ZAHTJEV SUDU BIH DA ZABRANI SLANJE „PROGRAMA REFORMI” U NATO

Piše: Stefan Mačkić, 

Pitanje (ne)pristupanja savezu kakav je NATO je od monumentalnog javnog značaja za žitelje bilo koje države, pa tako i Republike Srpske, koju bi Milorad Dodik u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine trebalo da predstavlja. O takvim pitanjima niti smije da odlučuje sam, mimo naroda, niti je iko dovoljno mudar, svjestan, staložen i dalekovid da može sam o takvim pitanjima ispravno da odlučuje.

Narod jeste mudar, a može biti i svjestan i dalekovid. Naravno, kada mu se blagovremeno pruže sve informacije koje su mu potrebne da shvati i prelomi kojim će pravcem i putem njegova budućnost da se pretače u njegovu prošlost. Neinformisan narod, pak, ne zacrtava pravac tog svog životnog potoka, već mu obrće smijer, pa mu se prošlost preliva u budućnost, a u tom se vrtlogu uvijek i neminovno diže teški mulj i talog, koji lako može da ga uguši.

„Program reformi Bosne i Hercegovine” stoga ne smije da se krije. Narod mora sam da se uvjeri šta u njemu piše i šta taj dokument za njegovu budućnost znači. Upravo zato je potpisnik ovih redova zahtijevao od Predsjedništva BiH da objavi „Program”. Nešto kasnije je to tražilo i Udruženje za borbu protiv korupcije „Transparensi internešnl” u Bosni i Hercegovini, ali tu treba da im se prigovori – oni za tu informaciju mole, a narod za prava koja mu neprikosnoveno pripadaju nema šta da moli vlast, već treba i mora od vlasti da zahtijeva da mu obezbijedi njihovo uživanje.

Potpisnik ovih redova je zahtijevao i da se privremeno zabrani slanje „Programa”, sve dok ne protekne bar mjesec dana nakon njegovog objavljivanja. U suprotnom, javnost ostaje obespravljena, jer ne može da raspravlja o tom pitanju od izuzetnog javnog značaja, ne može o njemu da oblikuje javno mnjenje i stvori informisano i cjelovito mišljenje, ne može da kritikuje i pritišće javnu vlast da donese odluku narodu po volji i ne može tako da učestvuje u obavljanju javnih poslova; što su sve prava koja narodu jemče i Ustav Republike Srpske, i Ustav Bosne i Hercegovine, i Opšta deklaracija o pravima čovjeka, i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

ZAHTJEV SUDU BIH

Budući da se nedostavljanjem „Programa” novinaru krši sloboda izražavanja, jer on bez tog dokumenta ne može da uživa svoje pravo i ispuni svoju ustavnu dužnost da blagovremeno o tom pitanju od javnog značaja izvijesti javnost; potpisnik ovih redova je od Suda Bosne i Hercegovine tražio da mu zaštiti ustavna prava i slobode tako što će da naloži Predsjedništvu BiH da objavi taj dokument i da mu zabrani njegovo slanje u sjedište NATO-a dok ne protekne bar mjesec dana od njegovog objavljivanja.

Takav zahtjev je podnesen jer nema drugih djelotvornih pravnih lijekova, pošto je izvjesno – pogotovo sada, nakon imenovanja Zorana Tegeltije za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH i Dodikove najave o skorom imenovanju ministara – da bi taj dokument mogao veoma brzo da bude poslan u sjedište NATO-a, ili bez objavljivanja, ili netom poslije objavljivanja, kako bi se stvorio privid demokratije.

Zbog toga „Program” mora da se objavi što prije. Njegov sadržaj je izuzetno bitan i sam po sebi, ali blijedi naspram činjenice da ga se protivustavno skriva od naroda. Ustavodavitelji tako nastavljaju da podrivaju ustavni i demokratski poredak – vladavinu prava i vladavinu naroda – kako Republike Srpske, koju su se zakleli da čuvaju, tako i Bosne i Hercegovine.

Sud BiH o zahtjevu mora da odluči hitno, a najkasnije u roku od petnaest dana, kako je to propisano Zakonom o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.