Intervju: ruski ambasador u BiH, Aleksandar Bocan-Harčenko

Rusija je uvijek smatrala da bi kancelariju OHR trebalo zatvoriti. Sa produženjem mandata visokom predstavniku Valentinu Incku, ovo se očigledno neće uskoro desiti. Šta mislite koji su bili glavni razlozi što kancelarija OHR još nije zatvorena?

Prije svega, mislim da je ovo odlično pitanje jer se trebaju naglasiti dvije stvari. Kao prvo, ne bih mogao reći da je Rusija uvijek smatrala da treba zatvoriti kancealriju OHR-a, jer u fazi nakon Dejtona je poznato da je Rusija podržavala  OHR i prisutnost visokog predstavnika. Smatramo da je u jednoj fazi on odigrao značajnu i suštinsku ulogu u smislu provođenja Dejtona. Naravno, često smo imali i različite elemente prilaza određenim pitanjima. To je nešto što uvijek postoji u međunarodnoj zajednici. Savjet za implementaciju mira je u fazi nakon Dejtona je bio dosta djelotvoran. On je uglavnom omogućavao da se usaglase različiti prilazi određenim pitanjima u okviru međunarodne zajednice. Međutim, posljednjih godina od početka diskusije u Savjetu za implementaciju mira, Rusija se zalagala i podržala ideju transformacije OHR u misiju EU. Rusija je pristala da se to desi u toku 2007. godine i smatrali smo da je to potpuno logično, s obzirom na evrointegracije kao strateški cilj BiH i unutrašnje političke prilike. Smatram da ovakav evropski trend prirodno podrazumijeva ili pretpostavlja da EU igra još snažniju i značajnu ulogu uz mogućnost saradnje sa zemljama koje nisu članice te unije.

Drugo, što se tiče unutrašnjih prilika smatramo da trenutno bonska ovlašćenja uopšte nisu prilagođena promjenama, što pokazuje niz primjera u zadnjih nekoliko godina. Sva pitanja bi se trebala rješavati putem pregovora, od pitanja snabdijevanja strujom, pa do pitanja o nekim eventualnim ustavnim promjenama. Naglašavam da bi se sve to trebalo rješavati u okviru i na liniji dijaloga i traženja kompromisa. Vodeću ulogu u realizaciji ovoga trebala bi odigrati EU uz saradnju sa Rusijom, SAD i Turskom, kao i svim ostalim državama značajnim za BiH i regiju u cjelini.

 Značajan dio ovog pitanja je vezan za produženje mandata Valentina Incka. To je vrlo važan detalj, jer još jednom želim da objasnim da se radi o produžetku mandata visokog predstavnika u svojstvu specijalnog predstavnika EU. Kao što znate on ima dvije uloge. Smatram da se ovaj produžetak za narednih dvanaest mjeseci desio upravo zbog toga što vjerovatno EU želi uskladiti neki proces sa visokim predstavnikom. U svakom slučaju mandat visokog predstavnika se rješava u Savjetu za implementaciju mira uz sagalsnost Savjeta bezbijednosti UN. Mislim da su moguće i neke akcije međunarodne zajednice nakon izbora , ali trenutno niko još ne zna detalje . Moguće je da eventualno i Savjet za implementaciju mira odluči da ugasi OHR i prije završetka produženog mandata Valentina Incka kao specijalnog predstavnika EU.

 Često se u međunarodnim krugovima govori da je BiH „nesigurna zemlja“. U posljednjem izvještaju Stejt  Dipartementa potvrđeno je da „ RS  usporava sve napore da se poboljšaju operativni kapaciteti u BiH u borbi protiv terorizma i njegom finansiranju“. Šta Vi smatrate kakva je bezbjedonosnosna situacija u BiH?

Prvo, moram da kažem da Rusija smatra da je BiH sada zaista stabilna zemlja i da ne postoji nikakav rizik od sukoba. BiH je i u smislu vojno-političke stabilnosti dosta stabilna država. Naravno, postoji još niz pitanja i političkih usaglašavanja na kojima treba raditi. Kao i svaka zemlja poslije teškog rata BiH i dalje osjeća posljedice tog sukoba, iako je prošlo mnogo godina. U tom smislu rukovodstvo BiH, kao i rukovodstva entiteta, moraju poklanjati pažnju i problemu terorizma prema čemu Rusija možda ima izraženiji osjećaj na osnovu vlastitog teškog iskustva. Problem terorizma je svakako teži problem i mi smatramo da su posljednji događaji privukli pažnju i pokazali da takva opasnost ipak postoji  i ona ne bi trebala da bude zanemarena. Smatramo, i ubijeđeni smo, da u okviru sadašnje strukture vlasti postoji potpuna mogućnost za suzbijanje takvih događaja. Ključ problema je saradnja između svih odgovarajućih institucija.

 Unutar Republike Srpske su zauzeli odlučan stav, a odgovrajuće institucije u RS su spremne i sposobne da rade na  efikasnom suzbijanju terorizma. Postoji razumijevanje i u Centru u Sarajevu kao i u Federaciji BiH. U toku mog razgovora sa minstrom bezbijednosti Sadikom Ahmetovićem takođe sam primijetio sam odlučnost. Ipak, ako želimo da suzbijemo terorizam onda moramo prihvatiti i važnu ulogu međunarodne zajednice u rješavanju ovog pitanja.

Ako međunarodna zajednica želi efikasnu saradnju sa BiH, onda bi i ona sama morala efikasno djelovati. Moramo tražiti gdje je izvor problema. Želimo li naći neko vještačko objašnjenje ili iskoristiti svaki problem u smislu ustavne reforme, onda bi to moglo da bude shvaćeno kao pokušaj prilagođavanja svakog problema samo jednom cilju. Naša saradnja u pogledu antiterorizma tada neće biti efikasna. Optužbe RS u ovom smislu su apsolutno neprihvatljive i neobrazložene. Ovo bih mogao prokometarisati jednom ruskom poslovicom „da se stvari žele prebaciti sa zdrave glave na bolesnu“.

 Postoje brojne spekulacije o postojanju tajnog plana Ketrin Ešton za BiH.  Da li zaista postoji projekat Evropske komisije da se stvori nova diplomatska struktura za vanjsku politiku sastavljena od specijalnih funkcionera? Kakva je pozicija Moskve u pogledu političkog projekta iz Brisela, prije svega onog Ketrin Ešton?

Kada sam prethodno govorio o odluci Savjeta za implementaciju mira koja se odnosila na tranziciju OHR u Misiju EU, želio sam da naglasim da je Misija EU bila zamišljena i još prije reforme u EU.

Za Rusiju je suštinski važna primjena odluka Savjeta za implementaciju mira, a sa tim ide i zatvaranje OHR-a i prenošenja mandata na Misiju EU. Što se tiče forme i modaliteta kako će se ovo odvijati, naravno da će o tome da odlučuje EU. Za nas kao članicu je najbitnije da EU u bilo kojem svojstvu misije, delegacije ili bilo čega drugog, ne sadrži bonska ovlašćenja. Ovo je dosta odlučno, ali mislim da sam već naglasio stav Rusije u pogledu bonskih ovlašćenja koja ne bi mogla da se prenesu na Misiju EU. Uz to takođe mislim da se i sama EU u potpunosti slaže, jer sam više puta čuo da se pitanja evropske integracije ne riješavaju nikako uz bonska ovlašćenja i nametnuta rješenja. Svakako da EU ima svoje poluge uzajamnog usaglašavanja i saradnje sa BiH u smislu učlanjenja BiH u EU.

 Često se u RS naglašava uloga Rusije, ponekad i od strane samih partija da li zbog predizborne kampanje, da li zbog vanjske politike ili zbog osjećaja neke sigurnosti.

Odnosi Rusije sa RS su odnosi u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali svakako da sa srpskim narodom imamo istorijske veze. Mogao bih da kažem da možda u našim vezama postoji neka dodatna boja ili ton koji više ulaze u sferu kulture i onog što nazivamo duhovnošću. To apsolutno postoji. Vrlo dobro se zna da  politički Vlada RS ima razloga pozivati se na Rusiju, jer mi činimo sve napore da smanjimo pritisak međunarodne zajednice.  Za nas je neprihvatljiva atmosfera koja se stvara godinama i u kojoj se stalno optužuje RS. Što se tiče naših projekata u RS, a radi se o velikim investicijama, oni su potpuno usaglašeni i potpuno transparentni. U odnosu sa Vladom RS nemamo nikakvih problema, a naši poslovi se odvijaju uz punu profesionalnost i potpuno ravnopravno. 

 Prema analizama koje smo objavili u našem mediju Osservatorio Italiano, u BiH se vodi pravi rat za određene energetske infrastrukture. U slučaju terminala Ploče postoje mnogi politički pritisci od strane Velike Britanije. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? 

Prema mojim saznanjima terminal Ploče je još iz perioda bivše Jugoslavije imao veliku važnost za ekonomski i energetski razvoj cijele regije. Ne bih trenutno govorio o nekim konkretnim planovima Rusije koji su vezani za luku Ploče.

Vrlo dobro se zna, a mi to i ne krijemo, da je za Rusiju Balkan jedan od ključnih energetskih smjerova. Svakako da u ovome uzimamo u obzir i BiH. U energetskom smislu ovdje radimo veoma aktivno. Pri tome mislim na projekat Zarubežnjefta u RS kao i na zajednički projekat kompanije Zarubežnjeft i Gazproma koji je vezan za istraživanje nalazišta nafte na teritoriji RS. Zarubežnjeft ima i većih i širih planova za investicije. Kada ste spomenuli ekonomsko-energetski rat, naša želja, ali prije svega i prednost, je da ne vodimo nikakav ekonomsko-politički rat, nego da vodimo normalnu konkurentsku borbu u okviru tržišne ekonomije. Naravno, da je to takmičenje teško i da ga moramo temeljiti na pravilima. Ruske kompanije, prije svega Zarubežnjeft,  potpuno su spremne za takvo otvoreno takmičenje. Međutim, postoji problem da se ponekad žele stvoriti vještačke prepreke. Trenutna prepreka je nedostatak pravog rješenje za prodaju benzina. Prodaja je moguća na  osnovu dozvole ovdašnje Vlade, a izgovor za neizdavanje dozvole  je taj da benzin još uvijek nije po evropskom standardu. Moramo priznati da razlike još uvijek postoje,ali treba naglasiti da su one minimalne i apsolutno nisu štetne ni za vozila ni za ljude. Zarubežnjeft ima dobro poznat, transparentan i ubrzan plan poboljšanja kvaliteta proizvoda. Njihov posao je veoma težak, jer su rad započeli u Rafineriji koja je bila potpuno devastirana.

Energetski projekti Gazproma na Balkanu se proširuje i na Crnu Goru, Makedoniju i Albaniju. Da li bi ova regija mogla da postane raskrsnica gasovoda kao alternativa onoj u Turskoj?

 Ovo pitanje je pitanje od šireg značaja i volio bih ga komentarisati samo u okviru BiH. Svakako, ako pogledate projekat Južnog toka, onda vidite da on predstavlja širi evropski projekat. Svaka zemlja kroz koju prolazi Južni tok ima svoj dio u njemu. Za nas je od šireg političkog i šireg ekonomskog značaja rješenje svih pitanja koja ponekad dovode i do određene politizacije, a u stvari su tehničke ili tehnološke prirode. Da se vratim na BiH i na pretostavku da je zemlja veoma zainteresovana za snabdijevanje plinom, a plin je oduvijek bio od vitalnog značaja. Značaj ove sirovine biće još veći uz dalje projekte i ekonomski razvoj. O tome sam razgovarao i sa premijerom RS i sa premijerom FBiH. BiH se svakako ne može isključiti iz projekta Južni tok uz varijantu nekog novog priključka. Geografska osnova Južnog toka je već određena, a što se tiče BiH i možda drugih država na Balkanu, koliko je meni poznato, radi se o mogućnosti priključenja ovom glavnom toku. Rješenja mogućih opcija su na vladama u BiH. Ovom prilikom pozivam  da se donesu takve odluke bez nekog prevelikog trošenja vremena, s tim da ruska vlada i Gazprom svoje odluke principijelno zasnivaju na osnovu ekonomske efikasnosti. 

 Mnoge analize regije Balkana govore o Jugosferi, druge recimo o takozvanom „Balkanskom Šengenu“, dok EU smatra da je regionalizacija, tj., stvaranje makro-regija Evrope potrebna za energetske koridore. Prema Vašem mišljenju, budućnost je u kontinuiranim podjelama ovih prostora ili u regionalnom ujedinjenju bez unutrašnjih granica?

Naravno ujedinjenje i integracija bez granica. Problem je što svako pitanje odmah bude ispolitizovano. Kada je u pitanju neki projekat koji ima značaj za cijelo tržište BiH, a ako se na primjer početak primjene projekta realizuje u RS, onda se uvijek u javnosti pojavi mišljenje da Rusija želi pomoći ili pomaže RS ili Srbima da dobiju veću nezavisnost. Ili još jedno mišljenje, da podržavamo samo RS. Ne, mi od početka imamo u vidu značaj projekta za cijelo tržište. Ja ovim putem pozivam sva rukovodstva da sami ne izazivaju dezintegraciju. Već sam vam bio spomenuo odluku o benzinu, ako nema dozvole da rafinerija Brod radi i u Federaciji to automatski znači podjelu tržišta. Rusija želi da pruži svoj doprinos jedinstvenom tržištu. Sa našim projektima ne stvaramo koridore niti pokušavamo rasparčati teriotoriju. Ako neki dio naftovoda ili gasovoda ide preko RS ili imamo tamo rafineriju, to ne znači da naš projekat gasifikacije nije na cijeloj teritoriji BiH.

Mikele Altamura