Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske: Poziv Crkve na bratsku ljubav i uzajamnost

03.07.2020. god.

U ovom burnom vremenu kad se borimo za elementarnu pravdu i kad branimo Crkvu od nasrtaja antiustavnog bezakonja, pastirska nam briga nalaže da upozorimo i na opasnosti koje su se nadvile nad golim životima vjerujućih hrišćana i svih građana Crne Gore.

Bog je dao da se i u naše dane ispune one riječi narodne mudrosti koja kaže da ni jedna nevolja ne dolazi sama. Teško je živjeti u zemlji kojom tako dugo jedni isti ljudi vladaju bez potrebe za dogovorom i dijalogom oko važnih tema. Teško je biti građanin države u kojoj zakone najmanje poštuju oni koji su ih sami donosili. Mučno je biti pripadnik društva u kom su najveće zarade i najunosniji poslovi zagarantovani samo onima koji su bliski vladajućem režimu. A narodu – mrvice sa stola, kao ispunjenje one potresne biblijske slike!

Na sve to, i na nas u Crnoj Gori, kao i svuda u svijetu, Gospod je popustio epidemiju smrtonosnog virusa. Samo što se na nju, ovdje kod nas, bezbožnom i paničnom medijskom propagandom, pokušava da nakalemi epidemija straha i međusobnog nepovjerenja. Takav strah za goli život – nikad nije bio svojstven Crnogorcima. Prirodna briga za sopstveno zdravlje i za bezbjednost bližnjih, zloupotrebljava se kako bi se pojačala represija nad slobodnim čovjekom i kako bi se širilo jednoumlje. No, pored svega toga, naše molitvene litije, na jedinstven način u Evropi, pokazuju da je narod postao slobodan, da je prestao da bude ”stoka jedna grdna, dobre duše kad joj rebra puču”.

Eto u takvim okolnostima dočekasmo ljetnje doba ove 2020. godine Gospodnje. Doba u kom je naš narod, po navici, mogao najlakše da zaradi svoju koru hleba. Međutim, kako stvari stoje, i to će – ovoga ljeta – biti izuzetno teško. Virusna bolest KOVID 19, pa zatim virus opšteg bezakonja, i na kraju virus ”zakona koji leži u topuzu” – navalili su se na naš obespravljeni narod, ne birajući među nacionalnim opredjeljenjima, među mladima i starima, među nezaposlenim očevima i obespravljenim majkama. Svima nam je teško, a biće još teže u pogledu materijalne egzistencije. Sudbinu većine građana dijele i naši sveštenici – od kojih mnogi žive od socijalne pomoći Crkve, koja u stvari živi od naroda, kao i monasi koji su se i zakleli na siromašan i skroman život. Crkva, pored brige o sveštenstvu i monaštvu sa mnoštvom novoobnovljenih manastira, od svojih nevelikih sredstava otvorila je i četiri narodne kuhinje (Cetinje, Podgorica, Berane, Bijelo Polje) u kojima se hrane stotine siromašnih porodica. Istovremeno, Mitropolija, naročito preko Manastira Ostroga, na svaki način, pomaže velikom broju ugroženih ljudi, a posebna je briga posvećena izbjeglicama sa Kosova i Metohije, iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske. Osim toga, Crkva se brine i o omladini, koja je budućnost ove zemlje, tako što izdvaja desetine stipendija za studente raznih fakulteta. Bukvalno, sve što je stekla i što stiče svojim trudom, kao i što dobije narodnim prilozima, Crkva dijeli i dodjeljuje drugima. Naše monaštvo sve se više bavi poljoprivredom i stočarstvom, obnavljajući duhovno sebe i svetinje, kao i ostatke crkvene imovine koju država nije oduzela. Monasi i monahinje svojim trudom zarađuju svoj hljeb, sve im je zajedničko, niko od njih ne stiče za sebe ili svoje nego samo za opštu korist i služenje svima. Tim svojim trudom, kao i uvijek, služe za primjer svima građanima, naročito onima koji su napustili svoja imanja, a u gradovima ostali i ostaju bez posla i plate.

Pozivamo svu bogoljubivu hrišćansku gospodu, svu našu braću i sestre i sve ljude dobre volje, da pred predstojećim tegobama stojimo dostojanstveno. Da budemo čovjekoljubivi u mjeri na koju nas poziva jevanđelje. Da sve bratski dijelimo, i da brinemo o prijatelju i komšiji onako kako bismo voljeli da neko brine o nama. Naša Crkva to čini koliko može i umije, i činiće i dalje, brinući najprije o onima koji su sami i koji su na ivici gladi. Nas u Crnoj Gori nema previše po broju, i svi smo, manje ili više, u međusobnim rodbinskim i kumovskim vezama. Svaki čovjek nam je brat jer smo svi stvorenja jednog Oca Nebeskog. To našu obavezu da jedni o drugima pobrinemo čini još i većom. Oni, kojima je Bog dao da imaju, neka svoju imovinu shvate kao dar koji, u ovim teškim vremenima, po rasuđivanju i onoliko koliko se može, podijele sa drugima. A oni koji prime pomoć ili zajam, neka to čine sa blagodarnošću.

Kakvi budemo jedni prema drugima, sada kad je najteže, tako će nam i Gospod vratiti, kada, po Njegovoj volji i milosti, dođu dani izbavljenja od vaskolikih napasti koje nas snalaze.

Iz Mitropolije crnogorsko-primorske

Izvor
Tanjug
foto: © Mitropolija crnogorsko-primorska/ vostok.rs

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Hronika specijalne vojne operacije za 22.1..2024.

Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za