NATO agresija je genocid

Direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu Veljko Đurić Mišina rekao je da se sudbina muslimanskih vojnika u julu 1995. godine ne može kvalifikovati kao genocid, već kao ratni zločin, dok akcija "Oluja" ili agresija na Jugoslaviju 1999. godine imaju sve elemente genocida.

Mišina ukazuje da je broj srebreničkih žrtava "unapred zadat" i plasiran da bi srbski narod bio proglašen kao zločinački.

"Planeri medijske hajke želeli su da srbski stradalni narod naprave zločinačkim, pa su, pored ostalog, taj broj proglasili svetim i nedodirljivim. Uostalom treba uporediti broj stradalih koji je ispisan na samom ulazu na groblje u Potočarima sa brojem nadgrobnih spomenika", rekao je Mišina za "Večernje novosti".

Prema njegovim rečima, imajući u vidu tumačenje uglednih poznavaoca genocida i Holokausta Efraima Zurofa i Jehude Baraka nema potrebe ponavljati da se u Srebrenici nije dogodio genocid.

Govoreći o zapadnjačkom insistiranju da se u Srebrenici desio genocid, u čemu najviše prednjači Velika Britanija koja je inicijator rezolucije o Srebrenici, Mišina podseća da je London bio na strani SAD u procesu raspada Jugoslavije, pa i u bombardovanju srbskih položaja u Republici Srbskoj Krajini i u Republici Srbskoj.

"U medijskoj haranzi protiv srbskog naroda tih godina su poseban uspeh imali Englezi", podseća Mišina.

On ocenjuje da angloamerički diktat podržan iz Berlina nema osnovu, jer se time prećutkuju srpske žrtve, a od Srba stradalnika se prave zločinci.

"Potom sledi zahtev za promenu Dejtonskog sporazuma, unitarizacija BiH, odlazak preostalih Hrvata iz centralne BiH i Srba iz Federacije... ili nešto sasvim treće - novi rat", smatra Mišina.

On je upitao da li se do sada ijedan pripadnik bošnjačke političke elite odredio prema zločinima sopstvenog naroda?

"Istorija nas uči da su saznanja o prošlosti promenljiva kategorija. U toj ravni možemo i treba da bez ostrašćenosti razgovaramo o Srebrenici novim saznanjima i detaljima, a da pri tom ne zaboravimo tragičnu prošlost 20. veka - posebno Jasenovac", naglasio je Mišina.

Kada je reč o predstojećem obeležavanju akcije hrvatske vojske i policije "Oluja" i činjenice da Zapad ovo ne tretira kao genocid, Mišina kaže da se odnos angloameričke i nemačke politike u građanskom ratu u Hrvatskoj i BiH i svrstavanje na hrvatsku i muslimansku nasuprot srpske strane može shvatiti kroz odnos prema srbskoj tragediji sa početka avgusta 1995. godine.

"To je jasnije kada se ima u vidu i agresija na Srbiju 1999. godine, jer se u svakoj sferi, posebno medijskoj prećutkuje srbska tragedija, ali i genocid izvršen nad srbskim narodom. Uostalom da li su vojnici NATO birali pol i starost svojih žrtava? Zar se to ne može svrstati pod pojmom genocida koje su 1948. godine utemeljile UN?", upitao je Mišina.