Mandić: Crnogorski režim dozvolio da crni dvoglavi orao ,,međaši“ skoro trećinu naše zemlje

 

Poslednjih mjeseci je očigledno snažno pojačana aktivnost određenih albanskih šovinističkih krugova iz Crne Gore, uz podršku političara iz Albanije i tzv. države Kosovo. Samo u julu i avgustu zabilježeni su brojni incidenti sa jasnih velikoalbanskih pozicija, na koje vlast uporno ćuti. Kako se sve to može odraziti na situaciju u Crnoj Gori?

„Samo neko ko je u dosluhu sa albanskim ekstremistima, koji mjesecima terorišu građane Crne Gore, ne vidi da je njihov cilj izazivanje nekog težeg incidenta, koji bi imao nesagledive posledice. Dakle, to više nisu izolovani slučajevi, već dio projekta čije smo pogubne posledice vidjeli u SRJ devedesetih, kao i u Makedoniji. Sada je, izgleda, na red došla Crna Gora, a oni koji zatvaraju oči pred tim, ili su plaćeni da rade za albansku ,,stvar“ ili ih je strah da se suprotstave „saveznicima“ koji su im na referendumu „izglasali“ nezavisnu Crnu Goru.

Ovo je jedan od možda poslednjih trenutaka za djelovanje, i svi moramo istini pogledati u oči, jer situacija će uskoro postati dramatična. Iskustvo nas uči da se albanski separatizam morao u startu suzbiti i zaustaviti, i još ima veoma malo vremena da se nešto uradi po tom pitanju. Marionetski režim koji je zajedno sa albanskim ekstremistima radio na razbijanjuzajedničke države sa Srbijom, koji je snažno podržavao terorističku OVK i napade NATO-a na SRJ 1999. godine nema moralnog oslonca na kome bi mogao postaviti bilo kakvu strategiju za odbranu Crne Gore. Njih lideri Albanaca iz regiona tretiraju kao već odavno kupljenu robu koja je obavezna da ispuni sve zahtjeve koji se pred njih postave. Tako da ovdašnje režimlije nemaju moći da se suprotstave nadolazećem talasu koji će zapljusnuti Crnu Goru. Samo odgovorna vlast može zaustaviti albanske šoviniste u njihovim opasnim namjerama, a to ne mogu, sve i da hoće, njihovi švercerski partneri iz crnogorskog režima, koji su se, u međuvremenu egazilitradiciju Crne Gore i sukobili se sa njenim istorijskim saveznicima“.

Mislite da je crnogorski režim spreman da bez otpora prepusti djelove teritorije nekom drugom?

 

„Naravno da je spreman da to uradi. To je prirodni slijed događaja. Kako oni koji su 1999. godine pozivali na dezerterstvo i izdali svoju otadžbinu danas mogu nekoga pozvati da brani Crnu Goru. Prošlost nam, na žalost, svjedoči da je to tako, a kad neko krene putem izdaje to je put bez povratka. DF je više puta javno pitao vrh crnogorskog režima zašto nisu uradili ništa povodom brojnih incidenata, zašto nisu od nasrtaja Albanaca zaštitili granicu, narod, svetinje, teritoriju, zašto progone svoj narod, a dozvoljavaju da crni dvoglavi orao ,,međaši“ skoro trećinu naše zemlje. Režim, kao i njihovi pomagači u pojedinim ,,građanističkim“ strankama i medijima iz opozicije svjesno dezinformišu javnost plasirajući kako nam ne prijeti opasnost od ovih pojava koje sam pomenuo, a onda se desi neki novi incident koji ih demantuje“.

Priča o izbornom zakonodavstvu danima zaokuplja pažnju javnosti. Vidimo da postoje najmanje dvije ideje kako da se dođe do nekih rešenja. Jedan predlog je onaj koji su, uz podršku šefa delegacije EU usaglasili DPS i Demokrate, a drugi je plan DF-a, iza kojega, čini se, stoji većina opozicije. To je izazvalo buru na političkoj sceni. Da li DF smatra da je i izmjene ustava moraju biti dio čitavog procesa?

 

„Svi znaju naš nepokolebljiv stav da bez regulisanja prava Srba u Ustavu i jasnog definisanja položaja SPC, neće biti ni neophodne većine za izglasavanje izbornih zakona. U startu smo rekli da uz reformu izbornog zakonodavstva paralelno mora da teče rad u Ustavnom odboru koji bi pripremioizmjene i dopune Ustava, kaoi seta zakona, u onom dijelu koji se tiče prava Srba. Mi smo u politiku ušli zbog tih vrijednosti i kada nam neko kaže nemojte sada o tome takav stav doživljavamo kao veoma neprijateljski. Kroz desetogodišnju primjenu Ustava Crne Gore jasno je uočena diskriminatorska politika države u odnosu na Srbe i srpsku jezičku zajednicu, a to mora hitno da se promijeni. Sa tom našom namjerom da promjene izbornog zakonodavstva paralelno treba da prate i promjene ustava bio je upoznat svaki politički subjekt u Crnoj Gori. Svi smo vidjeli koji je bio odgovor vlasti – ,,stavljanje u zatvor“ Nebojše Medojevića i Milana Kneževića i traženje u opoziciji nekog ko nema takvih zahtjeva. Posebno želim da se zahvalim Nebojši Medojeviću i PZP koji su u Ustavu uočili one nedostake koji nisu vidjeli 2007. godine i što su zajedno sa nama inicirali njegove izmjene. Ne mogu da razumijem one druge koji su nekada pripadali bloku za zajedničku državu, a koji danas neće da nas podrže da promijenimo i dopunimo ustav.

Podsjećam da u predlogu DPS-a i Demokrata nema ni slova o izmjenama ustava kako bi se regulisala prava Srba u CG. Ali, to je ta nova politika, a treba podsjetiti na novousvojeni stav Demokrata da Srbi u CG nisu ugroženi i diskriminisani. To je potpuno isti stav kao i DPS-a, iako je to jedna velika laž, jer svaki statistički podatak, svaki slučaj ,,na terenu“ pokazuje da su Srbi, njihov jezik, crkva, kultura, izloženi teroru i progonu, a činjenica da je u državnoj upravi zapošljeno tek 4-5 odsto Srba upotpunjuje tu sumornu sliku pokušaja nasilne asimilacije. Demokrate su, nažalost, otišle toliko daleko da su čak i Mila Đukanovića optužili za izdaju ,,tekovina 21. maja“ a ustavni patriotizam koji im je nametnuo novi partner, predsjednik Crnogorske Pavićević, proglasili za vrhunsko dostignuće političkog razmišljanja. Kunu se u Ustav za koji je glasao i Medojević, koga zbog toga kritikuju, ali neće da ga zajedno sa Medojevićem mijenjaju i otklone sve one nedostatke koje su neki odmah uočili a neki malo kasnije,a kojima bi Srbima popravili položaj u Crnoj Gori. DF, dakle, neće pristati da bude dio bilo kakvih dogovora oko izbornog zakonodavstva dok režim i Demokrate ne pristanu na izmjene i dopune ustava u dijelu identitetskih pitanja. Neka svako misli kako hoće u odnosu na naše zahtjeve, možda neko kaže da je to ucjena, a mi tvrdimo da moradoći do promjena i dopuna ustava kako bi se zaustavila diskriminacija i progon srbskog naroda, SPC i onih građana koji govore srbskim jezikom. Crna Gora je dužna da srbskom narodu, koji je stvorio njenu prvu državnu organizaciju, kao i Crkvi koja je dugo vremena bila glavna svetovna i duhovna adresa, omogući ravnopravan tretman,a SPC omogući odbranu dostojanstva koje zaslužuje i imovine koja im pripada“.