Dr Nenad Stevandić: Borba, harange i zastava, nekad i sad

19.09.2021. god.

Nekad su se srpske zastave stidljivo pokazivale i nosile među Srbima. U borbi za stvaranje i očuvanje Republike Srpske, koja još uvijek traje, stvorena je i odbranjena sloboda za srbski narod, a srbska zastava se sad nosi sa ponosom širom Republike Srpske.

Nakon što je Republika Srbska priznata u Dejtonu, godine 1997., 1998. i 1999. bile su prve godine krize i međunarodnog intervencionizma. Narod izmučen ratom i sankcijama živio je prve godine mira. Uspostavljaju se institucije nakon provedenih prvih izbora, a na terenu se nalazi mnogo međunarodnih agentura i stranih trupa.

Tokom rata sam bio od Knina, Slavonije do Koridora. Svim svojim bićem, onoliko koliko sam znao i mogao, doprinosio sam stvaranju Republike Srpske.

U toku rata imao sam nekoliko prilika da razgovoram sa Nikolom Koljevićem i Radovanom Karadžićem, a dosta manje sa Momom Krajišnikom i Ratkom Mladićem.

U prve dvije godine poslije rata, dobio sam dva sina sa svojom suprugom. Kćerka se rodila 2007. godine.

Tih prvih poslijeratnih godina počela su i prva hapšenja po nalogu Haškog tribunala. Ubijen je Simo Drljača pred svojim djetetom, a kasnije Dragan Gagović dok je prevozio djecu sa takmičenja. Moram da naglasim da to nisu bili pokušaji hapšenja već egzekucije, ubistva sa predumišljajem. Haški tribunal se punio Srbima. Rastao je pritisak na Srpsku i strah među političarima koji su se „povijali k'o grane na jakom vjetru“.

Tada sam zajedno, sa još oko 40 ljudi iz Srpske, dobio i prvi poziv iz Haškog tribunala da se javim kao svjedok i tri dana da dajem izjavu u Banjoj Luci. Poziv je potpisao predsjednik Tribunala.

Tokom svjedočenja sve se svodilo na ponude, prijetnje i ucjene da svjedočim protiv Radoslava Brđanina, Radovana Karadžića, generala Momira Talića i Ratka Mladića. Počela je „haranga“ tzv. međunarodne zajednice. Mnogi su podlegli, pogotovo oni koji su direktno učestvovali u vojnim operacijama, poput pukovnika Nikolića, čije su laži osudile Ratka Mladića, a njemu omogućile slobodu.

Metode pritiska su bile dugotrajne, sofisticirane i surove. Navodim samo jedan detalj. Kada sam dovodio djecu iz obdaništa, a tada su imali nešto više od jedne, a drugi sin oko dvije godine, prolazio sam do ulaza u zgradu između dva SFOR-ova transportera. Ti transporteri su tu bili kao metod pritiska i pokazivanja sile. Često su i moju zgradu, i uopšte iznad grada, nadlijetali i helikopteri, pokazujući moć SFOR-a. Počele su da se plasiraju i izmišljotine od kojih se neke recikliraju i danas. Jedina briga mi je bila za život djece i supruge, kao i zdravlje roditelja jer straha za sebe samog nisam osjećao.

Ono što sam u ratu i posebno tih nekoliko godina poslije preživio i vidio, a ponešto i zapisao, formiralo mi je i lični i nacionalni integritet.

Znam da sam nekome ostao nedovršen posao, i naučio sam da trpim i čekam i da radim neprestano na sebi i ljudima oko sebe. Naučio sam da slušam ljude, čak i one koji otvoreno lažu, da bih razumio zašto nešto govore i rade.

Kada sam sa prijateljima osnovao novu političku stranku, Ujedinjenu Srpsku, „haranga“ je ponovo pokrenuta. Ovaj put od strane političkog Sarajeva, srbskih političara kojima smeta jedinstvo, kao i od raznoraznih bjelosvjetskih novinara i mešetara.

Na Dan srbskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, 15.09.2021. godine, počela je još jedna haranga i Dan jedinstva se pokušao staviti u drugi plan, izazivanjem incidenta sa namještenim spektaklom. Shvatih da je organizacija koju smo stvarali u Ujedinjenoj Srbskoj taj dan pokazala da je najveća i najorganizovanija snaga koja je, na cijelom prostoru Republike Srpske, organizovala proslavu Dana zastave. Trgovi su bili puni zastava, a po kućama smo ih građanima podijelili oko 6000. Priprema proslava i defilea po gradovima je trajala mjesecima i nije bila neprimjećena. Kao što se nekad teško stvarala Srbska, teško se stvaraju i njene instutucije i doseže društvo koje ima pravila i kodekse.

Sada je vrijeme rijaliti predstava u svakom dijelu javnog života koje sakrivaju mnoge velike i male pokvarenjake, licemjere i lopove, ali i geopolitičke centre koji sve to vješto koriste.

Život ide dalje, borba se nastavlja. U toj borbi je vrlo bitan rad, posvećenost, jedinstvo i zastava kao njen simbol.

Najavljujem naš film o zastavi.

Dr Nenad Stevandić, Predsjednik Ujedinjene Srpske