BitLab hosting
Početna stranica > Komentari

KOMENTARI

god.
...

Terorizam u BiH danas je moguć samo u okviru zloupotrebe islama u terorističke svrhe. Te opasnosti u Republici Srpskoj, kao modernijem entitetu na višem civilizacijskom nivou, jednostavno nema.

Ustavna reforma BiH, koja bi trebalo da sadrži vraćanje otetih nadležnosti Republici Srpskoj, nema nikakve veze sa borbom protiv terorizma. Zato ruski ambasador ispravno primećuje:

"On je napomenuo da je nepotrebno povezivanje borbe protiv terorizma sa ustavnom reformom u BiH, "jer su to dva odvojena pitanja"."

(Stevan, 14.08.2010. 12:43:26) [8869]
Stariji je srpski terorizam od islamskog u BiH..Gavrilo Princip je osudjen kao terorista i to prvi u BiH..Najveca prijetnja terorizmom prijeti od cetnickog pokreta mada to u RS nece da priznaju..
(Ed, 14.08.2010. 12:53:47) [8870]
Jednu od najlepših pesama posvećenih GAVRILU PRINCIPU otpevao je SAFET ISOVIĆ, legenda sevdaha, jedan od najboljih pevača na ovim prostorima.

Lepo je Sajo opevao Gavrila Principa, lepo je čuti kada veliki pevač pesmom ukrasi veliku istorijsku ličnost Gavrila Principa.



(Stevan, 14.08.2010. 14:12:51) [8871]
1. Da li je sa stanovišta islamske vere nesporni terorista Osama Bin Laden:

a) islamski vernik
b) bezbožnik

2. Iz odgovora ćemo bolje razumeti neke oblike terorizma u savremenom svetu:

a) terorizam je moguć kao pojavni oblik islama
b) terorizam je zloupotreba islama kroz dela bezbožnika Osame Bin Ladena.

(Stevan, 14.08.2010. 17:01:10) [8873]
1. Da li je sa stanovišta islamske vere nesporni terorista Osama Bin Laden:

a) islamski vernik
b) bezbožnik

2. Iz odgovora ćemo bolje razumeti neke oblike terorizma u savremenom svetu:

a) terorizam je moguć kao pojavni oblik islama
b) terorizam je zloupotreba islama kroz dela bezbožnika Osame Bin Ladena.

(Stevan, 14.08.2010. 19:44:39) [8875]
Da li je čovek koji je 11.septembra organizovao napad na kule u Njujorku:
a) islamski vernik
b) bezbožnik

(Stevan, 14.08.2010. 19:47:41) [8876]
Al-Kaida (arap. القاعدة - „baza“) je naziv dat internacionalnom savezu islamskih terorističkih grupa, koje su slabo povezane u organizaciono-hijerarhijskom smislu, ali neguju identičan sistem političkih ideja o potrebi vraćanja fundamentalističkom tumačenju Kurana i opredeljene su za nasilne metode ostvarivanja svojih ciljeva.

Osnovali su je mudžahedinski dobrovoljaci koji su tokom 80-ih godina dvadesetog veka odlazili u Avganistan da se bore protiv snaga SSSR-a. Najistaknutiji lideri te globalne organizacije su Saudijac Osama bin Laden i Egipćanin Ajman al-Zavahri, ali se osnivačem, u teorijskom, pa i praktičnom smislu, može smatrati palestinski šeih Abdulah Jusuf Azam.

Ekstremistički muslimanski pokreti pre Jusufa Azama, uglavnom su bili usmereni na lokalna nacionalno-oslobodilačka pitanja ili probleme liberalizacije društva. On je, međutim, afirmisao principe formiranja ideološke i paramilitarne infrastrukture globalizacije radikalnog islama. Azam je ideju planetarnog džihada razvio filozofski, a i lično je, učestvujući u ratu u Avganistanu protiv sovjetske okupacije, uspešno doprinosio regrutovanju i obuci mudžahedina iz celog muslimanskog sveta, postavljajući pravac za razvoj Al Kaide.

Ova mreža je odgovorna za više teških terorističkih napada, kao napadi 11. septembra 2001., nakon kojih SAD pokreću «rat protiv terorizma» napadom na Avganistanu oktobru 2001. godine, koji bitno oslabljuje i tera njene članove iz te zemlje. Nakon toga al Kaida se reorganizuje i sprema na nove napade.

(OBL, 14.08.2010. 19:56:06) [8877]
Palestinski šeih Abdulah Jusuf Azam (Abdullah Yusuf Azzam, rođen 1941.) mogao bi da se smatra jednim od neposrednih tvoraca Al Kaide iako je već bio mrtav kada se o ovoj terorističkoj mreži prvi put počelo javno govoriti.

On spada u grupu islamskih intelektualaca koji su zbog propagiranja radikalnih ideja Udruženja muslimanske braće bili prognani iz Egipta, Sirije i Jordana i našli utočište u Saudijskoj Arabiji. Više od 10 godina pre 1989. kad je ubijen u Pešavaru, (Pakistan), on je delovao kao ključna ličnost za praktično postavljanje temelja globalnog pokreta militantnog islama i njegove refuzne, labavo povezane, ali efikasne terorističke metodologije.

Ekstremistički muslimanski pokreti pre Jusufa Azama, uglavnom su bili usmereni na lokalna nacionalno-oslobodilačka pitanja ili probleme liberalizacije društva. On je, međutim, afirmisao principe formiranja ideološke i paramilitarne infrastrukture globalizacije radikalnog islama. Azam je ideju planetarnog džihada razvio filozofski, a i lično je, učestvujući u ratu u Avganistanu protiv sovjetske okupacije, uspešno doprinosio regrutovanju i obuci mudžahedina iz celog muslimanskog sveta, postavljajući pravac za razvoj Al Kaide.

(OBL, 14.08.2010. 20:38:45) [8878]
Kao svršeni student šerijatskog prava na univerzitetu u Damasku, on se posle izraelskog zaposedanja zapadne obale Jordana (1967), našao u kolonama Palestinaca koje su utočište potražile u Jordanu i ubrzo se našao u Udruženju muslimanske braće. Azamu je, međutim, trud da se aktivno uključi u pokret otpora doneo razočaranje: ispostavilo se da su politiku i akcije Palestinske oslobodilačke organizacije - PLO (Munazzamat al-Tahrir al-Filastiniyyah), uz sekularne socijaldemokratske nacionaliste iz Fataha, usmeravale, uz potporu Sovjetskog Saveza, još i brojne druge palestinske grupe marksističkog, pa čak i maoističko-komunističkog usmerenja.

U međuvremenu, Palestinci su se u Jordanu počeli snalaziti na način koji je vodio u konflikt s tamošnjim vlastima; u enklavama i izbegličkim kampovima jordanska policija i vojska bile su izgubile svaku vlast, naoružani i uniformisani pripadnici PLO su za svoje rukovodstvo čak prikupljali i porez, a područja u Jordanu na kojima su živeli nazivali su oslobođenom teritorijom. Nije, međutim, bilo ni naznaka – kako je Azam očekivao – da su spremni da organizuju život u skladu sa Kuranom.

On je, s druge strane, zagovarao «bratski» panislamski i multinacionalni pokret koji bi radikalno izmenio mapu Bliskog istoka krojenu po diktatu hrišćanskih kolonijalnih sila. Pri tom, posebno je bio zgranut događajima u septembru 1970. kad je vojska jordanskog kralja Huseina, uz pomoć Pakistana i Iraka, pa i SAD i Izraela, posle desetak dana krvavih borbi prognala Palestince u Liban, uz više hiljada žrtava. Povod je bio uporno nastojanje borbenijeg dela PLO da sruši kraljevsku vlast u Amanu, ali je Husein takođe bio rešen i da spreči napade sa svoje teritorije na izraelske i zapadne interese, kao što su bile otmice i miniranja četiri putnička aviona 6. septembra.

Uznemireni Jusuf Azam odlazi na dalje studije na univerzitet Al Azhar u Kairo, gde se sreće sa Omarom Abdel Rahmanom, Ajmanom al Zavahrijem i drugim sledbenicima učenja pogubljenog Sajeda Kateba. Tada u potpunosti učvršćuje stavove o neizbežnosti nasilnih revolucija da se muslimanski deo sveta očisti od zapadnjačkih uticaja i da se sruše i arapske sekularne vlade da bi se usprostavile islamska državna uređenja. Ali, istovremeno, već je na «crnoj listi» egipatskog režima koji pokazuje sve više sklonosti ka «vesternizaciji».

Posle doktorata u Kairu, Azam dobija mesto predavača na Univerzitetu Džeda u Saudijskoj Arabiji, gde ga upoznaje i Osama bin Laden, tada još student ekonomije i poslovnog menandžemnta. Šeih aktivno propagira «izvorni islam», ali, ponovo, 1979. godine, doživljava jednu veliku radost, ali ubrzo i nova traumatična razočaranja.

Najpre je 16. januara u Iranu svrgnut i proteran šah Mohamed Reza Pahlavi i umesto prozapadnog sekularnog režima i osnovana je prva moderna islamska teokratska država pod vlašću ajatole Ruholaha Homeinija. Azam je poverovao da se bliži trenutak kada će oko Teherana početi ujedinjavanje svih sledbenika Kurana. Ali, u martu je sledilo potpisivanje mirovnog sporazuma Izraela i Egipta, kao prve muslimanske zemlje koja je priznala pravo na ostanak države Jevreja u Palestini.

Već 20. novembra bio je vidljivo neuspešan šokantan pokušaj nastavka islamske revolucije. Tad je oko 200 verskih radikala u Saudijskoj Arabiji, ocenivši da je kraljevski dvor u Rijadu podlegao zapadnim uticajima, u znak protesta u vreme hadžiluka zaposelo Veliku džamiju u Meki, najveće muslimansko svetilište. Dvonedeljni pokušaji saudijske Garde da nasilno preuzme džamiju prepunu hodočasnika uzetih za taoce, završili su se akcijom specijalaca iz Pakistana i Francuske, ali i teškim krvoprolićem (250 žrtava) i skrnavljenjem celog grada u kome islam najstrožije zabranjuje nasilje.

Saudijski režim je na tragediju odgovorio represijom, posebno protiv javno poznatih fundamentalista. Jusuf Azam je izbačen sa univerziteta i odlazi u Pakistan da bi bio bliže džihadu koji su u Avganistanu bili započeli muslimanski ustanici protiv marksističke vlade, nazvavši sebe mudžahedinima.

Situaciju je «potpuno jasnom» učinila i armija Sovjetskog Saveza koja je 25. decembra 1979. ušla u Avganistan kako bi spasla vladu od pobune islamista koji su se opirali «iskorenjivanju feudalizma». Šeih Azam je izdao fatvu «Odbrana islamskih zemalja je prva verska obaveza» i javno ocenio da su borbe u Palestini i Avganistanu već postale opšti džihad i da je ubijanje okupatora (nezavisno koje je vere) lična dužnost svakog muslimana.

On je odbio mesto profesora na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Islamabadu i u Pešavaru na avganistanskoj granici osnovao je MAK – Službu za potporu (Maktab Khadamāt al-Mujāhidīn al-'Arab), s ciljem da u ratu protiv nevernika i komunista prikuplja finansijsku pomoć i organizuje borbenu obuku za dobrovoljce iz celog sveta koji su spremni za učešće u džihadu i da daju život «na Alahovom putu».

Prema pisanjima pakistanskih medija Osama bin Laden se, kao bogataški sin koji je bio spreman da praktično pomogne džihad, pojavio u Pešavaru 1981. godine. U okviru Kancelarije hadamat, on je Azamu bio pomoćnik i učenik i zvanično se bavio obezbeđivanjem putnih i smeštajnih troškova za dobrovoljce, administrativnim odnosima sa pakistanskim vlastima i drugim logističkim poslovima.

Pri tom, uspostavljena je i stalna kurirska i snabdevačka veza između Pešavara i teritorija Avganistana na kojima su delovale islamske milicije bliske šeihu Jusufu Azamu. Osama je 1984. osnovao i specifičnu instituciju Bait ul-Ansar (Kuća pomagača), koja je najpre unapredila Azamove potencijale za potporu dolazećim «avganistanskim Arapima», a kasnije je predstavljala i temelj za formiranje posebne milicije, odnosno mreže Al Kaida.

Koristeći taktiku asimetričnog rata, avganistanski pokret mudžahedinskog otpora, pokazao se, uprkos samo lakom naoružanju, kao uspešan u suzbijanju izrazito jače vojne sile Sovjetskog Saveza i zvanične vlade u Kabulu. Međutim, ni obilna pomoć koju su gerilci, kao brana sovjetskom ekspanzionizmu, dobijali od američke agencije CIA, od vlada Arabije, Kine, Irana, Pakistana i nekih evropskih zemalja, nije ujedinila Avganistan. Procenjivano je da su mudžahedini delovali iz čak 4.000 lokalnih baza i da su imali isto toliko komandanata. Posle povlačenja Rusa u februaru 1989, nastavljen je građanski rat, koji se završio najezdom talibana iz Pakistana, a potom i njihovom dominacijom 1996. godine.

Tokom godina rata, šeih Azam se uzalud trudio da objedini sve islamske borbene struje u Avganistanu, ali je, doduše, imao uspeha na putovanjima po Bliskom istoku, Evropi i SAD, gde je prikupljao finansijsku pomoć i propagirao džihad. Brojni mladi muslimani bili su ushićeni slikom o podvizima Alahovih boraca koji golim rukama zaustavljaju tenkove, dok ih anđeli i ptice spasavaju od avionskih bombi.

Procenjeno je da je Jusuf Azam, verujući da je Avganistanski rat model za početak svetske islamske revolucije, organizovao obuku za oko 20.000 mladića iz bar 20 zemalja, stvorivši visokomotivisan i iskusan kadar za stvaranje kalifata. Njegov slogan je bio – Samo puška i džihad; nema pregovora, nema konferisanja, nema dijaloga!

U novembru 1989. Azam i njegova dva sina ubijeni su minom na putu kojim su išli u džamiju na Univerzitetu Pešavar, gde je bio duhovni centar džihadista. Rusi su se dotad već bili povukli, prilike su se bile promenile pa je krug sumnje za atentat obuhvatio i vođe avganistanskih milicija, pakistansku tajnu službu, agenciju CIA, izraelski Mosad, vođu egipatskih radikala Ajmana al Zavahrija, pa čak i samog Osamu bin Ladena.

Ispostavilo se da je u krugovima džihadista već ranije bila dovedena u sumnju Azamova postavka o jedinstvu svih muslimana sveta, pa su se još radikalniji Egipćani zalagali i za oružanu borbu protiv sopstvenih vlada koje su podlegle neverničkom sekularizmu, a Osama se protivio integraciji Arapa među ostale borce u «internacionalnim brigadama», insistirajući na očuvanju njihovog identiteta i formiranju posebnih jedinica.

Posle šeihove smrti njegova militantna ideologija i uputstva za formiranje borbenih odreda zadržali su se neko vreme u akcijama firme «Azam publikejšn» iz Londona (www.azzam.com), koja je sebe opisivala kao nezavisnu medijsku organizaciju. Posle 11. septembra 2001, internet sajt je ugašen, a Britanci su uhapsili administratora Babara Ahmeda i preti mu izručenje u SAD gde je optužen za terorističku aktivnost.

Ali, Azamova teorijska koncepcija džihada i iskustva razuđenosti Avganistanskog rata, bili su temelj za budući rad Osame bin Ladena i za formiranje fantomske strukture mreže Al Kaida.

(OBL, 14.08.2010. 20:41:37) [8879]
Osama Bin Laden je istinski vernik, i tu je veliki problem! Ogromna snaga terorizma zasnovana na islamskom učenju, odnosno zloupotrebi islama, danas je pretnja za SAD i druge Zapadne zemlje.

Republika Srpska kao entitet koji je na višem civilizacijskom nivou u odnosu na FBiH nema problema sa terorističkim grupama.


(Stevan, 14.08.2010. 23:13:35) [8882]
1. Nikakvog GENOCIDA niti AGRESIJE nije bilo u građanskom ratu u BiH 1992-1995 godine.
2. Dr.Radovan Karadžić je istorijska ličnost koja je u građanskom ratu imala važnu ulogu u opstanku srpskog naroda i očuvanju već stvorene Republike Srpske. Poređenje sa ličnostima kakav je bio Adolf Hitler je besmisleno i neukusno.
3. Srpska pravoslavna crkva je imala izuzetno dobru ulogu u građanskom ratu, posebno oličenu u rečenici počivšeg Patrijarha srpskog Gospodina Pavla: „Budimo ljudi“!
4. Ne mogu se prozivati pravoslavni vernici za građanski rat koji je izazvalo muslimansko vođstvo sa Alijom Izetbegovićem na čelu.

(Stevan, 14.08.2010. 23:14:50) [8883]
Teško je raspravljati kada su bazične pretpostavke rasprave dijametralno suprotstavljene. Za mene je, i za 99% Srba, Alija Izetbegović MONSTRUM (doduše iz Beograda, po poreklu porodice) a dr.Radovan Karadžić oličenje dobrote i vrline.

Za mene i 99% Srba rat su počeli bosanski Muslimani secesijom SR BiH od SFR Jugoslavije, a srpski narod je vodio odbrambeno-oslobodilački rat.

Za mene i 99% Srba Haški tribunal je batina SAD protiv malih i nepokornih, pogotovu protiv potencijalnih ruskih saveznika na Balkanu (! to je ono što boli).

Reći da pravoslavci podržavaju genocid je budalasto jer nikakvog genocida u BiH nije bilo, osim nad pravoslavcima.

Sva histerija velikih reči maskira jednostavnu činjenicu: za Bošnjake rat nije završen, njihov ratni cilj nije ispunjen, i oni će po principu "drž`te lopova" pripremati novi napad na srpski narod kako bi stvorili "unitarnu Bosnu."

Muslimani (danas Bošnjaci) su sa istim ciljem počeli rat U SR BiH, a sva priča o "genocidu", "agresiji" i drugim propagandnim "vragolijama" samo je priprema rata gde će pokušati da ponište dejtonski mirovni sporazum i naprave BiH u kojoj će dominirati kao većinski narod.

Srbi to shvataju i dočekaće ih spremniji nego 1992.godine.

(Stevan, 15.08.2010. 14:46:57) [8888]
Genocidni entitet može da bude samo FBiH. Gde su Srbi iz Sarajeva? Gde su Srbi iz drugih gradova FBiH? Nema ih, ili ih je pojeo mrak ili su proterani. Zato muslimani beže od popisa jer će se ispostaviti ogoljene laži njihove strane.

Srbi su se odbranili od napadača samo u delu koji se zove Republika Srpska i koji danas, kao multietnički, multikulturni i multikonfesionalni deo BiH, na mnogo višem civilizacijskom nivou, može značiti šansu i za bosanske muslimane.

Srpski narod u Republici Srpskoj s pravom brine za svoju slobodu. Onaj ko ga je napao 1992.godine da bi napravio unitarnu Bosnu mogao bi da ponovi ludost ako ga ohrabri neko sa strane.

Međutim, Rusija je ojačala, a to strašno žulja...

Možda će jednog dana BiH ili neka druga država biti prekomponovana po nekim regijama koje nisu etničke, ali sve dok bosanski muslimani ne odustanu od svojih agresivnih ambicija to neće biti moguće, bar ne bez rata, a rat valjda nije nikome potreban.



(Stevan, 15.08.2010. 19:42:38) [8892]
U Republici Srpskoj je popravljeno sve što može da se nadoknadi a genocidni entitet, Federacija BiH, nastavlja politiku genocida tako što Srbima ne vraća stanove, a to se vidi iz predmeta "Branimir Đokić protiv BiH".

Nažalost, BiH nema šanse da preživi, jer ako nije preživela Jugoslavija kako će preživeti "Jugoslavija u malom"?

(Stevan, 15.08.2010. 20:44:38) [8894]
Znaju oni moj Stevane da su nakon rata uništili - opljačkali - spalili mnoštvo srpskih naelja koja su Srbi napustili kad su ta mjesta Dejtonom pripala Federaciji.

Ja ne znam nikog od mnoštva Srba kojima je tako imeovina uništena da su do dan danas uspjeli dobiti bilo kakvu nadoknadu za uništeno.

Mnogo je takvih srpskih naselja, sela oko Sarajeva.
Neka od njih su Vrapče, Budišići, Perca, Klakiše, Visovica,...
(Mirko, 15.08.2010. 23:48:47) [8895]
Posle napada Muslimana na srpski narod 1992.godine ne postoji više nijedan razlog da živimo pod istim državnim krovom. Toliko uzajamne mržnje ("zemlja mržnje" - Ivo Andrić) u BiH naprosto nije moguće podneti, tako da će ova država iščeznuti sama od sebe. Šta je to lepo što nas spaja? Ništa! Srpski narod ne vidi apsolutno ništa i to se u svakom trenutku može proveriti na referendumu.

Srbi su u Sarajevu 1992-95 bili u nekoj vrsti koncentracionog logora, a ulogu Gestapoa su imali Muslimani iz Raške oblasti ("Sandžaklije"). Priča o tome kako je stotinak hiljada ljudi napustilo svoje domove tako što je namignuo neki Krajišnik svojim obrvama je za malu decu i nedostojna je ozbiljnog razgovora. U Bratuncu je čak i deo groblja načinjen tako što su sarajevski Srbi preneli svoje pokojnike. Ako Srbi ni mrtvi neće sa Bošnjacima - šta je to zajedničko zbog čega bi zajedno živeli?

Srpski narod nigde ne žuri. Postojanjem Republike Srpske on je dovoljno zaštićen da bi opstao. Zato je bes i mržnja o nekakvom "genocidnom entitetu" kako bi se stvorila unitarna BiH i realizovao genocidni projekat nad srpskim narodom.

Rusija je garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, i to "slova Dejtona" a ne "duha Dejtona". To je sve što je potrebno i ništa više od toga. Koliko vidim, Rusija pomaže u tom smislu i Srbima i Bošnjacima.

Došli smo do suštinskih pitanja:
1.Da li je za Bošnjale rat završen?
2.Da li je za Bošnjake Dejtonski mirovni sporazum rešenje naših ratnih problema?

Ako jeste - odnosi se mogu urediti.
Ako nije - onda nije dobro.





(Stevan, 16.08.2010. 08:10:02) [8898]
Opštepoznata činjenica je da su sarajevski Srbi prilikom egzodusa 1995.godine preneli posmrtne ostatke svojih pokojnika i sahranili u Bratuncu. (Pravoslavni imaju drugačiji odnos prema svojim pokojnicima nego muslimani.)

Ova činjenica govori o tome kakvi su sarajevski muslimani i sa kakvom monstruoznošću svojih komšija se srpski narod suočio, od napada na Jugoslaviju 1992.godine do danas.

Srbi danas zaista, a svaki čovek će kao smrtno biće jednom umreti, neće ni kada umru da budu blizu Bošnjaka. Nakon agresije na srpski narod 1992.godine mi nemamo više ništa, ali baš ništa zajedničko. Čak ni fudbalsku reprezentaciju!

Ali dobro, velike sile su nas naterale da se kao za mrtvaca vežemo za "Bosnu i Hercegovinu". Trpećemo, šta se može. Samo, ostade bez odgovora suštinsko pitanje u odnosu na koje je sve drugo prazno naklapanje:

DA LI JE ZA BOŠNJAKE DEJTONSKI MIROVNI UGOVOR ZAVRŠIO RAT? SLOVO DEJTONA, A NE "DUH DEJTONA"?

Da li možemo ZAJEDNO, makar mrzeći se, da uzviknemo ISTOVREMENO, onako parolaški:

* ŽIVELA REPUBLIKA SRPSKA !
* ŽIVELA BOSNA I HERCEGOVIMA !

(Stevan, 16.08.2010. 10:34:40) [8901]
Svi pokojnici su nažalost bili civili koji su masakrirani u muslimanskom genocidu nad sarajevskim Srbima 1992-95. Porodice nisu dozvolile da njihova tela opogane dželati koji su ih ubijali.

Nema odgovora na pitanje:

DA LI JE ZA BOŠNJAKE DEJTONSKI MIROVNI UGOVOR ZAVRŠIO RAT? SLOVO DEJTONA, A NE "DUH DEJTONA"?

Da li možemo ZAJEDNO, makar mrzeći se, da uzviknemo ISTOVREMENO, onako parolaški:

* ŽIVELA REPUBLIKA SRPSKA !
* ŽIVELA BOSNA I HERCEGOVIMA !

Evo dodajem i: *ŽIVELA FEDERACIJA BIH!


(Stevan, 16.08.2010. 16:26:26) [8906]
Prvi pasus je glup i bez trunčice duha. Nemoj tako, možeš ti i pametno da raspravljaš.

Hajdemo na suštinu problema:

-Da ali je Dayton prevazidjen.
-Zato ga treba mijenjati.

Kako ga treba menjati, dogovorom tri konstitutivna naroda i dva entiteta (po Ustavu BiH) ili kao 1992.godine?

Koje su opcije promena? Da li je razdruživanje entiteta, odnosno nezavisna Republika Srpska, jedno od legitimnih rešanja za promene?




(Stevan, 16.08.2010. 19:57:33) [8910]



Svi komentari i poruke objavljeni na web portalu su privatno mišljenje autora i komentatora i ne predstavljaju stavove vlasnika web portala, njegove administracije i redakcije mojeNovosti.com
Detaljnije o uslovima korišćenja
Preporučujemo da se registrujete za unos komentara >>

Ostavite Vaš komentr

:) :D ;) B-) :P :-o :( x-(


Svi komentari