RT: Ovih dana svi su američki saveznici, što pokazuje koliko malo takvi savezi zaista znače

18.11.2019. god.

Nekoliko termina je ovih dana zloupotrebljeno kao i termin „saveznik“. Ukrajina je, uvereni smo, saveznik SAD-a. Kurdi su takođe navodno saveznici SAD-a. I, naravno, Izrael se uvek naziva jednim od najvećih saveznika SAD-a.

Ipak, postoji nešto neobično u ovom imenovanju. Prema rečniku "Meriam-Webster", "saveznik" je "suveren ili država povezana sa nekim drugim sporazumom ili savezom". Rečnik "Kembridž" navodi nešto vrlo slično: Saveznik je "zemlja koja se zvanično složila da pruži pomoć i podršku drugoj, posebno tokom rata". Dobijate predstavu. Saveznik je država ili država koja se sporazumom obvezuje da vam pomogne i obrnuto. Saveznici su povezani međusobnom obavezom pružanja pomoći jedni drugima.

Međutim, ne postoji ugovor koji obavezuje Sjedinjene Američke Države da pomognu Ukrajini, Izraelu ili Kurdima. Krenite prvo od Ukrajine. U poslednjim nedeljama političari, novinari, kreatori politike i drugi, u više navrata uveravali su nas da je Ukrajina saveznik SAD-a. Otvarajući raspravu Trampovom opozivu, početkom nedelje, republikanac Adam Šif izjavio je da je „2014. godine Rusija napala saveznika Sjedinjenih Američkih Država, Ukrajinu, kako bi odvratila zagrljaj zapada od tog naroda". Ranije je senator Šerod Brovn saopštio da je "Tramp očigledno blokirao 300 miliona dolara koje su odobrene u Kongresu koji bi otišle našem savezniku, Ukrajini, u borbi protiv ruske agresije". Opisujući prvi dan otvorenih saslušanja o impičmentu, primetio je urednik "Gardiana", „dvojica visokih američkih diplomata objasnila su kako se redovna američka politika prema savezniku Ukrajini zaplela 2019. godine `neregularnim kanalom` “. Pravni analitičar „Foks njuza“, sudija Endrju Napolitano, izjavio je da "iz tih transkripta znamo da je Trampova pretnja da će zadržati 391 milion dolara vojne opreme i finansijske pomoći našem savezniku Ukrajini, koja se bori u krvavom ratu protiv Rusije, biti sve dok mu vlada Ukrajine ne učini `uslugu`".

Takvi primeri se, naravno, mogu lako umnožiti. Ni u jednom trenutku niko ne objašnjava kada je Ukrajina postala saveznik SAD-a i šta tačno znači taj savez između SAD i Ukrajine. Ukrajina nije članica NATO-a. Članica je NATO-ovog programa Partnerstvo za mir. Ali, ako je tako i Rusija, i Srbija, i nijedna od tih zemalja nikada nije dobila status "saveznika SAD-a". Da budemo sigurni, Bušova administracija pokušala je ugurati Ukrajinu i Gruziju u NATO. Međutim, druge članice NATO-a su se usprotivile. Na kraju, na samitu u Bukureštu 2008. godine, NATO nije napustio nejasna obećanja o eventualnom članstvu u NATO-u. Dakle, Ukrajina nije članica NATO-a. Prema tome, njegov član 5, odredba „napad na jednog je napad na sve“ se ne primenjuje.

Ne postoji ni bilateralni vojni ugovor koji obavezuje Ukrajinu i Sjedinjene Američke Države, ili Ukrajinu i bilo koga. Ako bi takav sporazum, naravno, bio potpisan, tada bi američki Senat morao da se izjasni po tom pitanju. Morala bi se voditi nacionalna rasprava, a javnost bi trebalo da bude ubeđena u mudrost vojnog mešanja u mogući sukob s Rusijom, koju je Kijev jednostrano odredio kao agresora i osvajačku silu. Postoji još jedno pitanje koje bi se pojavilo u nacionalnoj raspravi o preporučljivosti uspostavljanja saveza sa Ukrajinom. Za Ukrajinu se kaže da je jedno od najkorumpiranijih mesta na planeti. Kako bi Sjedinjene Američke Države mogle da garantuju da bilo kakva vojna pomoć pružena ukrajinskoj vladi ne bi završila na crnom tržištu i u rukama fašističkih milicija poput bataljona "Azov"?

Pogledajmo Kurde, koji se u medijima takođe hvale kao američki saveznici. Ne postoji nacionalna država koja uključuje Kurde, tako da, očigledno, ne može postojati formalni vojni savez između Sjedinjenih Američkih Država i bilo koje postojeće kurdske države. Kurdi su etnička grupa i pripadaju državama koje se ne identifikuju kao kurdske. Svako formalno vojno savezništvo sa Kurdima narušilo bi suverenitet država u kojima Kurdi žive, a samim tim bi prekršilo i međunarodno pravo. Štaviše, Kurdi su verodostojno optuženi da su u Siriji sprovodili akcije čišćenja protiv Arapa i Asirijaca, koristeći vojnu pomoć koju su im pružile SAD, da bi iscrtali etnički čiste kurdske države u drugim zemljama. Isto važi i za iračke Kurde. Svako formalno vojno savezništvo s Kurdima dovelo bi Sjedinjene Američke Države u neki oblik sukoba zbog etničkog čišćenja.

Nepotrebno je govoriti da ovaj strasni govor o saveznicima nije rezultat nepromišljene brige o stradalnicima i kreatora politike. Izraz "saveznik" želi ubediti javnost da, isporučivanjem vojne pomoći ili pružanjem vojne obuke potencijalnim "saveznicima", SAD ispunjavaju zakonsku obavezu. I da, čak i ako nije bilo zakonskih obaveza, oni koji se bave politikom tvrde da postoji moralna obaveza. Na kraju su oni naši saveznici - pomoć prijateljima u nevolji je prava stvar. Ovo čini kratko spajanje procesa kojim se sklapa formalni savez. Savez zahteva bilateralni ugovor, a bilateralni ugovor zahteva potpisivanje i ratifikaciju. Za potpisivanje i ratifikaciju potrebna je javna rasprava. Javna rasprava zahteva razmatranje opravdanja za mešanje u opasne sukobe u kojima nisu u pitanju jasni američki interesi. Stoga je bolje pretvarati se da je javna rasprava već obavljena i da je već potpisan i ratifikovan ugovor, i da je sve što je sada potrebno, slenje pušaka, "Džavelina" i, naravno, puno novca.

Dr Džordž Samjueli, stariji istraživač na Institutu za globalnu politiku i autor knjige "Bombe za mir: NATO-ov humanitarni rat protiv Jugoslavije"

Izvor: Vostok / RT