Srbi u regionu – budućnost i perspektive

Konferencija nacionalnih nevladinih organizacija održana je 17. i 18. juna  u Podgorici na temu: „Srbi u regionu – budućnost i perspektive“. U cijelosti donosimo  rad predsjednika Pokreta „Izbor je naš“:

"SRBI U REGIONU, BUDUĆNOST I PERSPEKTIVA


Srbi su ponajviše sami sebe razrušili i sami moraju naći rješenje za svoj loš položaj u regionu. Sami moramo naći lijek i odgovor – sami moramo naći svoj put. A dobar odgovor jeste - čovjek. I to onaj čovjek koji govori srpskim jezikom, piše ćiriličnim pismom i vjere je pravoslavne. Uglavnom to definiše identitet Srbina. Takav čovjek raduje se životu, ima smisao postojanja, radi i stvara, brine se o svom narodu, svojim bližnjima, a goli život mu nije nešto najvrednije. Što ovakvih ljudi ima više, to je njihov položaj u regionu bolji.

Ali, pravi odgovor može da dâ samo onaj ko je slobodan. Ako čovjekovi postupci ne dolaze iznutra, nego su mu nametnuti ubjeđivanjem, primoravanjem, sticajem okolnosti, on je već rob i radi ono što mu se naredi. Ali, iako takav, mora imati odgovornost, i zato je potrebno da bude slobodan čovjek i da donosi odluke u skladu sa njegovim maksimalnim mogućnostima, uvažavajući istorijski značajan momenat u kojem se nalazi. Važno je da priđemo jedni drugima i da počnemo govoriti  pozitivno o nama, jer, inače, ništa nećemo promijeniti. A na taj način će nas uvažavati i drugi i moći ćemo da učestvujemo u stvaranju svjetske  slobode i sveopšteg boljitka čovječanstva.

Odgovor na ovu temu jeste i pozicija i stanje Srpske Pravoslavne Crkve. Ohrabruje to što se obnavljaju manastiri i grade crkve.

Treći odgovor jeste država. Čovjek – narod, crkva i država se međusobno prožimaju ljubavlju i brigom, a u svojoj suštini predstavljaju jedinstvo, svako sa svojim dejstvovanjem. Najbolja je ona država koja je u stanju da zaštiti interes svog naroda i svakog pojedinca u njoj. To podrazumijeva da će takvu državu narod voljeti i razvijati.

Nažalost, mnogi Srbi su otuđeni jedni od drugih, pa ne čudi što nema pravog jedinstva između naroda, Crkve i države. Tako razbijeni, predstavljaju lak plijen velikim silama čiji se interesi suprotstavljaju na ovim prostorima.

Da bismo odredili položaj Srba u regionu, treba navesti neke globalne procese, pojave i događaje na ovim prostorima. Svijet je zahvatilo vrijeme globalizacije i mi nismo toga pošteđeni. To je vrijeme u kojem je mnogo toga izvraćeno. Laž je zamijenila istinu, nepravda pravdu, nemoral moral, pa čak je i noć zamijenila dan. Zajednička država Jugoslavija se razbila između ostalog i secesionističkim ratovima, a ostao je najveći problem unutrašnjih komunističkih granica koje su nepravedne i štetne po srpski narod, i ne samo po njega.

U svijet je otišla lažna slika o prethodnom ratu na ovim prostorima, prikazujući Srbe isključivo kao zločince i one koji su vršili etničko čišćenje. A Srbi su i u ovom ratu stradali i skoro da ih više nema u Lici, Dalmaciji, Kordunu, Slavoniji, Baranji, Federaciji BiH i KiM. Niko ne poteže pitanje zločina protiv mira, koji se sastojao u razbijanju suverene države ratom, koja je bila članica i osnivač UN. Bombardovanje srpskog naroda 1995. i 1999. od strane NATO-a. I ovo malo dosad rečeno ukazuje na izuzetno težak položaj Srba u regionu. Međutim, to zlo i tešku situaciju, ako smo mudri, možemo preokrenuti na dobro. Treba stvoriti pravu srpsku elitu koja će analizirati događaje, predvidjeti najvjerovatnije procese i u svemu dati pravi odgovor i ponuditi najbolji put srpskom narodu.

Iznijeću samo nekoliko zapažanja.
U svijetu se sučeljavaju sledeći principi:
- Princip nepovredivosti granica suverenih država i princip prava naroda na samoopredjeljenje.
- Univerzalno pravo na neprikosnovenu imovinu kako pojedinca, tako i države i naroda, i pravo sile, odnosno jačeg, da uđe u tuđu državu i eksploatiše (otima) njena prirodna bogatstva.

Balkan se destabilizuje u jednom procesu u kojem manji narodi od srpskog, stvaraju svoje nacionalne države i na srpskoj zemlji, a srpski državotvorni narod u 21. vijeku nema riješeno svoje nacionalno pitanje. Stvara se potrošački mentalitet, uzimaju krediti i na taj način mnoge uvlače u dužničko ropstvo. Sa osjećanjem mirotvorca, ali bez želje da budemo slijepi kod očiju, uočavamo velike svjetske procese koji će u većoj ili manjoj mjeri zadesiti Balkan, pa i srpski narod. Prva je, svakako, ekonomska kriza koja će se, po svemu sudeći, odvijati u talasima i biti sve teža… Ekonomska kriza je, najvjerovatnije, svjesno proizvedena, s ciljem da se učine velike promjene. Tu je i kriza identiteta naroda i država. I, neka mi bude oprošteno, što razmišljam i o mogućem velikom svjetskom sukobu.

Pored mnogih faktora i okolnosti koje me navode na takvo razmišljanje, navešću samo dvije stvari. Povećanje broja stanovnika na Zemlji i u tom slučaju razmišljanje određenih centara svjetske moći da broj stanovnika može doći do kritičnog broja kada bi, po njima, kvantitet, kao zaraza, ugrozio kvalitet, to jest njih. I drugo, naučno – tehnička dostignuća, a za očekivati je da budu takva da će se moći koristiti besplatna, neiscrpna energija. Bez obzira što djeluju nelogično, upravo su to razlozi koji mogu dovesti do velikih sukoba.

Kao odgovor na najgoru mogućnost, Srbi moraju imati i jedan paralelni, stari način života, koji ne bi bio masovan, u kojem bi se čovjek potpuno vratio prirodi i živio u skladu sa prirodom. Cilj bi bio proizvodnja potpuno zdrave hrane i čuvanje zdravog sjemena. Možda djeluje čudno, ali i pored najnovije tehnologije u nekom novom ratu, mnogi mogu da zažale što nemaju goluba pismonošu, brzog ili vučnog konja. Zato o tome moramo već sada razmišljati.

Naš položaj u regionu zavisi i od toga kakvi smo kao pojedinci, koliko smo spremni da se žrtvujemo za opšte dobro i koliko smo spremni na saborno i složno djelovanje u datim okolnostima.


BUDUĆNOST REPUBLIKE SRPSKE


Ako želimo da ostvarimo sjajnu budućnost Republike Srpske i srpskog naroda, onda ne smijemo dozvoliti da nas događaji zatiču, iznenade, već da im spremni idemo u susret. Ovo nije teško, ako uvažavamo činjenicu da se istorijski procesi u svojoj suštini ponavljaju i ako izgradimo elitu koja će se brinuti za srpski narod, osjećajući i znajući da postoji nešto puno vrednije i od golog života, koliko god dugo trajao.

Budućnost Republike Srpske leži između interesa Rusije, SAD i EU na čelu sa Njemačkom. Vitalni istorijski interes Njemačke je izlazak na Jadransko more i preko svoje interesne sfere pokušaće da dođe do Drine. Za ostvarivanje ovog cilja, Nijemcima bi ponovo bio istorijski saveznik, hrvatski narod.
Takvo savezništvo nesumnjivo bi rodilo ideju o nepostojanju RS.

SAD za cilj imaju ostvarenje svoje interesne sfere, koja bi im omogućila jače prisustvo na Balkanu i spriječila širenje njemačkog uticaja, kao i potiskivanje ruskog interesa. Njihov favorit u savezništvu jeste albanski narod. U tom slučaju za očekivati je utiskivanje određenog interesa Turske na Balkanu. SAD, ipak, ne bi imale velikog interesa za ukidanjem RS. Naprotiv, kada bi RS bila njihova interesna sfera, postojanje RS bi i te kako za njih imalo smisla. Ovu mogućnost komplikovao bi bošnjački faktor i presudan interes Rusije.

Rusija je suštinski zainteresovana za Balkan i najveći uticaj na njega može da ostvari preko bratskog srpskog naroda, jer interesi ruskog i srpskog naroda su podudarni, a njihov identitet kroz religiju je jednak. Ona bi podržala želju srpskog naroda u vezi sa budućnošću Republike Srpske.

Kada je u pitanju budućnost Srpske, trebamo spomenuti i želju naroda u okruženju, i to bošnjačkog, odnosno muslimanskog i hrvatskog naroda za ukidanjem RS. Za srpski narod je nebitno da li oni žele brzo ukidanje ili u fazama i dugoročno. Nažalost, svjedoci smo pokušaja realizacije ukidanja RS. U tome učestvuju i naši političari, želimo vjerovati – nesvjesno. Priprema za ukidanje je medijske i pravne prirode. Putem medija u svijet je otišla iskrivljena slika o ratu, prikazujući Srbe isključivo kao zločince, a Bošnjake kao žrtve, namećući zaključak da je RS genocidna tvorevina, a onda, kao takvu da je treba i ukinuti. Takvu tezu, u pravnom smislu, svojim presudama želi potvrditi politički Haški sud, koji gotovo isključivo sudi samo Srbima. U tom smislu, od životne važnosti za RS je haški proces protiv prvog predsjednika RS, Radovana Karadžića. Tužilaštvo ga tereti za genocid u deset opština, sa namjerom da RS prikaže kao genocidnu tvorevinu. Ubijeđen sam da će Radovan Karadžić imati snage i mudrosti da u Haškom sudu dokaže i pokaže istinu o Srebrenici, događajima u Sarajevu, ali i o razbijanju Jugoslavije ratom i nepreduzimanju mjera da se to spriječi, što je zločin protiv mira. Ako Bog da, Radovan će taktikom kontranapada, argumentima i činjenicama da privoli Haški sud da donese jedinu pravičnu presudu, a to je njegovo oslobađanje od svih optužbi. Takva presuda Haškog tribunala dala bi i novi život Republici Srpskoj.

Budućnost RS najviše zavisi od srpskog naroda. Ona je izraz volje srpskog naroda i garant njegovog opstanka na ovim prostorima.

Znači, istinski interes srpskog naroda jeste da RS bude nezavisna ili da uđe u sastav države Srbije. Pokušaj da Republika Srpska egzistira u BiH je propao, upravo zbog stalne težnje bošnjačkih političara i određenih stranih činilaca za njenim ukidanjem.

Da bi budućnost RS bila onakva kakvu želi srpski narod, istinska srpska elita mora uzeti u obzir moguće procese na Balkanu. Navešću neke.

Proces stvaranja nacionalnih teritorija – regija u aktuelnim državama. U tim regijama jedan narod činio bi preko devedeset posto stanovništva. Ove regije bile bi stvorene, ne samo u Srbiji, već i u Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Federaciji BiH, ali i u drugim zemljama. Mogle bi nastati mirnim, demokratskim putem, referendumom, ali, na žalost, i, manjim ili većim, sukobima. Vlast nad tim regijama imale bi multinacionalne korporacije, međunarodne finansijske organizacije, odnosno, velike sile, dok bi matične države u svojoj suštini odumirale. Te regije kasnije bi se međusobno povezivale u državne zajednice koje bi bile interesna sfera velikih sila, prije svega Njemačke, SAD i Rusije. Teritorije sa većinskim srpskim stanovništvom ušle bi u savez sa pravoslavnim zemljama. takav savez raspolagao bi ogromnim prirodnim resursima i imao bi respektabilan ekonomski, politički i vojni potencijal, i bogatstvom istorodnih kultura. Dakle, moguć je proces daljeg usitnjavanja i stvaranja nacionalnih teritorija, odnosno regija, preko kojih bi se, zapravo, mijenjale granice aktuelnih država, jer bi neke od tih regija prišle drugim državnim zajednicama u odnosu na dotadašnje. U tom smislu dobro bi došla međunarodna konferencija o granicama na Balkanu. Ta konferencija imala bi za cilj da odredi ko ima pravo na samoopredjeljenje i na kojoj teritorijalnoj cjelini.

Druga mogućnost jeste dogovor velikih sila o ponovnom stvaranju složene zajedničke države koju bi činile Hrvatska, Federacija BiH, Republika Srpska, Crna Gora, Srbija, Albanija, Makedonija, pa, možda, čak i Grčka. Ova mogućnost ne podrazumijeva da bi ove države ušle u zajedničku državu sa postojećim granicama i regijama, odnosno sa sadašnjim teritorijama.

Budućnost RS i srpskog naroda može da odredi i nadolazeća velika ekonomska kriza. Sa sobom će donijeti socijalne proteste, nemire, pa i sukobe, kao i suštinsku, brzu promjenu vlasti. Ovu krizu mogu iskoristiti lijeve, ateističke snage, koje su u svojoj dubini štetne za svaki narod.
Upravo ovo srpski rodoljubi moraju imati na umu, kako bi učestvovali u događajima od istorijskog značaja po srpski narod.

Da bi sve bilo sa što manje štetnih posljedica, treba dovesti u pitanje razmišljanje da lijeve političke stranke imaju ekskluzivno pravo na socijalnu zaštitu, solidarnost i razumijevanje prema drugim narodima i nacijama, a desne da imaju ekskluzivno pravo na tradiciju, rodoljublje, vjeru u Boga. Razlike bi bile u programu i metodu dolaska do dobrih i humanih ciljeva za narod. Što se tiče moralne i duhovne krize nadolazeće velike krize u ekonomskom, monetarnom, finansijskom, bankarskom smislu, sve treba preokrenuti na dobro. A to znači da se radujemo i radimo, da krizu pobijedimo radom. Ne treba da nam prioritet bude izvoz roba po svaku cijenu, a da uvozimo hranu koja je, zapravo, otrov, i koju jedemo mi i naša djeca, već da prioritet bude proizvodnja zdrave hrane koju ćemo mi i naša djeca jesti, pa što preostane izvoziti. Postoji čitav sistem mjera za stimulaciju proizvodnje zdrave hrane.

Kako bi se sve dobro za srpski narod lakše ostvarilo, potrebno je stvoriti politički i ekonomski ambijent za povratak Srba iz rasijanja, koji bi na najbolji način učestvovali u nadolazećim teškim vremenima.

S obzirom da postoji velika opasnost po Republiku Srpsku i srpski narod,  bilo bi vrlo važno poslije izbora formirati vladu nacionalnog jedinstva, koja bi adekvatno odgovorila na sve izazove, pa čak stvarala okolnost i razmotrila mogućnost za mirno razdruživanje Republike Srpske i Federacije BiH.

Iz dosadašnjeg izlaganja uviđa se potreba i zato molim da ovaj skup uputi inicijativu međunarodnim organizacijama, Ujedinjenim nacijama i Evropskom parlamentu da se organizuje međunarodna konferencija o granicama na Balkanu, kako bismo i na taj način pokazali koliko nam je stalo do mirnog rješenja na Balkanu.

Pitanje ulaska u NATO je jedno od najvažnijih pitanja po srpski narod i predlažemo da ovaj skup uputi pismo najvišim ustanovama Republike Srpske i Srbije u kojem se iznose razlozi zbog kojih je potrebno da se narod na referendumu izjasni o tom pitanju.

S obzirom da smo ubijeđeni da dr Radovan Karadžić nije kriv za bilo koji zločin u prethodnom ratu, pozivam ovaj skup da mu čestitamo rođendan i na taj način ga podržimo u njegovoj odbrani i iznošenjem istine o svim događajima u vezi sa prethodnim sukobima."