Rezolucija sveštenstva arhijerejskih namjesništava nikšićkog, šavničkog i kolašinskog, donesena na zajedničkom bratskom sastanku u Nikšiću, dana 29. decembra 1943. godine

 SVEŠTENSTVO JE JEDNODUŠNO KONSTATOVALO

1) Da je uzročnik svemu današnjem zlu i stradanju Srbskog naroda - rušilački, bezbožnički i krvoločni Komunizam, propagiran od bjelosvjetske skitačke, jevrejske rase, prihvaćen od naših domaćih odroda: propalih i nedoučenih đaka, kompromitovanih službenika, seoskih đilkoša, razbojnika, kriminalnih tipova, skitnica i ostalog društvenog ološa.

2) Da Komunizam u svom programu ide za tim da razori i uništi vjekovno izgrađivane osnove Narodne Crkve, Narodne Države i Narodne Kulture. Da potpuno ubije nacionalnu svijest u narodu.

3) Da ostvarenjem komunističkih ideala narod potpada pod jaram najvećih tirjana. Istorija bi se vratila nekoliko vjekova unazad. Krvavo stečene narodne tekovine: nacionalne, vjerske, moralne i kulturne bile bi uništene. Sve bi bilo izloženo bezdušnom cinizmu. Narod bi se unesrećio.

4) Da je u teoriji i praksi Komunizmu osnovni cilj uništenje: vjere, državne institucije i nacije. Ovo uništenje komunisti postižu ne birajući sredstva. Kao najefikasnija sredstva su: laž i nasilje. Otuda bezbrojna i nečovječna ubistva i umorstva, na prevaru i iz zasjeda, najboljih i najistaknutijih narodnih ljudi, kao nosilaca vjerskih, nacionalnih i državnih ideala. Otuda prepune jame bezdanice, škripovi i bunari, unakaženih leševa narodnih prvaka. Otuda zloglasna jama u Radovču, strašna kasapnica u Kolašinu i jeziva Ostroška tragedija. Otuda na hiljade u crno zavijenih majki i sestara, na desetine hiljada uništenih grobova i hiljadama nevinih žrtava. Otuda žalosna, ali istinita naša međusobna bratoubilačka borba.

5) Da je Komunizam najsuroviji aktivni, idejni i praktični ateizam. Da on jedini vodi totalitarni rat protiv Hrišćanstva, i da Hristos, odnosno naša Narodna, Svetosavska, Srbska Crkva nije imala do sada u istoriji većeg, opasnijeg i ogorčenijeg neprijatelja od Komunizma. Djelo Hristovo i djelo Svetoga Save izlaže se danas više nego ikada poruzi i obesvećenju.

6) Da je Crkva danas više nego ikada pozvana na straženje i borbu, jer je baš danas jevanđelska parabola “O sejaču kukolja” najaktuelnija, jer:

a) Komunistička nauka temelji se na bezboštvu i materijalizmu, te ruši hrišćanski moral pojedinca, društva i države, - dočim Hristova Crkva, kao vojujuća sila, borila se uvijek, a i danas se bori, protivu svih bezbožničkih i materijalističkih nauka, i ona je jedini nosilac najuzvišenijeg božanskog morala, koji nepogrešivo reguliše cjelokupne odnose u ljudskom životu i vodi pravom spasenju.
b) Komunizam propovijeda jednakost. Hristova Crkva uči da svi ljudi prema svojim djelima dobijaju nagradu. Radniku - pošteno zarađeno, a razbojniku i pljačkašu - njegovo.
v) Komunizam se bori za diktaturu Proletarijata. - Hrišćanska Crkva bori se za ličnu slobodu, u kojoj sve urođene vrline mogu doći do punog izražaja.
g) Komunizam na priznaje: nacionalne, državne i rasne osobine i granice pojedinih naroda. - Hristova Crkva kao što se bori za ličnu slobodu, tako isto bori se i za slobodu svih nacija i rasa, s pravom na državnu, političku i nacionalnu nezavisnost i slobodnu otadžbinu, kako velikih tako i malih naroda.
d) Komunizam hoće da putem ognja i mača, sprovede svoj idejni program u čovječanstvo, s jezuitskom parolom: “Cilj opravdava sredstvo”. Hristova Crkva hoće da putem moralnog preporoda, na temelju hrišćanske ljubavi, ostvari bratstvo svih nacija na zemlji.
đ) Komunizam hoće haos i anarhizam. Hristova Crkva traži red i pravni poredak, zasnovan na postojećim državnim zakonima, prožetim hrišćanskim vrlinama: pravdom, istinom i ljubavlju.
e) Komunizam ističe materijalizam iznad svih vrednosti. - Hristova Crkva ističe čovjeka i njegovu dušu iznad svih materijalnih činjenica.
ž) Komunizam ruši svetinju braka i porodice. - Dočim Hrišćanska Crkva uči da je samo zdravi hrišćanski porodični život temelj zdravog organizma, društva, nacije i države.
z) Komunizam sprovodi načelo: “Što gore to bolje”. - Hristova Crkva nastoji obratno, tj. da se samo neprestanim zidanjem dobra može ukloniti zlo, pojedinačno i uopšte.
i) Komunizam je pretvorio škole u razbojničke pećine, iskorišćavajući ih u svoje razbojničke svrhe. - Hristova Crkva smatra školu hramom, a istinsku nauku kao svoje dogme.
j) Vođstvo komunističke stranke za Jugoslaviju, još 1935. godine, otvoreno je priznalo na sastanku između Moše Pijade i Mila Budaka, u Sremskoj Mitrovici, u drugoj tački ovog sporazuma da “do komuniziranja Balkana ne može doći dok se ne slomi kičma Srbstva i Pravoslavlja”. S toga je i sva njihova krvoločna borba usredsređena protivu Srbskoga Naroda i Srbske Pravoslavne Crkve, kojima je nametnuta borba, i to baš pod okupatorom.

7) Da je naša Narodna, Svetosavska, Srbska Crkva tokom vjekova vodila svoj narod kroz sve peripetije njegove mukotrpne, ali slavne prošlosti, rame uz rame sa Srbskom državom, srbskim vladarima i upravljačima. I onda kada bi Srbska država podlegla, Srbska Crkva je na sebe preuzimala ulogu Države, vodeći Srbski narod putem svetosavskim, srbskim, putem časti, putem nacionalne i vjerske svijesti, putem hrišćanske i narodne kulture, boreći se protivu svakakog tuđinskog uticaja. Srbsko sveštenstvo je sa narodom zajedno podnosilo sve patnje i stradanja. U najtežim danima naše istorijske prošlosti Crkva nije dala našem narodu da klone i podlegne, već je stalno ulivala nadu na budućnost, napajala, oduševljavala i hrabrila na borbu protivu neprijatelja Srbstva i Pravoslavlja, i vodila narod iz borbe u borbu, do konačne pobjede i slave Srbinove. U toj istrajnoj borbi Crkva je i uspjela.

8) Da mi, vjerne sluge Hrista Spasitelja, odani sinovi Svetosavske Srbske crkve, čuvari amaneta naših slavnih predaka, koji su krv svoju lili “za Krst Časni i slobodu zlatnu”, “za Kralja i Otadžbinu”, pozvani smo, danas više nego ikada, u danima kada je Srbski narod doveden na Golgotu muka i stradanja, kada je u pitanje doveden njegov opstanak nacionalne i vjerske časti i ponosa, i to od nepozvanih tuđinskih agenata i plaćenika i naših domaćih izroda, i kada zajednički davamo dragocjene žrtve sa našim narodom, poput svojih slavnih prethodnika, - nameće nam se dužnost, pored borbe, podići svoj glas, javno svoj narod obavijestiti i pozvati ga na odlučnu borbu istrebljenja one “kuge iz torine”, i sačuvati preostalu u krvi ogrezlu pastvu od davanja besciljnih žrtava, i sačuvati krvavo stečene narodne tekovine.

ODLUČUJEMO:

1) Osuđujemo Komunizam, kao najvećeg neprijatelja Crkve i naroda.

2) Ne priznajemo borbu, koju vode komunisti pod lažnom parolom: “Narodno-oslobodilačka borba”, za narodnu, već je smatramo izdajničkom, narodno-rušilačkom, koja služi jedino interesima i ciljevima Komunizma, za preuzimanje vlasti i uspostavu diktature Proletarijata.

3) Osuđujemo izdajnike Hristove vjere i Svetosavske ideje: raspopove i raskaluđere Jova Radovića, Jagoša Simonovića, Blaža Markovića, Rufima Žižića i druge koji aktivno pomažu i sarađuju sa narodnim ubicama i rušiocima vjere i morala - komunistima. Jer sama njihova saradnja dokaz je odobravanja svih nedjela, koja su komunisti počinili u našem narodu.

Njihove prljave odluke i neke vajne poslanice smatramo protivcrkvenim, protivhrišćanskim, nenarodnim, nesrbskim, čiji će vinovnici pred licem Naroda i Crkve na dan suda dobiti zasluženu nagradu. Takvima nema mjesta sa nama. Takvi ne smiju biti pomilovani. Ne manje činimo odgovornim i one sveštenike i intelektualce, koji su iz ma kojih razloga ostali kod svojih kuća, na teritoriji koju partizani privremeno posjeduju, i svojom aktivnošću pomažu ovu razbojničku komunističku bandu, te ih, smatramo podleglim u borbi sa krvoločnicima i bezbožnicima. Naročito osuđujemo one sveštenike koji su potpisali prljavu Kolašinsku rezoluciju i Župsku poslanicu, te držali molepstvije za pobjedu oružja grobara Srbskoga naroda i Srbske Crkve, moleći se za zdravlje pripadnika druge vjere, njihovog vođe, poznatog obijača radnji - Josipa Broza. Intelektualce i sve pripadnike naše Crkve, koji su učestvovali i potpisali ovakve sramne i izdajničke odluke, tako isto osuđujemo.

4) Narodnu Upravu na Cetinju, na čelu sa poznatim nacionalnim borcem, herojem sa Solunskog fronta, i četnikom Vojvode Vuka, G. Ljubom Vuksanovićem, velikim Srbinom i Pravoslavcem, smatramo jedinim predstavnikom Srbskog naroda u Crnoj Gori i Boki, i rad ove - nacionalnim, spasonosnim i hrišćanskim.

5) Organizujemo se u čvrstu, nacionalnu jedinicu i otvoreno, s krstom, perom i mačem, ustajemo u beskompromisnu borbu protivu komunista za odbranu i spas hrišćanskih i srbskih ideala. U ovu borbu pozivamo i svu braću sveštenike iz drugih Arhijerejskih namjesništava Mitropolije Crnogorsko-Primorske, da se najenergičnije suprotstave bezbožničkom i rušilačkom Komunizmu, i svim silama rade na moralnom preporodu našega naroda.

6) Pozivamo sve vjerne sinove i kćeri Svetosavske Crkve, kako one organizovane u nacionalnim redovima, tako i one koji se nalaze pod komunističkom vlašću, na zajedničku borbu protiv Komunizma, da bi se već jednom učinio kraj razbojnicima i jamarima, i zaveo željeni red, rad i mir.

7) Tražimo čišćenje u svim društvenim redovima i postavljanje svakoga na odgovarajuće mjesto. Jer ako ovo ne bi bilo, narod bi ponovo doživio istu tragediju koju danas preživljava.

8) U današnjim teškim prilikama, kada se radi o životu i opstanku Srbskog roda, pozivamo Narod, da ostavi po strani sve političke partije partijsku mržnju i lične zađevice, jer im danas nema mjesta.
Tako isto pozivamo Narod, da ne podliježe uticaju strane propagande, koja služi jedino stranim interesima.
Poslije teških iskustava, opametimo se već jednom, te pođimo samo putem naših ličnih interesa i narodnog spasa.

NARODE SRBSKI!
Nad tvojim nacionalnim nebom i Crkvom nadnijeli su se, već dvije i po godine, crni i gradobitni oblaci, kakvih do sada u tvojoj istoriji nije bilo. Svakodnevno se ruši tvoja snaga, tvoj život, i sistematski se radi da ga nestane. Ti to osjećaš, vidiš, znaš i čuješ. Ti si uvijek u momentima narodnih nesreća imao ispolinske snage, da svojim rodoljubljem, viteštvom i samopregalaštvom uništiš protivnika. Najveći neprijatelj, koga si do sada imao, tu je. On je u tvojoj kući, porodici, crkvi, gradu, selu, na tvom imanju, i svuda je uvukao svoje krvave kandže. Hoće da ti ubije i dušu i tijelo. Hoće da ti uništi: Vjeru, Naciju i Otadžbinu. Hoće da ti uništi tvoju slavnu istoriju, tvoje svetinje, tradicije i običaje. Da uništi sve tvoje vjekovne, krvavo stečene tekovine. Hoće da Sveto Hristovo Jevanđelje zamijeni “Kapitalom” Karla Marksa, a tvoga najvećeg duhovnog prosvetitelja i učitelja Svetoga Savu sa čifutom, Mošom Pijadom. Ako to dopustimo zagrmljeće na nas kletva velikog Njegoša: “Bog vas kleo, pogani izrodi, šta će tuđa vjera među nama…. Su čim ćete izać’ pred Miloša i pred druge srbske vitezove, koji žive dokle sunce grije?”

Bezbrojna zgarišta tvojih domova, pljačka tvoje krvavo stečene imovine i nasilje nad tvojom vlastitom porodicom, pozivaju te, bez predomišljaja, u borbu protiv skitnica i neradnika.
Tvoje velike i dragocjene žrtve, koje leže po jamama i jarugama, u krvi okupana tvoja najveća svetinja Ostrog - vapiju za osvetom i amanetom, da se spasi ono što je nacionalno, što nije izgorelo da ne izgori i što nije danas bačeno u jame da ne bi bilo bačeno sjutra.

Zato naprijed u svetu borbu za spas tvoje vjerske i nacionalne časti, za spas časti svoje otadžbine, svoje porodice, svojih milih i dragih. Sa tobom je tvoje sveštenstvo! S tobom je Bog i Pravda. S tobom su svi svetitelji, kraljevi, carevi i mučenici srbski, od prvih župana do danas. Na čelu tvome je duh tvog najvećeg nacionalnog vođe Svetoga Save, a protiv tebe i pred tvojim izrodima i odrodima - Moša Pijade, jevrejin iz zatvora u Sremskoj Mitrovici, i obijač radnji Josip Broz - zvani “Tito”, - te ti se lako opredijeliti: “Kome ćeš se privoljeti carstvu”.

u Nikšiću 29. decembra 1943. godine!