na kupovinu nekretnina. Poređenja radi, nekretnine čine i 48% turskih, 70% njemačkih i 77,4% američkih investicija u Crnoj Gori. U međuvremenu, SAD su – sa svojih 48 miliona eura ulaganja u ovu zemlju u 2022. godini – u proteklih pet godina više trošile na borbu protiv nekog „malignog ruskog uticaja“ u Crnoj Gori. Za te svrhe su izdvojile 50 miliona eura. Siguran sam da kad bi za istih pet godina uložili isti iznos u crnogorsku privredu – dodatnih 10 miliona eura godišnje – to bi Podgorici donijelo mnogo više koristi.

Da vidimo kakvi će biti rezultati 2023. godine, ali u prvih četiri mjeseci Rusija je ponovo bila najveći investitor u crnogorsku privredu sa ulaganjima od 42,5 miliona eura, dok do kraja septembra brojka je porasla na 82 miliona eura. Tako da ako i dođe do nekog smanjenja na nivou godine, očigledno neće biti isto toliko veliko, kao u slučaju sa drugom zemljama. Ali u poređenju sa 2021. pad je veoma ozbiljan – više nego udvostručen, a to je još jedna posljedica podrške Crne Gore sankcijama EU. Efekat koji za našu državu, da podsjetim, nije ništa drugo nego statistička greška.
 

Mnoge diplomate koje rade u zemljama EU kažu da nema više političkih kontakata između Ruske Federacije i evropskih država, a dijalog se svodi na riješavanje tehničkih problema. Kako stoje stvari između Ruske Federacije i Crne Gore?

Ne samo politički dijalog, već i bilateralni odnosi su skoro zamrznuti. Prethodna vlada Dritana Abazovića postala je apsolutni šampion u rušenju rusko-crnogorskih odnosa, po tom pitanju učinila je više od posljednje dve vlade Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, koje su započele ovaj proces. Naša ambasada već drugu godinu radi u najnepovoljnijim uslovima koje su nam crnogorske vlasti bezrazložno stvorile. U kontekstu „epidemije“ protjerivanja ruskih diplomatskih službenika, koja je zahvatila zapadne zemlje, smanjenje broja naših diplomata u Crnoj Gori na dve jedinice je i dalje bez presjedana.

Koliko znamo, cijela ova priča zasnovana je na apsolutno apsurdnoj ideji zapadnih „partnera“ Podgorice da se kroz naglo smanjenje ruskog diplomatskog prisustva crnogorski narod može natjerati da „prestane voljeti“ Rusiju. Ispostavilo se da je ideja neadekvatna i kontraproduktivna – prema mojem iskustvu, u proteklom periodu značajno je ojačala podrška crnogorskih građana našoj zemlji. Da budem iskren, to inače i nisam očekivao od nekih ljudi, koji su nedavno izrazili solidarnost sa Rusijom. I ako sada umjesto vladinih kancelarija i diplomatskih prijema u Podgorici češće prisustvujemo događajima u brojnim opštinama zemlje, onda je ovo nabolje. Na taj način „iz prve ruke“ učimo kako Crna Gora živi i diše.
 

Kakve su perspektive za poboljšanje odnosa sa Rusijom?

Što se tiče mogućnosti da se nešto promijeni, lopta jena terenu crnogorske strane. Pitanje je da li Podgorica razumije da će odnosi sa Rusijom morati da se obnove ipak prije nego što zemlja uđe u EU. Iako je aktuelna politička elita ostavlja utisak da će ona „vratiti po prijateljstvo“ u trenutku kad EU ponovo preokrene proces proširenja ili ako – a to neće sigurno biti brzo – Crna Gora se pridruži u EU i dođe do neizbežnog razočaranja zbog toga što su „pristupali jednoj EU, a ušli u drugu“. I to nisam ja izmislio – zapravo takvu procjenu sam čuo od kolega diplomata iz svih zemalja, koje su se učlanile u EU od 2004. godine.

Rukovodstvo Crne Gore, pristupajući sankcijama EU, nije pitalo svoj narod za mišljenje. Isto tako, niko nije pitao za mišljenje naroda Crne Gore prilikom ulaska u NATO. A jaz između onoga što narod želi i ono što su potezi crnogorskih vlasti prema Rusiji je očigledan. I u ruskom i u crnogorskom društvu postoji veoma velika potražnja za normalizacijom naših odnosa i njihovim vraćanjem na nivo tradicionalno prijateljskih i bliskih.



Izvor: srbratstvo.ru