Haški arhiv ode na Baščaršiju

„Iduće godine poslije zatvaranja Haškog tribunala, sudska Arhiva biće povjerena na čuvanje Sarajevu i smještena u reprezentativnom zdanju stare gradske Vijećnice“ – javljeno je nedavno iz glavnog grada Holandije, ali nije izazvalo veću pažnju srbskih medija.

Začudo, Arhiv neće ostati u Hagu, gdje je ovaj sud stolovao i gdje se nalazi i Međunarodni sud pravde, koji se takođe bavio tužbom za „genocid u Srebrenici“, a neće biti ni prenesen u Srebenicu, gdje je genocid „izvršen“. Neće otići ni u Njujork, iako su UN osnivač ovog suda, a ni u Vašington, iako su SAD njegov finansijer. Zašto baš u Sarajevo?

Zato što su u Holandiji, kao i u SAD, zagarantovana prava na cjelovitu informaciju i kompletan Arhiv bi bio dostupan javnosti, a pogotovo istraživačima, naučnicima, novinarima, pravnicima. Srebrenica je, opet, na teritoriji Republike Srpske, koja je zainteresovana da se što prije sazna kako su izvan sudnice vođeni procesi koji su je stigmatizovali kao „genocidni entitet“. Izborom Sarajeva, ništa od toga. Naprotiv! Sarajevski čuvari arhiva pobrinuće se bolje nego i same haške sudije i tužioci da sakriju sve što srpske „zločine“ i muslimansko-bošnjačku „nevinost“ stavlja pod sumnju. Oni su se uortačili u odbrani zvanične verzije o građanskom ratu u BiH.

Potpisan je i odgovarajući ugovor kojim je ozvaničena nova faza uspješne saradnje muslimanskog Sarajeva i zapadnih intervencionista. Kako tek sada saznajemo od bivšeg predsjednika suda Italijana, arhivski materijal je još od unazad osam godina pripreman da, usudićemo se da pretpostavimo, opere lošu profesionalnu reputaciju i još gori moralni kredibilitet tužilaca, sudija i ovog suda u cjelini, kao pravnog instrumenta imperijalnog nasilja supersile i njenih vazala. Po istoj slobodnoj pretpostavci, Bošnjaci će se pobrinuti da postavku arhive u Sarajevskoj vijećnici dodatno prilagode shemi po kojoj su bili nevine žrtve, a Srbi, pomalo i Hrvati – zločinci.

Otkud nam takve negativne pretpostavke? Poslije svega što nam se posljednjih decenija dešavalo u Haškom tribunalu i oko njega, niko valjda nije toliko naivan da očekuje da iz Haškog arhiva u Sarajevskoj vijećnici saznamo zašto je Naser Orić oslobođen, zašto niko nije optužen za Vozuću i Skelane, zašto nije suđeno mudžahedinima koji su se fotografisali sa odsječenim srbskim glavama, zašto niko od vlasti u Sarajevu nije optužen po komandnoj odgovornosti, i odgovarao za Kazane, za strijeljanje u Velikom parku, za nekoliko hiljada srbskih žrtava u gradu, kako je Šešelj ni kriv ni dužan „odrapio“ 12 godina u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu, itd., itd.

A, takođe, neće biti izložene odbrane optuženih i njihovih advokata, ekspertize odbrane i svjedoci odbrane, koje je sudsko vijeće ignorisalo.

A što je najvažnije, u staroj gradskoj Vijećnici u Sarajevu neće biti arhive o političkim i međunarodnopolitičkim uzrocima izbijanja građanskog rata u BiH. Neće biti stenograma o majorizaciji srbskih predstavnika i Skupštini, Vladi i Predsjedništvu, ni o Cimermanovim instrukcijama Aliji Izetbegoviću da povuče potpis sa Lisabonskog sporazuma, koji je bio posljednja šansa da se izbjegne rat. Neće biti ništa o američkoj opstrukciji evropskih mirovnih inicijativa, kao ni o strategiji SAD da produžavanjem rata iznude borbeno angažovanje i ostanak NATO-a u Evropi i poslije pada Berlinskog zida.

To je prepušteno Snoudenu i Vikiliksu, koje SAD gone po svijetu ne zato što lažu, nego zato što otkrivaju neprijatne istine o politici supersile. U Haškoj sudnici stavljen je tabu na te opasne veze i kada bi neko od optuženih, advokata ili svjedoka pomenuo ključnu ulogu SAD u bosankoj tragediji, zakunjale sudije bi se naglo trgle, nervozno prekidale govornika, pravile pauze, podizale ton i prijetile. Ukratko, ni u jednom trenutku nisu zaboravljali otkuda im stižu basnoslovne plate.

Sud se iduće godine zatvara i valja preći na marketinšku fazu čišćenja neprijatnih tragova. Njegovi menadžeri moraju da pohrane nepregledna brda materijala koji se godinama gomilao u njegovim depoima. Da nije riječ o metafori, mogli su se uvjeriti optuženi, njihovi advokati, eksperti i svjedoci jer su odmah po dolasku u Hag za svaki predmet dobijali gomile papira koji normalan čovjek ne bi stigao pažljivo da pročita ni mjesecima nakon predviđenog okončanja procesa. Da bi se od toga napravio sređen materijal i selekcija poželjnih priloga, trebalo je mnogo rada i pameti, ali i poznavanja prilika na terenu.

Postoji indicija da je ne samo taj golemi i složeni poduhvat u Hagu iza scene koordinisao jedan relativno anoniman Sarajlija. Ni Bošnjak ni Srbin ni Hrvat, briljantno inteligentan i totalno apolitičan, bio je idealan kadar za visoko sofisticirane pozadinske poslove u Tribunalu. Ovog prije četvrt vijeka još mladog čovjeka priroda je obdarila takvom pameću i talentom da se suvereno kretao u najrazličitim oblastima – od istočnjačke filozofije, balistike, muzike i animiranog filma do informacionih tehnologija. Sa ratom je izbjegao iz grada, a javio se samo jednom od brojnih sarajevskih prijatelja koji su navraćali u Hag. „Radim nešto povjerljivo za Tribunal i od viška prihoda kupujem nekretnine“. A prilikom dvočasovne posjete porodici u Sarajevu međunarodna policija je obezbjeđivala čitav kvart. Ako ne od Snoudena i Vikiliksa, možda jednog dana kada više ne bude važno, i od njega saznamo nešto od onoga što nedostaje u arhivi, a nismo do tada znali.

Tramp je, ne samo u predizbornoj kampanji nego i kao novoizabrani predsjednik, izjavio da neće da ponavlja greške prethodnika i da SAD više neće rušiti režime u inostranstvu i obradovao čitav svijet. A tu negdje, jel da, spadamo i mi sa prostora bivše Jugoslavije. To, međutim, ne znači i da će pomenute greške Tramp retroaktivno ispravljati, čak ni u mjeri u kojoj je bi to bilo uopšte moguće. Ali, ako već neće biti ratnih reparacija i odštete za nastradale i istina bi bila ljekovita. Neće je biti ni o Ukrajini, Iraku, Libiji, Egiptu, Siriji, pa što bismo baš mi bili časni izuzetak.

U danas 95 odsto muslimanskom Sarajevu i prethodno prilagođena Haška arhiva vremenom će selektivno nestati u nekoj „poplavi“ ili „požaru“. „Bosanski javašluk!“ U svakom slučaju, SAD i zapadni saveznici su obezbijedili višestruki katanac za svoju nejavnu ulogu u raspadu eh Uu i ratu u BiH. Iz depoa Haškog tribunala bi se, pored ostalog, moglo mnogo saznati o „genocidu“ u Srebrenici. Međutim, Srbi u Srbiji su zakonom protiv negiranja genocida, sami sebi zabranili da istražuju šta se stvarno dogodilo u Srebrenici. A ako to padne na pamet nekome Srbinu iz Srpske, dobiće verziju verzije Arhive koja predstavlja politički marketing Haškog tribunala i bošnjačkog establišmenta.

Očekivanja da će sa zatvaranjem, rad Haškog tribunala postati meta stručnih i naučnih analiza i osporavanja ozbiljnih zapadnih predstavnika pravne struke, izjalovila su se. Akteri su naprosto o svemu unaprijed mislili. Ali, bože moj, nedavno je poslije 100 godina otkriveno da su britanske službe uvukle SAD u Veliki rat tako što su Nijemcima poturili lažnu informaciju da američki putnički brod prevozi oružje za pokret otpora u Evropi. Od njemačkog torpeda nastradalo je nekoliko stotina civila, a ostalo je poznata istorija Prvog svjetskog rata. Dakle, ima nade.

Nenad Kecmanović

Fond strateške kulture, Nenad Kecmanović,