BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Srpske zemlje i Srbi u regionu

04.09.2010. god.

Kuda ide Srbija??? Srpska Unija

Srpski narod danas

Pleme moje snom mrtvijem spava – bila bi sasvim odgovarajuća pesnička definicija aktuelnog duhovnog i nacionalnog stanja srpskog naroda. Sa jedne strane, ogroman istorijski umor koji se reflektuje u svim životnim sferama: od duhovnosti i morala, preko demografije i kulture, do ekonomije i državotvornosti, a sa druge strane nesposobnost intelektualne i političke elite za bilo kakvu nacionalnu viziju i program.

Jedina konstanta poslednjih više od pola veka jeste dezintegracija srpskog naroda, i to po svim šavovima jezičkih, kulturnih, crkvenih i etničkih teritorija, kao i odsustvo nacionalnog plana i strategije.

Rasturanje srpskog nacionalnog identiteta u njegovim elementarnim kategorijama vere, jezika, pisma, istorije, kulture i državnosti ne prestaje i možemo reći da živimo jedno vreme novog titoizma kao duha vremena koji je prepoznatljiv upravo po obračunu sa srpskim nacionalnim identitetom.

U brozovskoj paradigmi, koja se ponovo vraća na velika vrata na Balkan, treba slomiti srpski narod, okupirati njegovu elitu i nacionalne institucije i njegove identitetske teritorije podeliti između susednih nacija i država, među kojima je nekoliko potpuno nepostojećih u suštinskom smislu, pošto nemaju drugog identiteta izuzev konvertitskog.

Posebnu studiju, bez koje se ne može razumeti istorija Balkana, trebalo bi posvetiti stvaranju određenog broja novobalkanskih nacija na odricanju od srpskog narodnosnog identiteta, odnosno na toj neobičnoj činjenici da se novi identitet gradi isključivo na ratu protiv starog, srpskog nacionalnog identiteta iz koga se potiče i koji je napušten milom ili silom u proteklih nekoliko vekova, a posebno u poslednjih 100 godina.

Tek uz pomoć poznavanja inspiratora, realizatora i rezultata svih naučnih, kulturnih, duhovnih i političkih eksperimenata urađenih u ovoj laboratoriji novih identiteta, možemo razumeti aktuelni balkanski momenat, iz čega tek može uslediti predviđanje budućnosti ovog politički uvek trusnog regiona.


Region danas

Region u kome Srbi žive najtačnije bi se danas mogao definisati kao američki protektorat koji teži ka učlanjenju u Evropsku Uniju. Uzimajući u obzir sada već opšte poznatu činjenicu da, sa jedne strane, Amerika i Evropska Unija postepeno gube geopolitičke pozicije i imaju sve manje snage da zadrže presudan uticaj na region, potrebno je uočiti da, sa druge strane, rastu ambicije određenih starih balkanskih zavojevača, kao što su Vatikan i Turska, ili lokalnih mladih nacija i država u usponu, kao što je šiptarska ili hrvatska.

Postaje vidljivo da region čeka preraspodela geopolitičkog uticaja stranih faktora i preorijentacija domaćih elita ka novim centrima moći, među koje svakako treba računati i Rusku federaciju koja se takođe, posebno na privrednom planu, uveliko vratila na Balkan. U svemu tome lako se može postaviti pitanje održivosti novijih državolikih tvorevina kakve su gotovo sve bivše jugoslovenske republike i pokrajine, a posebno Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija ili Kosovo.

Pitanje svih pitanja jeste, dakle, da li će naš region ostati pod američkim protektoratom, postati Evropska, Vatikanska, Šiptarska, Hrvatska, Turska ili Ruska Unija, ili će biti podeljen na nekoliko sfera uticaja između ovih velikih sila i njihovih novih/starih satelitskih država na Balkanu? U ovom kolopletu interesa kretaće se i rešavanje sudbine srpskog naroda, a svakako ćete primetiti da u ovom času, uprkos tužno-smešnim pokušajima države Srbije da se predstavi kao lider u regionu, u svim ovim geopolitičkim kombinacijama nigde nema spomena Srba i srpskih nacionalnih interesa.

Šta god da bude budućnost regiona, ona će iznova biti ispisivana na živom tkivu srpskog naroda širom Balkana, i na srpskim vekovnim etničkim teritorijama.


Srpske zemlje i Srbi u regionu danas

Red bi bio da analizu statusa srpskog naroda i države na Balkanu počnemo od prve srpske države posle 1918 – Republike Srpske Krajine. Ove godine obeležavamo 15 godina od Oluje, najvećeg etničkog čišćenja u savremenoj Evropi posle Drugog svetskog rata, kada je nekoliko stotina hiljada Srba u srcu Evrope proterano sa svojih kućnih ognjišta, a da se u njih do dana današnjeg nije vratilo. Srbi u Nezavisnoj državi Hrvatskoj i dalje su građani drugog reda, a povratak, vraćanje stanarskih prava i zaposlenje su ljudska prava koja su im onemogućena na sistematski način od strane hrvatske države.

Istorijsko pamćenje i političko podsećanje na postojanje RSK do samo pre 15 godina, kada je ugušena združenim zločinačkim dejstvima hrvatske vojske, a uz logističku pomoć NATO pakta, gotovo da je izbledelo i prestalo. Skupština i Vlada RSK u izgnanstvu nije priznata ni u Beogradu, a kamoli da je pomen RSK prisutan u međunarodnoj javnosti i političkim institucijama svetske zajednice.

Hrvatskoj genocidnoj državi mora se priznati uspešno obavljen posao za koji nije bila do kraja sposobna čak ni prvobitna NDH koja je imala potpuno odrešene ruke od strane Hitlerovog novog evropskog poretka u kome nije bilo mesta za Srbe. Postavlja se onda pitanje u kakvom novom evropskom i svetskom poretku živimo, kad je u njemu bilo moguće ono što nije bilo moguće u Hitlerovo doba, i da li to znači da u ovom poretku za Srbe ima još manje mesta?

Posebno je i najdramatičnije pitanje šta u tom kontekstu već 20 godina radi Bivša jugoslovenska republika Srbija, koja je u potpunosti zaboravila da bez prevencije genocida kroz sećanje na stradanja u Jadovnu, Jasenovcu i NDH u celini, pa sve do Oluje, nema opstanka srpskom narodu?

I šta je ta ista BJR Srbija u poslednjih 15 godina uradila da se pred svetom i u Nezavisnoj državi Hrvatskoj postavi pitanje Republike Srpske Krajine i do 1991. godine srpskog konstitutivnog naroda u BJR Hrvatskoj?

Republika Srpska, druga srpska država posle 1918. godine, uspela je ono što RSK nije uspela – da preživi i pretraje. Postojanje RS garantuje Dejtonski sporazum i ona je ove godine postala punoletna, što predstavlja najveću srpsku istorijsku pobedu u poslednjih 20 godina, kao i dokaz da je moguće očuvati srpske državotvorne kapacitete i u najtežim istorijskim okolnostima, kada su nam sve velike svetske sile bile nenaklonjene i kada smo bili izloženi sankcijama, bombardovanju i otvorenoj pomoći svim drugim stranama u ratnom sukobu na teritoriji bivše Jugoslavije.

Međutim, danas se Republika Srpska nalazi pred stalnim optužbama da je genocidna tvorevina i planovima da je treba ukinuti, a Srbe utopiti u veštaški unitarnu BiH.

Na drugoj strani, Srbi u Federaciji, dakle, u drugom entitetu BiH, kao i na nivou zajedničke države, trpe diskriminaciju koja je posebno izražena u nemogućnosti povratka Srba u Federaciju, kao i neravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda prilikom zapošljavanja u državnoj upravi i na najvišim državnim funkcijama.

Srpski narod u Crnoj Gori živi u svojevrsnom aparthejdu: negira mu se elementarno nacionalno postojanje, krade i ukida jezik, pismo, istorija, kultura, običaji i država, a SPC se i dalje progoni i umesto nje nameće policijska sekta samozvanaca koji nose naziv Crnogorska pravoslavna crkva. Građanska prava za Srbe u Crnoj Gori gotovo da su potpuno suspendovana:
Srbinu je nemoguće da se zaposli u državnoj upravi, ograničeni su svi drugi ekonomski, medijski, kulturni i politički tokovi, a na delu su i drugi oblici neravnopravnosti građana koji čine najmanje trećinu stanovništva Crne Gore.

Najizrazitiji primer ovog nasrtanja na srpski nacionalni identitet u Crnoj Gori predstavlja ukidanje srpskog jezika i uvođenje crnogorskog kao službenog jezika, iako se na poslednjem popisu stanovništva 63 procenta građana Crne Gore izjasnilo da govori srpskim jezikom.

Status Srba i SPC u Bivšoj jugoslovenskoj republici Makedoniji sličan je crnogorskom slučaju, jer su obe ove novoformirane državolike tvorevine, nastale po avnojevskim granicama koje je iscrtala teroristička organizacija toga vremena - KPJ, zapravo produkti istog titoističkog modela proizvodnje novih nacija i republika. Iako tzv. Makedonci, takođe u određenom procentu poreklom Srbi, i iste vere, kao i tzv. BJR Makedonija, koja počiva na srpskim crkvištima, grobljima i istorijskim spomenicima, nemaju niti jedan razlog da sa Srbima nemaju najbolje moguće odnose.

Konačno, treba pomenuti i tiho gašenje prisustva nekada brojnih srpskih nacionalnih zajednica u Albaniji, Bugarskoj i Mađarskoj, o kojima niko ne brine i koje postepeno gube nacionalni identitet i utapaju se u zemlje domaćine.

Kao poseban slučaj treba istaći jednu zemlju iz Evropske Unije – Sloveniju, u kojoj je status srpske nacionalne manjine takođe nerešen, a ljudska, građanska i nacionalna prava ugrožena.

Kao najorganizovanija srpska nacionalna zajednica u okruženju ističe se srpska zajednica u Rumuniji, tako da njihov primer kulturno-prosvetne autonomije treba proučiti, mada noviji procesi govore da je takođe dovedena u pitanje budućnost tamošnjih generacija i njihovog ostanka u srpskom nacionalnom identitetu.


Srbija danas

Srbija, nakon 20 godina istorijskih poraza, nastavlja da ponire u dalju propast velikim koracima. Samo u poslednjih godinu i po dana u Srbiji su se odigrali sledeći opasni politički procesi: novi statut Vojvodine, zaokruživanje šiptarske državnosti na teritoriji Srbije na Kosovu i Metohiji pod patronatom EU i NATO, medijska parada homoseksualizma, skupštinska rezolucija o Srebrenici, Istanbulska deklaracija, regionalizacija Srbije, izbori za manjinske nacionalne savete, početak procesa prodaje Telekoma, Zakon o elektronskoj komunikaciji...

Kada se pogleda brzina i širina ovih društvenih procesa, u kojima se ogledaju razmere i političke i državne i ekonomske i bezbednosne propasti, dolazi se do samo naizgled paradoksalnog zaključka da Srbi u Srbiji više nisu državotvoran narod, da sve više podsećaju na nacionalnu manjinu i da u vlastitoj državi tek treba da se izborimo za sopstvena nacionalna prava i interese.

Jer, po onome što sada imaju i što će tek imati nacionalne manjine u Srbiji kroz regionalizaciju i funkcionisanje nacionalnih saveta, Srbima bi bilo bolje da postanu nacionalna manjina i počnu da koriste sve kulturno-prosvetne, medijske, političke i druge zakonske mogućnosti za negovanje sopstvenog identiteta – koje u ovom času nemaju u državi Srbiji, koja je samo na ustavnom papiru država srpskog naroda, dok je u praksi građanija kojom sve više vlada diktatura manjina: od verskih, preko seksualnih do nacionalnih.



  • Povezane teme


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Ruske snage su ponovo izvele raketne udare na pozicije ukrajinske PVO u Odeskoj oblasti. Ukrajinske formacije su, sa svoje strane, napale bespilotnim letelicama naftne baze u stanicama Pavlovska i...


U ovom vremenu, kada je predsjednik Dodik iznio prijedlog o mirnom razdruživanju Republike Srpske i Muslimansko-Hrvatske Federacije i to kao odgovor na razvlašćivanje Srpske i na proces stvaranja države...


  Ruske snage su u protekla 24 sata pogodile mete u nekoliko pozadinskih oblasti teritorije pod kontrolom kijevskog režima. Konkretno, ponovo su uništile lansere S-300 u oblasti Mirgoroda u Poltavskoj...

Globalna većina sve više pokazuje svoje nezadovoljstvo poretkom zasnovanim na zapadnim pravilima, ali da li će Kremlj to iskoristiti?


U Moskvi se ozbiljno shvataju izjave američkog predsedničkog kandidata, izjavio je ruski lider


Ostale novosti iz rubrike »