Mitropolija: U Svetosimeonovskoj litiji u Podgorici oko 100 000 vjernika

29.02.2020. god.

Nakon Svete arhijerejske Liturgije u sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, Blaženjejši Mitropolit kijevski g. Onufrije je sa arhijerejima ulicama Podgorice predvodio Svetosimeonovsku litiju u kojoj je prema nekim procjenama učestvovalo oko 100 000 vjernika, navodi Mitropolija.

Na Nemanjinom gradu, gdje je rođen preodobni Simeon Mirotočivi, blagosiljan je slavski kolač.

Mitropolit Amfilohije je kazao da je manastir Svetog Simeona Mirotočivog na Nemanjinom gradu nikao iz njegovih moštiju i kolijevke.

„Kolijevka njegova je vaskrsla ovdje na Nemanjinom gradu i sve što se ovdje događa je u njegovom duhu. Tako je bilo kroz vjekove i tako će biti i u budućim vremenima”, poručio je Vladika.

Besjedio je i umirovljeni Episkop zahumsko hercegovački g. Atanasije. On je, između ostalog, rekao da naš narod nije skorojevićki, da je “ovaj narod umirati svik’o”, jer vjeruje u vaskrsenje.

“Ovo danas, ovo jedinstvo nas sviju je dokaz vaskrsenja i ovoga naroda. Kad sam svjedočio u Američkom kongresu o stradanju na Kosovu i Metohiji dali su nam 12 minuta sa prevodom, a Rugovi 40. Takva je njihova pravda”, rekao je on.

Podsjetio je na riječi Jovana Dučića koji je govorio da smo mi narod sa dubokim duhovnim rezervama.

“Izdržaćemo. Božija pravda je nepobediva i na kraju će pobjediti. Neka Sveti budu sa nama, a mi sa Svetima. Krst nositi nama je suđeno”, poručio je umirovljeni Episkop zahumsko-hercegovački. Atanasije čestitajući praznik uz napomenu da imamo na nebu moćne zaštitnike.

Litija je potom prošla kroz centar Podgorice i vratila se pred saborni hram gdje je održana praznična duhovna akademija

Svetosimeonovsku besjedu je proiznio protojerej-stavrofor dr Darko R. Đogo, vanredni profesor PBF Svetog Vasilija Ostroškog Univerziteta u Istočnom Sarajevu, koji je kazao da se danas nalazimo na velikom mjestu jednog Zavjeta:

“Današnjica je opijena identitetima za koje se ljudi bore i zbog kojih se mrze. Ali identiteta ima raznih, čak u svakome od nas ima i može biti nekoliko osjećaja pripadanja: porodici, gradu, naciji, jeziku, državi, vjeri, Crkvi. Međutim, nijesu identiteti mjera čovjekova, nego Zavjet.”

To je Zavjet, kako je objasnio, da neće ostati nijedan kutak vaseljene neprosvjećen svjetlošću Hristovom, da neće ostati ni Stari Ras ni stara Rus bez plodova Duha Svetoga. To je uvijek, kako je rekao, jedan jedini, istovjetni Zavjet, nemanjićki, svetosavski i svetovladimirski.

Profesor dr Darko R. Đogo je kazao da je vječno samo ono što je sazidano na Hristu, Svetom Savi, Svetom Simeonu, Svetom Vladimiru Kijevskom i Svetim Antoniju i Teodosiju kijevo-pečerskim:

“Naše ko jesmo određeno je tim Zavjetom koji je dat na ovom mjestu i time šta su naši sveti preci učinili prihvatajući i šireći blagoslov Božiji, blagoslov Crkve. Tako je započeo naš zajednički put koji je mjera i Srbije i Republike Srpske i Crne Gore, i Rusije i Ukrajine i Bjelorusije, i Grčke i Rumunije, i svake zemlje i carstva. Mi smo danas srećni, jer smo zajedno u tom Zavjetu i sreći u kojoj nema razlike i razdvajanja.”

Po njegovim riječima napadi i progoni Crkve započeli su u Ukrajini 1992, prenijeli se 2020. u Crnu Goru, te je “naša borba za svetinje zapravo započela već tada, a možda i prije osam vijekova”.

“Molimo te Sveti Simeone Mirotočivi i Sveti Savo, dajte mir Vukanu i Stefanu, da se bratska zađevica ne pretvori u omrazu već u podsjetnik jačine bratske ljubavi. Molimo te Sveti kneže Vladimire, da ponovo budeš sa nama, da se sinovi tvoji ne svađaju, već ih saberi i učini da pobacaju u Dnjepar idole novca, vlasti, moći, politike, radi kojih se krv bratska proliva i djeca tvoja plaču. Neka Sveti Ras i Sveta Rus, Ribnica i Kijevo, budu svjedoci da je sila zavjeta, sila ljubavi, jača od omraze i uvrjeđenosti, podjele i posesivnosti.”

Protojerej-stavrofor dr Darko R. Đogo je poručio da je ono što se danas dešava u Crnoj Gori obnova Zavjeta koji nije samo svetosavski, već i svetovladimirski, svepravoslavni i da je ova sreća, susret u krsnim hodovima, susret vaseljenskih razmjera. Ono što univerzum čini vaseljenom, kako je istakao, jeste vaseljenska ljubav, naš Hristos Bog, življenje te ljubavi koja osvećuje i osmišljava sve stvoreno u vaseljeni:

“Upravo radi vaseljenske žrtve i vaseljenskog bogoslovlja Svetog Grigorija Bogoslova, mi volimo Crkvu kojoj je on jedno vrijeme služio. Radi vaseljenskih zlatnih usta Zlaousta, mi volimo Crkvu Carigrada. Ne postoje vaseljenska jurisdikcija, vaseljenska aroganicja, vaseljenska pretenzija – sve to je suprotno od istinske vaseljenskosti. Danas se u Kijevu i u Podgorici rađa ili, bolje rečeno, obnavlja vaseljenskost, koja nije nikakav administrativni već bogoslovski, ontološki pojam. U takvoj vaseljenskosti, jedina mjera vaseljenskosti jeste mjera Hristova, mjera ljubavi i služenja”, zaključio je protojerej-stavrofor dr Darko R. Đogo.

Izveden je i bogat kulturno-umjetnički program.

R. Vojinović/V. Dević/T. Lekić
Mitropolija

Izvor
Tanjug
foto: © Mitropolija/ vostok.rs

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Hronika specijalne vojne operacije za 22.1..2024.

Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za