Povelja Dobrici Eriću

Petnaesti vidovdanski pjesnički susreti

U organizaciji Književnog kluba ,,Romanija,, i pod pokroviteljstvom opštine, u Sokocu su održani Petnaesti vidovdanski pjesnički susreti, koji su počeli uručivanjem povelje  poznatom srpskom pjesniku Dobrici Eriću. Predsjednik Književnog kluba ,,Romanija,, Milanko Borovčanin Romsok rekao je da je ovo priznanje ustanovljeno 2000. godine, a prvi dobitnik bio je Matija Bećković.

Borovčanin je istakao da je, dodjeljujući povelju, Izvršni odbor Književnog kluba ,,Romanija,,  ujedno odao priznanje Dobrici Eriću za njegovo plodno književno stvaralaštvo dugo više od pet decenija.

Povelju i prigodan poklon Dobrici Eriću uručio je Dragan Cvijetić, načelnik opštine Sokolac, koji je rekao da opština daje punu podršku ovoj pjesničkoj manifestaciji, kao jednom od najvažnijih ovdašnjih kulturnih događaja.

Svoju prigodnu besjedu Dobrica Erić posvetio je Vidovdanu i Kosovu i Metohiji.

- Otkako znam za sebe, među praznicima koje smo slavili u [umadiji, jedan od najvećih i najdražih, ali i jedini tužni praznik, bio je Vidovdan. Došlo je vreme da opet budemo tužni zbog Vidovdana i da se ponekad zapitamo da li ćemo ga slaviti i dogodine kad sve to bude neka tuđa zemlja. Ali, ako se to i desi, Vidovdan je toliko u našem životu, u našim dušama, pesmama i rečima, da ga nikako ne mogu uzeti. Neka viša sila će odlučiti šta će dalje biti sa našim korenima, sa našom kolevkom, sa našim svetinjama...

U jednoj od svojih pesama rekao sam:

Pričam ti priču o kolevci,
u kojoj sada mlad mesec spava.
Tu su rođeni svi naši preci,
tu je rođen i Sveti Sava.

Kad je sve to tako, mislim da su, ipak, zemaljski silnici, i pored sve snage, slabi da promene ono što je božansko, a Kosovo je naše božanstvo, naše izvorište i istorija... Nikad nećemo prihvatiti da ono nije više naše. Vremena se menjaju, sile se smenjuju... Mi smo prolazni i neskromni u svojim željama. Sa svojom sedom bradom i kosom, želeo bih da dočekam da opet vidim srpske barjake na Kosmetu i srpski narod u crkvama širom Kosova i Metohije.. . Neka nikad u našim dušama ne ostane prazno mesto gde je nekad bilo Kosovo, rekao je Dobrica Erić u svojoj besjedi na Petnaestim vidovdanskim pjesničkim susretima u Sokocu.

On je, naravno, govorio i svoje stihove, a kao prvu odabrao je pjesmu ,,Vidovdan,, koju je napisao još u dječačkim danima.

Lijep utisak na ovoj pjesničkoj manifestaciji ostavila je i Tijana Mačar, studentkinja iz Sokoca, koja je govorila Erićevu ,,Ponosnu pesmu,,.  

Sokolačkim ljubiteljima poezije predstavili su se i pjesnici: Slobodan Ristović iz Užica, Blagoje Baković iz Vrbasa, četvorica pjesnika sa Kosova i Metohije: Ranko Đinović, Dragomir Kostić, Milan Mihailović i Novica Sovrlić, te pjesnici iz Republike Srpske: Jelina Đurković, Milenko Jevđević, Zdravko Zgonjanin, Milad Obrenović, Radislav ]ivša, Milutin Savčić, Grujo Lero, Božidar Stanar, Momir Jolović, Milun Mišo Lubarda, Slavko Đurković i Savo Radulović.

Učesnici Petnaestih vidovdanskih susreta u petak su posjetili Vojničko spomen-groblje u Sokocu i položili vijenac na centralni krst ovog groblja, na kome je sahranjeno 980 poginulih boraca Otaxbinskog rata sa područja sarajevsko-romanijskog regiona.

Služen je i parastos poginulim borcima, a potom su pjesnici, na ovom jedinstvenom spomen-obilježju, govorili  svoje stihove. Nakon toga organizovana je posjeta manastiru Svetog velikomučenika Georgija na Ravnoj Romaniji.

Promocija knjige Milanka Borovčanina Romsoka

U okviru vidovdanskih svečanosti u Sokocu je održana promocija knjige “Istoke duše” sokolačkog pjesnika Milanka Borovčanina Romsoka. Promociji, koja je održana u prostorijama ovdašnje Narodne biblioteke, prisustvovali su i učesnici Petnaestih vidovdaskih pjesničkih susreta.

Jedan od recenzenata knjige “Istoke duše” ,pjesnik iz Užica Slobodan Ristović rekao je da je Milanko Borovčanin Romsok zavičajni pjesnik kome je svaka srpska zemlja, a ne samo Romanija, zavičaj i da pripada grupi književnika Republike Srpske koji su nabojem pisane riječi izašli iz pomenutog prostora.

Prasak tog pevanja je prelio prostor koji mnogi pesnici rodoljubljem opevavaju.. . Ta navala je normalna, poznata i, slobodno se može reći, potrebna, kao što je i senka potrebna. Borovčanin je iznad toga. On je liričar najtananije potke, propirač reči, što njegovoj misli daje sjaj, koja dublje prodire od pomenute senke, rekao je Ristović.

O Romsokovoj knjizi govorio je i drugi recenzent Milenko Jevđević.

- Milanko Borovčanin Romsok pjeva svojoj gori i svome rodu: jetko, nadahnuto, iskreno i nježno. Kao vilenjak i bdenik, on oživljava zaboravljene riječi, bira ih i prepira, pa ih u nove oblike kuje da se dalje čuju i duže nas griju, rekao je Jevđević.

“Istoke duše” je šesta knjiga poezije Milanka Borovčanina Romsoka. On je napisao i knjigu priča “Samrtni san” i roman “Snoviđenja”.