Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske: „Slavljenje“ ratnih zločinaca i antifašizam ministra Bogdanovića i DPS

17.07.2018. god.

Cetinje, 16. jul 2018.

Ministar Bogdanović i njegova partija nas, nažalost, nisu iznenadili svojim ekstremističkim jezikom usmjerenim protiv Mitropolije crnogorsko-primorske.

Desetine floskula je upakovano u njihova saopštenja. Svaku smo već odavno čuli i nisu ni najmanje originalne. Ne očekujemo bolji odnos. Ministar, dok je bio gradonačelnik Cetinja, imao je ignorantski ili otvoreno neprijateljski odnos prema Mitropoliji, kao i mnogi funkcioneri te partije.

U konkretnom slučaju se njihove primjedbe sastoje u tome da je „sporni“ parastos Dragoljubu Mihailoviću u seoskoj crkvi u Žlijebima kod Herceg Novog, navodna provokacija Mitropolije usmjerena protiv Crne Gore, njenog društvenog sklada i, zamislite, antifašizma uopšte.

Na prvom mjestu, ministar i ostali kritičari previđaju da je ovo parastos prvjenstveno carskoj porodici Romanov nad kojom je izvršen najsuroviji zločin od boljševika u XX vijeku. Pri tome, trebali bi da znaju da ličnost generala Mihailovića i njegovo djelovanje u Drugom svjetskom ratu do danas nije do kraja rasvijetljeno i oko njega ne postoje jednoznačna i jednodušna mišljenja. No, nešto se zasigurno zna: ubijen je od Brozovih vlasti poslije komunističkog sudskog procesa, koji ne bi izdržao ni najblaže pravno preispitivanje, kako tadašnjeg, a osobito današnjeg pravnog poretka. Njegovi egzekutori su sakrili njegov grob. (Sjećamo se svi renoviranja grobova okupatorskih vojnika u Crnoj Gori, što je osnovna ljudska obaveza i za svaku pohvalu) Zna se još i da je bio i vrhovni zapovjednik Jugoslovenske vojske u otadžbini i Ministar vojske Vlade Jugoslavije u egzilu koja nije bila u Berlinu (niti je on bio povjerenik one u Zagrebu, kao što je bio autor dijela himne koja se danas poje u Crnoj Gori), nego u Londonu. Treba li takođe da podsjećamo da je ta Vlada formirana nakon puča u kojem je palo namjesništvo zbog pristupanja Trojnom paktu? Jedan od najvatrenijih slobodoumnih govora je tim povodom na Radiju Beogradu održao Patrijarh srbski Gavrilo Dožić, bivši Mitropolit crnogorsko-primorski. Znamo još i da je Mihailović nosilac najviših savezničkih odlikovanja SAD, Francuske i Poljske, kao prvi pokretač otpora protiv nacifašizma u Evropi. Ne sumnjaju valjda ministar i DPS u antifašizam jednog Trumana ili De Gola? Dabome da znamo i za mnogo njegovih kontroverznih odluka učinjenih tokom tog smutnog vremena, ali njegovo lik i djelo uopšte nije predmet našeg razmatranja. Ne treba izgubiti iz vida da nijednom ministru ili partiji u SAD, Kanadi, Velikoj Britaniji, Francuskoj ili Australiji nije palo na pamet da ocijeni parastos Mihailoviću kao ”provokaciju” niti nešto što ”narušava kult antifašizma”.

Drugo, organizator parastosa nije Mitropolija crnogorsko-primorska. To što mediji tako senzacionalistički predstavljaju, ne znači da je istina. Sveštenstvo je pozvano da odsluži parastos od strane udruženja „Srbski soko“ iz Herceg Novog. A to nije nikakav skup, gdje neko biva „slavljen“ ili „veličan“, nego se vjernici, predvođeni sveštenstvom, mole za oproštaj nečijih grijehova i da se pokojnome podari „milost Božija“. Svaki kršteni čovjek ima pravo na tu molitvu, bio on na ovoj ili na onoj strani u Drugom svjetskom ratu. Malo li su sveštenici partizana sahranili i parastosa im otpojali (sjeća li se ko Đilasove sahrane sa četiri sveštenika Mitropolije na zahtjev njegove rodbine?). Mitropolit je ne jednom držao zaupokojene službe za sve postradale u toku Drugog svjetskog rata bez razlike. Dakle, ovaj parastos je lokalna stvar jednog sela i jednog udruženja i nije čak ni predviđeno da Mitropolit bude tamo. Inače, sveštenici sami zakazuju i obavljaju i parastose i ostala bogosluženja i ne pitaju svoga Vladiku svaki put treba li da to urade.

Svakako neće ministar Bogdanović i vladajuća partija, koja god da bude, određivati kome će se držati parastosi, ko je zaslužio opijelo, a ko nije. Ko zna dokle idu njihove ambicije? Jasno je kako bi to izgledalo ako bi partijaši i ideološki ostrašćeni pojedinci dobili vlast nad Crkvom. Pretpostavljamo da niko sem onih iz njihove partije i pripadnika njihove ideologije ne bi bili dostojni da se krste, vjenčaju, niti bi ih iko smio sahraniti. Takve su ambicije imali upravo adepti i poklonici zločinačke i antiljudske nacifašističke ideologije.

Ne treba ministar i ostali branioci da brane Crnu Goru od Mitropolije, jer na to nemaju prava niti autoriteta. Naročito ne trebaju da je brane manipulacijama i pravljenjem atmosfere u kojem Mitropoliju predstavljaju kao neprijatelja ove zemlje, pa čak i slobode, što ona nikad nije bila niti će biti. Naprotiv, ona je jedina koja danas okuplja potomke svih zavađenih u tom nesrećnom ratu, i u onim ranijim sukobima, onih koji se danas ovako i onako izjašnjavaju, govore ovim ili onim jezikom. Svi su, u ogromnoj većini, uz svoju Crkvu.

No, sve je ovo nevažno pred činjenicom da taj isti ministar i njemu slični nemaju nikakav problem da pjevaju, i to u državnoj himni, stihove osuđenog ratnog zločinca Sekule Drljevića, kojeg je osudila ista vlast, kao i Mihailovića, s tim što ovaj prvi nema nikakvu saradnju sa saveznicima, već je bio dosljedan službenik jedne od najsurovijih marionetskih država – NDH. No, reći će neko, ne drže mu parastose. Možda, ali drže lažne, u izvedbi raspopa Dedeića. Krsta Zrnova je osudila ista vlast i ubili isti državni organi, koji su to uradili sa Dražom. To ministru ne smeta da, ranije kao gradonačelnik Cetinja, drži govore nad njegovim grobom u Lipi Cuckoj. Krstu se može jer je Katunjanin, a Draži ne može, valjda, jer je Srbijanac. Tadašnja vlast ih je jednako držala za ratne zločince.

Kakvo je to licemjerje u pitanju?

Uzgred budi rečeno, Mitropolit Amfilohije je u Lipi Cuckoj držao parastose Krstu Zrnovu dok ministar, njegovi istomišljenici i raspopi (kojima ministar zida ”crkvu” na Cetinju, a prijeti i da će strpati u pećinu ikonu Bogorodice Filerimske, dobijene od carske porodice Romanovih – čiji parastos ne slučajno ignoriše), koji danas posjećuju njegov grob, nisu znali ni ko je on.

Revolucionarna „pravda“ je bila oštra prema Draži i prema Krstu Zrnovu, koji su radili što su znali i umjeli, ne uvijek najbolje i savršeno, kao i svi u tim izuzetno smutnim vremenima, a sudeći po ministrovom i saopštenju njegove partije, ne bi ni oni bili blaži prema svojim neistomišljenicima da im može bit’!

Izvor
foto: mitropolija.com/ vostok.rs

Povezane teme
CrnaGora

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Hronika specijalne vojne operacije za 22.1..2024.

Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za