ŽENIDBA MILJENOVIĆ MIĆANA

Soko sivi širi svoja krila
Poslušajte moja braćo mila
Da vam pjesmu od istine kažem
Koju ovdje u redove slažem
Kakvo se je čudo dogodilo
Ispričaću sve kako je bilo
Februara polovinom zime
Baš pedeset četvrte godine
Bijaše to u mjestu Veljunu
Pokraj ceste koja vodi Slunju
A kod kuće Miljenović Kate
Mlinarica svi je dobro znate
Tko ne znade pjesma će mu reći
Istina se ne može izbjeći
Svakom će se staviti na znanje
Ona ima kuću i imanje
Dobre njive svoju potkućnicu
U Korani dobru vodenicu
Nije šala gazdarica prava
Samo osta bez svojega para
Milutina vjernoga joj druga
Za kojim je stalno mori tuga
Milutin je izgubio oca
Cele kuće dobrog staraoca
Mojsija je njemu ime bilo
Narod ga je sa Mojom nazivo
Bješe čovjek da mu nema para
Znala su ga četiri kotara
Otac i sin jednog istog dana
Ljutije su dopadnuli rana
U Blagaju život izgubiše
Crnoj zemlji tjela položiše
Pali jesu od ustaške ruke
Zato teške nastupiše muke
Kuća se je u crno zavila
Krsna se je svjeća ugasila
Ostadoše dvije udovice
Sa četvero nejake dječice
Hrani Kata četvero dječice
Uz pripomoć svoje svekrvice
Sa tri kćeri i jednoga sina
Materina nada najmilija
Sin Mihajlo ime imađaše
Od milosti Mićanom ga zvaše
Sve tri majka kćeri poudala
Svakoj miraz i otpravak dala
Najstarija slabe sreće bila
Kod majke se natrag povratila
Sada joj je Ana desna ruka
Jer joj dosta prikratila muka
Mnogo joj je od pomoći bila
Gospodarstvo sa njome vodila
Neka priča koji kako hoće
Mnoge su se svladale teškoće
Obaveze i porezi razni
Jošte bješe podvrgnuta kazni
Svemu bi se odoljelo lako
A samoći ne može nikako
Posjed velik malo radne snage
Tko će ove poboljšati dane
Na to Kata sama sebi veli
Bože mili ti pomozi meni
Zašto imam svog jedinog sina
I čemu sam njega odhranila
Ja ću njega mladog oženiti
Moram sebi ja snahu dobiti
On imade devetnajest ljeta
Još ću malo propitati svjeta
Gdje imade djevojka valjana
A koju su i otac i nana
Za udaju valjano spremili
I postupku dobrom naučili
Kako ne bi ja postidna bila
Već da bi se njome ponosila
Tada Kata zovnu svoga sina
Slušaj Mićo nado materina
Nas je malo a samoća kleta
Pratiće nas i ovoga ljeta
Hajde sine da te oženimo
Naše patnje malo prikratimo
Prošao si zborove i sjela
Da li ima negdje dobra djeva
Koju bi i mogo oženiti
Vjernu ljubu za sebe dobiti
Sada sine kazuj majci živo
Da ti ne bi učinila krivo
Na to sine majci odgovara
Slušaj majko Božijeg ti dara
I još nama najmilijeg dana
Krsne slave svetoga Jovana
Što ti danas tvoj jedinac veli
Ja ni jedne druge uzo ne bi
Samo kćerku od onoga ptića
Po imenu Lovrića Milića
Cvijanović Brdo joj je selo
Moje srce bilo bi veselo
Ako bi je za sebe dobio
I njome se mladom oženio
Druge neću pa ma čija bila
To ti kažem moja majko mila
Sada majko radi dalje sama
I upitaj kojega bi dana
Mogli naše prosce uputiti
Ako bi je mogli isprositi
Ode upit do curina dvora
Njenog oca kog se pitat mora
Tačno njemu prikazati stanje
Koje momak imade imanje
Nešto mu je i samom poznato
Treba odmah odgovorit na to
Jošte Kata u poruci veli
Počuj mene ti brige ne beri
Mi možemo prijatelji biti
Našu djecu dobro opskrbiti
Možeš odmah pružiti mi ruku
Jer dva vitla na Korani tuku
Bolje zgode u cjelome svjetu
Nećeš naći svojemu djetetu
Kad je Milić rječi razumio
Sa braćom je vjeće učinio
Braćo moja ti Nina i Lazo
Ja bi vama nešto važno kazo
Bogdanki se prosci ponudili
I njezinu ruku zatražili
Bijaše ih već do sada dosta
Samo jedan pobjednikom osta
Imanje mu najbolje se piše
Od svih dosad što se prijaviše
Kuća mu je na samome drumu
Ispod one škole u Veljunu
To je unuk čestitog starine
Miljenović pokojnog Mojsije
Mislim da je i vama poznato
Šta mi braćo vi kažete na to
Da ja čujem i vaše mišljenje
Više ljudi zrelije suđenje
Svi se redom sa time složiše
I ponudu ovu prihvatiše
Malo vreme postojalo bilo
Mladoženja poradio živo
S proscima se svojim uputio
I djevojku sebi isprosio
Vratiše se nakićeni prosci
A djevojki jabuka i novci
Po narodnom našem običaju
Ovakovi darovi se daju
Po tome se može ocjeniti
Da će momak djevojku dobiti
Sada počuj šta se dalje piše
Kada srce za srcem uzdiše
Treba hitno kupiti svatove
Da djevojka promjeni dvorove
Idu glasi na četiri strane
Pokrajine naše odabrane
Da je Mićan djevu isprosio
I vjernoga druga zadobio
Svoj rodbini bjele knjige piše
Čujte mene nema šale više
Djevojku sam dobru isprosio
Rado bi je ja kući vodio
U nedjelju koja prva dođe
Neka svaki do mog doma pođe
Da veselo i složno krenemo
Ponedeljak da je dovedemo
Sakupi se petnaest svatova
Kao jato sivih sokolova
To su ljudi da im nema para
Iz Vojnićkog i Slunjskog kotara
A koji to sokolovi biše
Što se tako brzo sakupiše
Neću žalit truda ni vremena
Opisaću njihova imena
Sada redom kako pjesma kaže
Tu bijaše Miljenović Draže
Pilja Marko i Masliću Stanko
Duduković Todor i Dušane
Mladi momci bez ikoje mane
Sikirica Pero i Gojčina
Sikirička rodi ih dolina
Jošte slušaj dalje ovo kolo
Još bijaše Mihajlović Lojo
Gojsoviću mlađani Vasane
I do njega Antiću Jovane
Iz Lapovca Vujičiću Đuro
Sa Veljuna Miljenović Đuko
Te iz Gline Kosjeru Nikola
I on bješe iz našega kola
Zatim kume Mirić Radojica
Cijeloga društva perjanica
A koji nam još petnajesti biše
Za njega se ova pjesma piše
To nam jeste mlađani Mićane
Sin jedinac svoje mile nane
Sa nama je jedna ženska bila
Od Mićana Ana sestra mila
Kada smo se brojno sakupili
Večeru smo dobru učinili
Rujnoga se vina nakitismo
I uloge naše podjelismo
Kad je bilo blizu pola noći
Višnji Bože budi u pomoći
Zavrištaše konji nazobani
Zapjevaše ljudi ugrijani
Ništa ljepše ni milijeg nema
Kad se momak po djevojku sprema
Pjesma ječi biju puške ljute
Daleke smo prevalili pute
Kad stigosmo pred curine dvore
Bože mili čuda i pokore
Tu zetovi svoje učiniše
Preko vrata koplja ukrstiše
Od svilenih svojije barjaka
Šta se može naoda je taka
Tu se razne izvodiše šale
Dočeka nas Rakinić Milane
Kad zetovi uzdarje dobiše
Onda nam se vrata otvoriše
Svatovi se redom pretstavljaše
I za stolom mjesta uzimaše
Samo ne bi ni pića ni jela
Dok djevojka nije dovedena
Kad djevojku k nama dovedoše
Tu nas redom sviju ugostiše
Nastavi se pjesma i veselje
Što potraje do zorice bjele
Kada dođe prebijela zora
Promjena se izvršiti mora
Odvedoše djevojku u sobu
I na njozi promjeniše robu
Tada bješe kao bjela vila
Vjenac cvjeća na glavu stavila
To je darak njene zaovice
Od Mićana rođene sestrice
Friškom vodom svatove posluži
I time nas nevjesta zaduži
Svatovi se pred kućom umiše
Hladnom vodom lice osvježiše
Svi smo redom snahu darovali
Svaki dade neki darak mali
Neko manje a neko i više
Kućna čeljad na noge skočiše
Poslužuju svate i zvanice
Razna jela ljute rakijice
Da bi strane podvorili ljude
Svi se trude da što ljepše bude
Pedeset sam napunio ljeta
Ja boljega još ne vidje svjeta
Ljepše sloge boljeg poštovanja
Kao da ih jedna rodi nana
Tri su brata skorom ostarili
Na diobu nisu ni mislili
U prijatnoj ovoj atmosferi
Prošao je brzo danak bjeli
Kad po podne jedna ura biše
Tada svati redom govoriše
Za polazak bliži nam se vreme
U dva sata treba da se krene
Potom svoje prihvatiše čaše
I narodnu pjesmu zapjevaše
Sunce žarko sa istoka grani
Kod majke su najmiliji dani
Na to Bojka roni gorke suze
Kakva sila nju od majke uze
Što je vodi iz očeva dvora
Pusta sudba i tako se mora
Svatove je redom darivala
I svakome vežen ručnik dala
Lepe dare svati prihvatiše
Novčano je zato nagradiše
Đuvegiju sva ženska rodbina
Darivala raznim poklonima
Šta su robe na njeg nabacali
Jedva smo ga mladog prepoznali
On se njima valjano oduži
I novčani svakoj darak pruži
Vreme ide dva se sata bliže
A potom se stari svate diže
Zdravicu je održao lepu
Mnoge suze niz obraze teku
Svima redom svatovima veli
Poslušajte sokolovi beli
Starješinstvo vi ste meni dali
Jednoglasno mene izabrali
Zato na vas sviju apelujem
Što ja kažem treba da se čuje
Vreme dođe da se ići mora
Iz ovoga djevojčinog dvora
Mi sa sobom djevojku vodimo
Zato pazte pametni budimo
Da se nešto ne bi dogodilo
Što bi kome krivo učinilo
Završujuć tu svoju zdravicu
Obrati se od djevojke stricu
O čestiti kuće gospodare
Blagoslovi ovo nam čeljade
Stric sinovku lepo blagosilja
Suze teku od velikog milja
A i otac svoj blagoslov djeli
I poučno svojoj kćerki veli
Budi dobra moja kćeri mila
Od toga ti zavisi sudbina
Jošte jedna zdravica je pala
Od kuma im Lovrića Stevana
On poželi dobro mladencima
Sretna puta svima svatovima
Od zvanica dara pokupio
Celu svotu kumi poklonio
Kad kucnuše po podne dva sata
Širom nam se otvoriše vrata
Svi govore sada treba ići
Da bi mogli do Veljuna stići
Za svjetlosti i bijela dana
Da nas ne bi prevarila tama
Tada dobre konje izvedoše
Pod saone iste upregoše
Zvona tuku prašte puške ljute
Kako ćemo putovati pute
Konji gojni kao gorske vile
Kočijaši pritežu dizgine
Svakome su konji okićeni
Najedanput sve se zašareni
Tu bijaše boje svakojake
Pomješane od papirne trake
A da vidiš Antića Jovana
I njegova dva bijesna ždrala
Na zadnje se noge ispravili
I glave su nebu okrenuli
Pedeset sam napunio ljeta
I mnogo sam prohodio svjeta
Samo ovog još ne vidje druže
Da se konji sa dve noge služe
Jošte Jovo u saone svoje
Mladenaca stavi obadvoje
Sa svima se redom oprostismo
I ostanak sretan poželismo
A i oni nama sretna puta
Samo ne znam kakva bi to ruka
Ovo naše društvo sačuvala
Da se nekom ne dogodi kvara
Puče puška sad se na put kreće
Nikom srce mirovati neće
Krenu Jovo preko polja ravna
Kao munja preko neba sjajna
A za njime troje saonice
Kao hitre preko polja ptice
Odvedosmo lijepu Bogdanku
Rasplakasmo i oca i majku
I ostalu redom familiju
Prisilismo neka suze liju
Zbogom ostaj ti kućo Lovrića
Danas osta bez jednoga ptića
Puške tuku a pjesma se ori
Sretno idu kićeni svatovi
Na stotine naroda je bilo
Pokraj puta što je dočekivo
Da pogleda povorku šarenu
I da vidi djevu isprošenu
Mnogima smo napojnice dali
Koji su se s nama susretali
Kad stigosmo pravo do Veljuna
Tu je mala nastupila buna
Neće Jovo pred kuću da svrati
Već nastavi dalje putovati
Tjera pravo dolje do križanja
Do pred kuću Gvozdića Svetana
Ostali ga u tom putu slede
Tu se desi jedan maler mali
Sikirica saone prevali
Taki se je slučaj dogodio
Iako je Pero trezan bio
Pošto nikom ništa nije bilo
Svi se skupa povratismo živo
Sa križanja jure konji vrani
A pred kućom ustaviše sami
Tu se pjesma na sve strane ori
Sretno stižu kićeni svatovi
Bjelo platno žene donesoše
Preko njega snahu uvedoše
Mnogi svoja mjesta zauzeše
A zetovi šalu otpočeše
Šta im možeš za njih nema prave
Mnoge koke pogubiše glave
Poslje toga večera se stvara
Kum pokupi od svatova dara
Evo kumo što sam pribavio
Primi darak što sam sakupio
Nastavi se pjesma i veselje
Mnoge su se ispunile želje
Kolo igra harmonika svira
A tambura u srce nas dira
Mladež pleše staradija pije
Malo fali što suze ne lije
Mnogi kunu svoje stare kosti
Neko žali prerane mladosti
A šta možeš tome nema leka
Nikom mladost ne traje dovjeka
Od veselja i silnoga plesa
Sva se kuća iz temelja stresa
To potraje do sitnih urica
Dokle bije na tamburi žica
Kum je dužnost izvršio svoju
I mladence saveo u sobu
Pa je ovo završeno slavlje
Da Bog dade mladencima zdravlje
I ostalim što prisutni biše
Te pjesniku koji pjesmu piše.


DRAGIĆ MILJENOVIĆ
Kuplensko 30
Vojnić