Proslava 800 godina autokefalnosti SPC i 1500 godina postojanja manastira Podlastva

 

Patrijarh je izrazio veliku radost i zahvalnost Gospodu što mu je dao moć i snage da učestvuje u ovoj velikoj duhovnoj radosti.

 

„Ovo je radost, koja nije samo radost Crne Gore i Crnogoraca, nego cijelog srpstva. Radost Srba iz otadžbine, ali vjerujem i radost naših Srba raseljenih širom svijeta. Na neki način i ovaj događaj i ova radost, retka i velika, dopreće do njih“, kazao je Svjateješi i dodao da je to vrlo važna vijest, jer odnekud vlada mišljenje da je umrla vjera u Crnoj Gori.

 

Patrijarh je podsjetio da je imao prilike negdje 1988-1989. godine da vidi tadašnju Crnu Goru, kada je u njoj bilo teško duhovno stanje:

 

„Ovo danas što vidim, ove crkve koje su okitile prostore, oživljeno sveštenstvo, monaštvo, to je zaista, nešto što je čudo Božje, jedno veliko ohrabrenje za sve nas“, poručio je Njegova svetost Patrijarh srbski Irinej izražavajući nadu da će se vijest sa ove proslave o životu naše Crkve u Crnoj Gori raširiti, s blagodaću Božijom i molitvama svetih ugodnika Božijih.

 

Zablagodarivši Bogu jer nam dao veliki broj svetih na koje imamo da se ugledamo i vidimo ono što je vječno i neprolazno i da to slijedimo u svome životu, Svjatješi je naglasio da je u Crnoj Gori živa vjera, živa Crkva, koja ovdje postoji od prvih dana kada se širila riječ Božija:

 

„Riječi apostola Pavla i drugih apostola i danas živi i prenosi se sa kolena na koleno iz duše u dušu i vjerujem da će se tako i nastaviti i u budućnosti. Ponavljam, ovo je veliko ohrabrenje i velika radost za cijelo srpstvo. Živa je naša vjera!  Ono što je vjekovima sijano na ovim prostorima, od Svetih ugodnika Božijih i naroda ovoga kraja, ne može da se uništiti ni dekretom, niti ma kakvom zapovješću ljudi ovoga svijeta. Sve je to jedan oblačak koji nailazi i koji se sigurno razilazi, a ono što je riječ i istina Božija, to je neuništivo. To je izvan moći ljudske. Ono što Bog blagoslovi, to čovjek ne može da uništi.“

 

Pojasnio je Patrijarh da sve ovo što nas snalazi i što smo doživjeli i doživljavamo, se događa upravo zato što smo se u jednom periodu udaljili od Crkve i svoje vjere.

 

„Jedini jedini put jeste da se vratimo Bogu, Crkvi svojoj, onoj vjeri i istini kojom su živjeli naši preci i stvarali velika djela“, istakao je između ostalog Prvojerarh naše Crkve.

 

Podsjetivši da slavimo osam vjekova autokefalnosti Crkve i 15 vjekova ove grbaljske svetinje koja je prošla kroz mnoga stradanja, Patrijarh je kazao da ona postoji jer je ruka Božija podržava a ono što Bog podržava ne može čovjek ništa svog dodati:

 

„Neka je blagosloven ovaj dan i svi koji ste prisutni večeras i sjutra, da manifestujemo našu vjeru i duhovni život koji nas je krasio i tako visoko podigao. Jedini put da tako nastavimo je da se Bogu vratimo, Crkvi, istini i neće nas Bog ostaviti. Neka vas Bog blagoslovi! Srbski narod neka složi i umnoži i u Crnoj Gori, Srbiji i cijelom svijetu gdje se nalazi i živi naš pravoslavni narod. Neka je Bog sa vama i blagoslov i sada i u vijek vjekova, amin“, poručio je večeras Njegova svetost Patrijarh srbski g. Irinej na Svečanoj akademiji u manastiru Podlastva.

 

Na Svečanoj akademiji izveden je bogat kulturno-umjetnički program a pozdravno slovo proiznio je Jovan Markuš, publicista i nekadašnji predsjednik opštine Cetinje.

 

Gospodin Markuš je ukazao na kontinuirano postojanje Pravoslavne crkve u današnjoj Crnoj Gori koje se može pratiti od 4. vijeka po Hristu.

 

„Ona je prvo bila ustrojena pod imenom Episkopija: dioklijske, risanske, skadarske i rascijske, u vremenu jedinstvene Crkve Istoka i Zapada. Te i druge drevne episkopije na ovim prostorima od 1220. godine postoje bez prekida u današnjem obliku kao Zetska episkopija (od 1346. g. na saboru u vrijeme cara Dušana i Patrijarha srbskog Joanikija uzdignuta na stepen mitropolije), Budimljanska, Humska i Raška u sastavu arhiepiskopije Žičke, odnosno Pećke patrijaršije.“

 

Naglasivši da su pored istorijski uslovljenih promena naziva, sve te episkopije bile od osnivanja dijelovi Pećke patrijaršije sve do njenog otomanskog ukidanja 1766, Markuš je podsjetio da su od tada do 1920. dijelovi nekadašnje Pećke patrijaršije jurisdikcijski pripadali Carigradskoj patrijaršiji. Drugi dijelovi (Crnogorska mitropolija, Karlovačka mitropolija, Mitropolija Kraljevine Srbije i Bukovinsko-dalmatinska mitropolija) upravljali su samostalno, nezavisno od drugih pomjesnih Crkava, u stalnom iščekivanju obnove jedinstva Pećke patrijaršije.

 

„Odluku o vaspostavljanju jedinstva Pećke patrijaršije prvo je donio sinod Crnogorske mitropolije u Kraljevini Crnoj Gori 16. decembra 1918. godine, a potom je, saglasnošću svih ostalih mitropolija nekadašnje Pećke patrijašije to jedinstvo ostvareno 1920. godine, potvrđeno 1922. godine tomosom Carigradske patrijaršije i saglasnošću svih autokefalnih Pravoslavnih crkava u svijetu. “

 

Novim ustavom objedinjene Pećke/Beogradske Patrijaršije, odnosno SPC, od 1931. g Mitropolija crnogorska je proširena nekadašnjom Zahumsko-raškom/Nikšićkom eparhijom, dijelovima Pećke mitropolije i Bokokotorskom eparhijom, kad joj je i vraćen stari naziv Crnogorsko-primorska, kazao je Jovan Markuš i dodao:

 

„Vaspostavljanjem jedinstva Pećke patrijaršije u okvirima današnje SPC, vjekovima postojeće pravoslavne eparhije na prostorima današnje Crne Gore, sačuvale su i čuvaju svoj neprekinuti kontinuitet, identitet, imovinu i puno samoupravljanje, saglasno vjekovnom kanonskom pravu i poretku Pravoslavnih crkava. Taj kontinuitet, zakonsko-pravni subjektivitet i imovinska prava su im priznavale sve vlasti i države kroz vjekove, bez obzira na njihove promjene i promjene državnih granica.“

 

Govoreći o Manastiru Rođenja Presvete Bogorodice, koji je u narodu poznat kao manastir Podlastva, Markuš je istakao da se on ubraja među najznačajnija duhovna središta, ne samo Grblja nego cijele Boke.

 

„Zajedno sa Miholjskom Prevlakom, koja predstavlja 800-godišnji temelj Svetosavskog pravoslavlja u Zeti – Crnoj Gori, manastir Podlastva je posebno sabirno i saborno mjesto, kako Grblja, tako i cijelog Primorja.“

 

Po njegovim riječima ova grbaljska svetinja, obnavljana u nemanjićko vrijeme, rušena i dizana, doživjela je procvat posebno u ovo, naše vrijeme. U poslednjoj deceniji prošlog vijeka, započeta je obnova hrama i manastirskog kompleksa. Pored hrama, stari konak je obnovljen, i tom prilikom je dograđen paraklis Svetog Velikomučenika Kosovskog Lazara. Manastir sadrži i novoformiranu riznicu u kojoj su smješteni predmeti iz različitog istorijskog perioda, kao i biblioteka.

 

Posebno je istakao preobražaj koji je doživio sveukupni crkveni život u Crnoj Gori stotinu godina nakon Mitropolita Mitrofana Grbljanina.

 

„Treba uporediti činjenice o crkvenom životu, broju klirika i strukturi klira i duhovom stanju naroda u vrijeme Mitropolita Mitrofana i danas. Uporediti kataloge sveštenstva i monaštva iz 1910. i danas, uporediti broj i stanje bogoslužbenih mjesta i objekata, širinu i slojevitost, razuđenost duhovne misije kroz sredstva koja savremeni tehnološki razvoj omogućava… Sve ovo je dovoljno da se vidi i osvjedoči da je kontinuitet crkvene misije među narodom Božjim neprekidan i uzlazan. Osveštani plod i neosporni svjedok tog napora jeste upečatljivi spisak od preko 700 obnovljenih i novopodignutih crkvenih objekata u periodu 1990–2019. Godine. Eto, i to je potvrda onih riječi Utemeljivača Crkve Božje, Gospoda našega Isusa Hrista, da Crkvi Njegovoj ni vrata paklena neće odoljeti“, zaključio je Jovan Markuš u svom nadahnutom slovu na Svečanoj akademiji povodom velikog osvećenja manastira Podlastva.

 

Proslava 800 godina autokefalnosti SPC i 1500 godina postojanja manastira Podlastva biće nastavljena sjutra kada će Njegova svetost Patrijarh Irinej sa više arhijereja služiti Svetu arhijerejsku liturgiju sa osvećenjem paraklisa Svetog velikomučenika kosovskog cara Laza i manastirskih konaka.

 

Nakon Liturgije biće održan svenarodni sabor uz kulturno umjetnički program na kome će nastupiti Nikola i Bojana Peković, Vera Stolić, Danica Crnogorčević, Srbski pravoslavni pojci, hor Srbskog pjevačkog društva Jedinstvo iz Kotora, narodni guslar Stevan Čavor i Pjevačko društvo Grbalj.