SNP - Izbor je naš: Otvoreno pismo poglavaru Islamske zajednice u BiH, bošnjačkom članu Predsjedništva BiH i drugim bošnjačkim političarima

Poslije obilježavanja 20 godina od zločina nad Bošnjacima u Srebrenici i 23 godine od zločina nad Srbima u selima oko Srebrenice, čestitajući Bajram svima koji ga slave, molimo da Vašu pažnju usmjerite na sljedeće razmišljanje:

Uvažena gospodo, Kavazoviću, Izetbegovići i drugi bošnjački političari, odustanite od kvalifikacije da se u Srebrenici nad Bošnjacima desio zločin genocida, jer to nije istina i kao takva, nepremostiva je prepreka za poboljšanje bošnjačko-srbskih odnosa.

Politički Haški sud okvalifikovao je taj zločin kao genocid, Zapad je primorao neke srpske zvaničnike da se izvine za taj zločin, i na neki način priznaju da se desio genocid iza kojeg stoji srbska državna politika. Potreban je bio završni čin, da se prijedlog britanske rezolucije o Srebrenici usvoji u Savjetu bezbijednosti UN-a,  pa da započne sljedeća predstava. Ona podrazumijeva nepravedno anatemisanje srbskog naroda, pravnu argumentaciju da je Republika Srbska genocidna tvorevina, koju kao takvu treba ukinuti, prema Srbiji uslijedio bi tužbeni zahtjev za ratnom odštetom...

Upravo je to oštra i jasna granica koju srbski narod neće prijeći. Dio zapadnih sila to zna, ali oni upravo rade na tom procesu kako bi trovali bošnjačko-srpske odnose i po potrebi,  kad njima odgovara, izazvali ponovne sukobe, možda i širih razmjera... Zato, upravo u vremenu kada su se pojavili znaci poboljšanja naših odnosa, koji prije svega dolaze od premijera Srbije gospodina Vučića, koji je rekao da je spreman razgovarati sa Bošnjacima u Novom Pazaru i Sarajevu, a poslije i da su neophodni dobri odnosi između Bošnjaka i Srba, kao temelj stabilnosti na ovim prostorima. A i predsjednik Republike Srpske otišao je u Srebrenicu i izrazio duboko poštovanje prema nevino stradalim Bošnjacima. Upravo u takvim okolnostima dolazi do hapšenja, pa puštanja Nasera Orića i britanskog prijedloga rezolucije o Srebrenici. To je imalo za cilj, na nižem nivou, da pogorša bošnjačko-srpske odnose, a na višem da poremeti dobre odnose između Rusije i islamskog svijeta, a upravo njihovi dobri odnosi su ogromna prepreka uspostavi  globalističkog jednopolarnog svijeta.

Koliko je pravedan, a koliko politički Haški sud, najbolje se vidi po njegovoj sramnoj presudi hrvatu Draženu Erdemoviću, koji se na volšeban način, kažu, našao u Vojsci RS, a prije toga je bio u Hrvatskom vijeću odbrane.  On je priznao da je učestvovao u strijeljanju više stotina nenaoružanih zatvorenika, Bošnjaka, i za takvo zlodjelo dobio kaznu od pet i po godina zatvora. Nije odslužio ni tri godine, živi negdje na slobodi i sa svojom savješću. Nismo zapazili da je zbog takve presude bilo protesta u Federaciji BiH.  Naš pokret je zbog takve presude, u više navrata, izražavao čuđenje. Pored Hrvata Dražena Erdemovića bili su  još osam Srba i Slovenac Franc Kos, koji su pripadali tzv. Desetom diverzantskom odredu... Razumljivo je da oni treba da budu najstrožije kažnjeni.

Nažalost, rat je bio... i u njemu se gine. Ne znamo, zašto niko ne postavlja pitanja u vezi najvećeg zločina, Zločin protiv mira.

Alija Izetbegović je svojevremeno govorio da će žrtvovati mir za nezavisnu BiH, a visoki dužnosnici SDA u Srebrenici su govorili da je predsjednik SAD Bil Klinton tražio od Alije Izetbegovića da žrtvuje pet hiljada svojih sunarodnika, ako hoće NATO intervenciju po srbskim položajima.

General Mladić je u julu mjesecu 1995. tri puta postavljao ultimatum vojnicima Armije BiH koji su se nalazili u zaštićenoj zoni Srebrenica koja je trebala da bude i demilitarizovana, da polože oružje i da će im garantovati živote. Ultimatum nije prihvaćen. Uslijedio je proboj, sukob, stradanja... i u minskim poljima. Ubijeni su vojno sposobni muškarci. Žalosno je što je uopšte došlo do toga. Po međunarodnom pravu genocid podrazumijeva namjeru, plan da se ubije i muško i žensko i mlado i staro.

Ovom prilikom nije  nam namjera da iznosimo srbska stradanja poput onoga, kada je u prvoj Srebrenici, koja se dešavala od Petrovdana 1992, Božića 1993. pa  do tragičnog jula 1995, u okolnim srbskim selima ubijeno 3267 Srba, žena, djece i staraca. Neću spominjati ni stradanje srbskog naroda u Drugom svjetskom ratu, logore za srspku djecu... Želim da spomenem svetog Vukašina Mandrapa  iz sela Klepaca, koji je svom dželatu, hrvatskom ustaši, koji ga je krenuo klati rekao „Samo ti, sinko, radi svoj posao.“ Želim da spomenemn Srđana Aleksića koji je dao svoj život za prijatelje Bošnjake – Muslimane,  a i potpisnik  ovih redova bio je svjedok, kada je spašen život Hrvatu I.M. I to je srbski narod, narod čiji crkveni poglavar, Patrijarh Pavle kaže: „Ako je cijena opstanka srbskog naroda zločin, onda bolje da nestane...“ To je narod koji prenosi poruku „Ko tebe kamenom, ti njega hljebom“, narod koji živi na epskim stihovima „Sine Marko, jedini u majke, bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogriješiti dušu“. I to je narod na kojeg žele okačiti etiketu „genocidni narod“.

Gospodo Kavazoviću, Izetbegoviću, i Bošnjaci – Muslimani i Srbi su i grešnici i žrtve, i moraju naći duhovnu snagu da pogledaju jedni druge u oči, da se međusobno pokaju i jedni drugima oproste. Tek onda, čistota i istinitost naših odnosa, zasnovana na slobodi može biti temelj budućnosti u kojoj će se radovati naši potomci.

U tome, upravo Vi, gospodo Kavazoviću i Izetbegoviću možete imati pozitivnu istorijsku ulogu, zbog čega Vam se i obraćamo.  Ukoliko, ponovo, na ovim prostorima pobijedi politika nekih velikih – „zavadi pa vladaj“, tada ćete nam biti surovi prijatelji i srbski narod, ubijeđeni smo, krenuće  u rješavanje svog nacionalnog pitanja.

Izražavajući Vam poštovanje, srdačno Vas pozdravljamo.


SNP – Izbor je naš